“Narodne novine”, broj 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15

 

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje postupak i uvjeti za izbor članova i predsjednika Državnoga sudbenog vijeća i prestanak njihove dužnosti, postupak i uvjeti za imenovanje, napredovanje, premještaj i razrješenje sudaca, postupak za utvrđivanje njihove stegovne odgovornosti, te postupak za imenovanje i razrješenje predsjednika sudova, kao i druga pitanja vezana za rad Državnoga sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: Vijeće).

 

Članak 2.

Vijeće je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj.

 

Članak 3.

Vijeće ima pečat koji sadrži njegov naziv te naziv i grb Republike Hrvatske.

 

Članak 4.

(1) Vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika od kojih je jedan iz redova oporbe.

(2) Članove Vijeća iz reda sudaca čine:

– dva suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

– dva suca županijskog suda,

– dva suca općinskog suda,

– jedan sudac specijaliziranog suda.

 

Članak 4.a

Sucima izabranim u Državno sudbeno vijeće umanjuju se obveze u obavljanju sudačke dužnosti, i to predsjedniku Vijeća za 75%, a članovima za 50%.

 

II. POSTUPAK IZBORA ČLANOVA I PREDSJEDNIKA DRŽAVNOGA SUDBENOG VIJEĆA I PRESTANAK NJIHOVE DUŽNOSTI

Članak 5.

(1) Članovi Vijeća biraju se na razdoblje od četiri godine, s time da članom Vijeća nitko ne može biti više od dva puta.

(2) Ako članu Vijeća dužnost prestane prije isteka vremena na koje je izabran, na njegovo se mjesto do isteka mandata Vijeća bira drugi član.

Tijela za provedbu izbora za članove Vijeća

 

Članak 6.

Izbore za članove Vijeća iz reda sudaca provodi Povjerenstvo za izbor članova Vijeća (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), kandidacijski odbori i izborni odbori.

Povjerenstvo

 

Članak 7.

(1) Povjerenstvo ima pet članova, od kojih se dva imenuju od sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jedan od sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jedan od sudaca Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i jedan od sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

(2) Povjerenstvo imenuje Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju čine svi suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz sudjelovanje po dva predstavnika Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te po jednog predstavnika svakoga županijskog suda (u daljnjem tekstu: Proširena opća sjednica).

(3) Proširena opća sjednica odluke donosi većinom glasova.

(4) Članovi Povjerenstva ne mogu biti kandidati za članove Vijeća.

(5) Povjerenstvo se imenuje na vrijeme od pet godina, a ako nekome od članova Povjerenstva prestane sudačka dužnost za vrijeme trajanja mandata, Proširena opća sjednica imenovat će drugog člana, iz reda sudaca iz kojeg je član kojem je prestao mandat.

(6) Predsjednika Povjerenstva biraju članovi Povjerenstva između sebe.

(7) Tehničku potporu Povjerenstvu pružaju stručne službe Vijeća.

 

Članak 8.

Povjerenstvo za izbor članova Vijeća:

1. imenuje članove kandidacijskih i izbornih odbora te daje upute za njihov rad,
2. određuje dan, mjesto i vrijeme održavanja glasovanja u postupku kandidature,
3. brine se o zakonitoj provedbi za izbore članova Vijeća,
4. određuje biračka mjesta na sudovima,
5. na temelju pravovaljanih prijedloga objavljuje liste za izbor članova Vijeća,
6. utvrđuje rezultate izbora za članove Vijeća i objavljuje ih u »Narodnim novinama«.

Kandidacijski i izborni odbori

 

Članak 9.

(1) Kandidacijski odbori imenuju se za svaki županijski sud, Visoki prekršajni sud, Visoki trgovački sud, Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

(2) Kandidacijski odbor županijskog suda nadležan je za područje toga županijskog suda i svih općinskih sudova iz njegove nadležnosti, kandidacijski odbor Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske nadležan je za Visoki prekršajni sud i sve prekršajne sudove, kandidacijski odbor Visokog trgovačkog suda nadležan je za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i sve trgovačke sudove, kandidacijski odbor Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nadležan je za Visoki upravni sud Republike Hrvatske i sve upravne sudove, a kandidacijski odbor Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležan je za Vrhovni sud Republike Hrvatske.

(3) Kandidacijski i izborni odbor čine predsjednik i dva člana.

(4) Predsjednici sudova dostavit će Povjerenstvu prijedlog za članove kandidacijskih i izbornih odbora.

(5) Članovi kandidacijskih i izbornih odbora na smiju biti kandidati na listi za izbor članova Vijeća.

(6) Kandidacijski odbori prikupljaju kandidature za članove vijeća i provode kandidacijski postupak.

(7) Izborni odbori izravno provode glasovanje sudaca na sudovima te osiguravaju pravilnost i tajnost glasovanja.

 

Članak 10.

(1) Vijeće će najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata članova Vijeća objaviti u »Narodnim novinama« javni poziv za podnošenje kandidature za članove Vijeća iz reda sudaca.

(2) Vijeće će najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata članova Vijeća obavijestiti i dekane svih pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj i Hrvatski sabor o isteku mandata članovima Vijeća koje oni imenuju.

 

Članak 11.

(1) Dan provedbe izbora za članove Vijeća iz redova sudaca određuje se Odlukom Vijeća, koja se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(2) Od dana raspisivanja, pa do dana izbora za članove Vijeća mora proteći najmanje 30 dana.

(3) Pravo glasa na izborima imaju svi suci.

Kandidiranje

 

Članak 12.

(1) Pravo predlaganja kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca imaju svi suci.

(2) Kandidat za člana Vijeća može biti svaki sudac, osim onoga kojemu je u posljednje četiri godine izrečena stegovna mjera.

(3) Svaki kandidat za člana Vijeća mora dati pisani pristanak na kandidaturu.

 

Članak 13.

(1) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća moraju se dostaviti nadležnom kandidacijskom odboru u roku od 30 dana od objave javnog poziva za podnošenje kandidature.

(2) U prijedlogu kandidata obvezno se navodi sud u kojem sudac obnaša dužnost.

 

Članak 14.

(1) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnose se kandidacijskom odboru Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(2) Prijedlozi kandidata za članove vijeća iz reda sudaca županijskih i općinskih sudova podnose se nadležnom kandidacijskom odboru za područje nadležnog županijskog suda.

(3) Prijedlozi kandidata za članove vijeća iz reda sudaca specijaliziranih sudova podnose se kandidacijskim odborima Visokog prekršajnog suda, Visokog trgovačkog suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

(4) Nadležni kandidacijski odbori utvrđuju pravovaljanost kandidatura za članove vijeća.

 

Članak 15.

(1) Kandidacijski odbori utvrđuju listu predloženih kandidata i provode postupak glasovanja, koji mora biti tajan.

(2) Kandidacijski odbori određuju vrijeme i mjesto održavanja glasovanja o predloženim kandidatima, s time da se mora osigurati tajnost glasovanja.

(3) Za kandidate iz reda sudaca općinskih sudaca glasuju svi suci općinskih sudova iz nadležnog kandidacijskog odbora, za kandidate iz reda sudaca županijskih sudova glasuju svi suci županijskog suda iz nadležnog kandidacijskog odbora, za kandidate iz reda suca specijaliziranih sudova glasuju svi suci specijaliziranog suda, te za kandidate iz reda suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske glasuju svi suci Vrhovnog suda.

 

Članak 16.

(1) Kandidacijski odbori dostavljaju Povjerenstvu nakon provedenog glasovanja rezultate glasovanja.

(2) Povjerenstvo utvrđuje liste kandidata koje se sastavljaju posebno za članove Vijeća iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posebno za članove Vijeća iz reda sudaca županijskih sudova, posebno za članove Vijeća iz reda sudaca općinskih sudova i posebno za članove Vijeća iz reda sudaca specijaliziranih sudova.

(3) Listu kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske čini šest kandidata koji su ostvarili najveći broj glasova.

(4) Listu kandidata za članove vijeća iz reda sudaca županijskih sudova čini po jedan kandidat koji je ostvario najveći broj glasova na području kandidacijskog odbora pojedinog županijskog suda.

(5) Listu kandidata za članove vijeća iz reda sudaca općinskih sudova čini po jedan kandidat koji je ostvario najveći broj glasova na području kandidacijskog odbora pojedinog županijskog suda.

(6) Listu kandidata za članove vijeća iz reda sudaca specijaliziranih sudova čini devet kandidata i to tri s područja kandidacijskog odbora Visokog prekršajnog suda, tri s područja kandidacijskog odbora Visokog trgovačkog suda i tri s područja kandidacijskog odbora Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

(7) Utvrđene liste kandidata objavljuje Povjerenstvo na web-stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(8) Odustanak kandidata s liste nije dopušten nakon objavljivanja liste kandidata.

Provedba izbora

 

Članak 17.

(1) Najkasnije osam dana prije izbora Povjerenstvo će objaviti koja su izborna mjesta i dostaviti izbornim odborima popis sudaca koji glasuju na pojedinom izbornom mjestu.

(2) Za kandidate sa svih lista iz članka 16. stavka 3., 4., 5. i 6. ovoga Zakona glasuju svi suci.

Glasovanje i utvrđivanje rezultata glasovanja

 

Članak 18.

(1) Glasovanje se obavlja osobno glasačkim listićima.

(2) Nitko ne može glasovati uime druge osobe.

(3) Tiskanje glasačkih listića izravno nadzire Povjerenstvo.

 

Članak 19.

(1) Glasački listići su posebni za svaku od lista kandidata iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, a sadrže:

1. ime i prezime kandidata, i sud u kojem obnaša sudačku dužnost,
2. broj kandidata koji se iz te liste kandidata bira za Vijeće.

(2) Kandidati se u listu unose prema abecednom redu svojih prezimena.

 

Članak 20.

(1) Glasački listić popunjava se tako da se zaokruži broj kandidata koji se biraju za članove Vijeća iz te liste.

(2) Važeći glasački listić je onaj iz kojeg se na siguran i nedvojben način može utvrditi za koje je kandidate sudac glasovao.

 

Članak 21.

Nevažeći glasački listić je:

1. neispunjeni glasački listić,
2. glasački listić popunjen tako da se ne može sa sigurnošću utvrditi volja birača i okolnost za kojeg je kandidata glasovao,
3. glasački listić na kojem je birač glasovao za više kandidata nego ih se bira s liste.

 

Članak 22.

Glasovanje traje neprekidno od 9.00 do 16.00 sati.

 

Članak 23.

(1) Po završenom glasovanju izborni će odbor najprije prebrojiti neupotrijebljene glasačke listiće i staviti ih u poseban omot koji će zapečatiti.

(2) Potom izborni odbor na temelju zapisnika utvrđuje ukupan broj sudaca koji su glasovali, prema popisu sudaca, odnosno prema izvatku iz popisa sudaca.

(3) Nakon što broj sudaca koji su glasovali bude utvrđen, odbor pristupa otvaranju glasačke kutije i prebrojavanju glasova.

 

Članak 24.

(1) Ako se prilikom prebrojavanja glasova na izbornom mjestu utvrdi da je broj glasova prema popisu sudaca veći od broja glasova po glasačkim listićima, vrijedi rezultat glasovanja po glasačkim listićima.

(2) Ako se prilikom prebrojavanja glasova na izbornom mjestu utvrdi da je glasovao manji broj sudaca od broja glasova u glasačkoj kutiji, izborni odbor će odmah prekinuti rad i uz izvješće dostaviti materijale Povjerenstvu.

(3) Povjerenstvo će poništiti glasovanje na tom izbornom mjestu, raspustiti izborni odbor te imenovati novi i odrediti ponavljanje glasovanja na tom izbornom mjestu u roku od 8 dana, ako utvrdi da su nepravilnosti iz stavka 2. ovoga članka mogle utjecati na rezultat izbora.

 

Članak 25.

(1) Kad izborni odbor utvrdi rezultate glasovanja na izbornom mjestu, u zapisnik o svom radu zabilježit će:

– broj sudaca prema izvatku iz popisa sudaca,

– koliko je glasova dobio pojedini kandidat s liste za izbor člana Vijeća,

– koliko je glasačkih listića proglašeno nevažećim.

(2) Zapisnik potpisuju svi članovi izbornog odbora.

 

Članak 26.

Izborni odbor dostavlja zapisnik o svom radu s ostalim izbornim materijalom Povjerenstvu najkasnije u roku od 24 sati od zatvaranja izbornih mjesta.

 

Članak 27.

(1) Ako na listi za izbor članova vijeća kandidati koji ulaze u sastav Vijeća imaju isti broj glasova, glasovanje se ponavlja.

(2) Povjerenstvo će odrediti ponavljanje glasovanja na svim izbornim mjestima za tu listu kandidata u roku od osam dana.

(3) Na ponovljenim izborima na listu ulaze samo kandidati koji imaju isti broj glasova.

 

Članak 28.

(1) Povjerenstvo utvrđuje rezultate glasovanja i donosi odluku kojom objavljuje:

1. broj sudaca upisanih u popise sudaca, broj sudaca koji su glasovali, koliko je glasova dobio pojedini kandidat s liste kandidata i koliko je bilo nevažećih glasačkih listića,
2. ime i prezime kandidata koji su izabrani za članove Vijeća.

(2) Za članove Vijeća izabrani su oni kandidati koji su dobili najveći broj glasova.

 

Članak 29.

(1) Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora može podnijeti svaki kandidat.

(2) Prigovor se podnosi Povjerenstvu u roku od 48 sati računajući od isteka dana kad je izvršena radnja na koju je prigovor stavljen.

(3) Povjerenstvo je dužno donijeti rješenje o prigovoru u roku od 48 sati od isteka dana kada je prigovor stavljen.

 

Članak 30.

(1) Ako Povjerenstvo rješavajući o prigovoru utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su bitno utjecale ili su mogle utjecati na rezultate izbora, poništit će radnje i odrediti da se u određenom roku, koji mora omogućiti da se izbori održe na dan kada su raspisani, te radnje ponove.

(2) Ako ne postoji mogućnost ponavljanja poništenih radnji ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, a bitno su utjecale, odnosno mogle utjecati na rezultat izbora, Povjerenstvo će poništiti izbor i odrediti rok u kojem će se izbor ponoviti.

 

Članak 31.

(1) Protiv rješenja Povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo žalbe Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sastavu od pet sudaca, koje se određuje godišnjim rasporedom poslova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(2) Žalba se podnosi Proširenoj općoj sjednici putem Povjerenstva u roku od 48 sati računajući od isteka dana kada je primljeno pobijano rješenje.

(3) Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužno je donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati od dana njezina primitka.

 

Članak 32.

Podneseni prigovor, odnosno žalba u postupku zaštite izbora ne odgađaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane ovim Zakonom.

 

Članak 33.

Sredstva za pokriće   troškova izbora osiguravaju se u proračunu Vijeća.

 

Članak 34.

(1) Članove Vijeća iz reda sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na prijedlog fakultetskih vijeća, biraju svi profesori pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj.

(2) Fakultetska vijeća utvrđuju listu kandidata za izbor članova Vijeća.

(3) Postupak izbora Povjerenstva za provođenje izbora i način provođenja izbora uređuje se Poslovnikom koji donose dekani pravnih fakulteta.

 

Članak 35.

Dva člana Vijeća imenuje Hrvatski sabor iz reda svojih zastupnika od kojih je jedan iz reda oporbe.

 

Članak 36.

Kada članu Vijeća iz reda sudaca dužnost prestane prije isteka vremena na koje je izabran, novi član Vijeća postaje kandidat koji je na izborima dobio najveći broj glasova na listi iz koje je član Vijeća kojemu je prestala dužnost.

 

Članak 37.

Kada prestane dužnost prije isteka vremena članu Vijeća iz redova sveučilišnih profesora i saborskih zastupnika, Vijeće će najkasnije u roku od 30 dana od ovlaštenog tijela zatražiti pokretanje postupka za izbor drugog člana Vijeća.

 

Članak 38.

(1) Izabrani članovi Vijeća dužni su stupiti na dužnost u roku od 30 dana od dana izbora.

(2) Na dužnost stupaju polaganjem prisege pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja glasi:

»Prisežem svojom čašću da ću se u obnašanju dužnosti člana Državnoga sudbenog vijeća držati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću savjesno obavljati svoju dužnost«.

(3) Ako izbrani član Vijeća bez opravdanog razloga na položi prisegu iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da nije ni izabran.

 

Članak 39.

Za vrijeme dok obnašaju dužnost člana Vijeća, suci ne mogu biti imenovani na sudačku dužnost u sudu višeg stupnja, niti mogu biti izabrani za predsjednika suda.

 

Članak 40.

(1) Članu prestaje dužnost u Vijeću prestankom dužnosti na osnovi koje je izabran, danom prestanka te dužnosti.

(2) Odluku kojom se utvrđuje prestanak dužnosti člana donosi predsjednik Vijeća, a za predsjednika Vijeća zamjenik predsjednika.

(3) Član Vijeća bit će razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je imenovan:

– ako to sam zatraži,

– ako bude osuđen za kazneno djelo,

– ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost.

(4) Odluka o razrješenju člana Vijeća donosi se većinom glasova svih članova Vijeća.

(5) Odluku o razrješenju dužnosti člana Vijeća, iz redova saborskih zastupnika i sveučilišnih profesora donosi tijelo koje ih je izabralo odnosno imenovalo, a za članove Vijeća iz reda sudaca odluku donosi Vijeće.

(6) Član Vijeća protiv kojega je pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a za koje se može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna, ne može sudjelovati u radu Vijeća do pravomoćnog okončanja tog postupka. Odluku o udaljenju donosi Vijeće.

 

Članak 41.

(1) Predsjednika i zamjenika predsjednika Vijeća biraju članovi Vijeća između sebe, na vrijeme od četiri godine, a predsjednik Vijeća mora biti iz redova sudaca.

(2) Predsjednik Vijeća:

1. predstavlja Vijeće,
2. saziva i predsjedava sjednicama Vijeća,
3. predlaže dnevni red sjednica,
4. objavljuje rezultate glasovanja,
5. potpisuje akte koje donosi Vijeće,
6. skrbi o izvršavanju odluka Vijeća,
7. obavlja i druge poslove određene zakonom ili općim aktom.

 

III. DJELOKRUG I NAČIN RADA DRŽAVNOG SUDBENOG VIJEĆA

 

Članak 42. (NN 82/15)

(1) U djelokrug Vijeća spada:

– imenovanje sudaca,

– imenovanje i razrješenje predsjednika sudova,

– odlučivanje o imunitetu sudaca,

– premještaj sudaca,

– vođenje stegovnog postupka i odlučivanje o stegovnoj odgovornosti sudaca,

– odlučivanje o razrješenju sudaca,

– sudjelovanje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i sudskih službenika,

– donošenje Metodologije izrade ocjene sudaca,

– vođenje osobnih očevidnika sudaca,

– vođenje i kontrola imovinskih kartica sudaca.

(2) Član Vijeća izuzet je od obavljanja dužnosti člana Vijeća u postupku imenovanja sudaca, imenovanja i razrješenja predsjednika sudova, premještaja sudaca, odlučivanja o razrješenju sudaca, stegovnom postupku,  vođenja i kontrole imovinskih kartica sudaca te u postupku odlučivanja o imunitetu suca ako mu je kandidat ili sudac, odnosno jedan od kandidata ili sudaca:

1) bračni ili izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li bračni ili izvanbračni odnos prestao ili nije,

2) srodnik u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja,

3) u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja, hranjenika, smještene osobe ili udomitelja.

(3) Član Vijeća, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz stavka 2. ovoga članka, dužan je odmah prekinuti obavljanje svih radnji u postupku i o tome obavijestiti Vijeće.

(4) Ako član Vijeća, izvan slučajeva iz stavka 2. ovoga članka, zna za okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost u postupcima iz stavka 1. ovoga članka, dužan je o tome odmah obavijestiti Vijeće koje će donijeti odgovarajuću odluku

 

Članak 43.

(1) Vijeće odlučuje na sjednici.

(2) Sjednice saziva predsjednik, a u njegovoj odsutnosti zamjenik predsjednika.

(3) Iznimno sjednica će biti sazvana na prijedlog najmanje pet članova Vijeća.

 

Članak 44.

Vijeće donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

 

Članak 45.

(1) Stručne, administrativne i računovodstvene poslove za Vijeće obavlja tajništvo na čelu s tajnikom Vijeća.

(2) Na položaj, prava i obveze službenika i namještenika koji obavljaju poslove iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se propisi koji se odnose na državne službenike i namještenike.

(3) Tajnik Vijeća ima položaj načelnika sektora u Ministarstvu.

 

Članak 46.

(1) Tajnika Vijeća imenuje Vijeće putem javnog natječaja.

(2) Uvjeti za imenovanje tajnika propisuju se Poslovnikom o radu Vijeća.

 

Članak 47.

(1) Vijeće donosi poslovnik o radu kojim se uređuje način rada Vijeća te unutarnje ustrojstvo i način rada tajništva i njegovih službi.

(2) Poslovnik o radu Vijeće donosi većinom od najmanje osam glasova svojih članova.

(3) Poslovnik o radu objavljuje se na internetskoj stranici Vijeća.

 

IV. IMENOVANJE SUDACA

Članak 48. (vrijedi do 31.12.2012.g.)

Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen sveučilišni diplomski studij prava i položen pravosudni ispit, radno iskustvo u skladu s ovim Zakonom, stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti.

 

Članak 49. (vrijedi do 31.12.2012.g.)

(1) Za suca prekršajnog, općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana osoba koja je nakon položenoga pravosudnog ispita radila kao savjetnik u sudu ili u drugom pravosudnom tijelu najmanje dvije godine, odnosno bila odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili sveučilišni nastavnik pravnih znanosti najmanje dvije godine.

(2) Za suca prekršajnog, općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana i osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenoga pravosudnog ispita najmanje četiri godine. Vježbeniku u sudu, državnom odvjetništvu, javnobilježničkom uredu ili odvjetničkom uredu staž nakon položenoga pravosudnog ispita priznaje se kao rad na drugim pravnim poslovima.

(3) Za suca županijskog suda, Visokoga prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je radila kao pravosudni dužnosnik najmanje 8 godina, ili je bila sudski savjetnik, odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili sveučilišni profesor, odnosno docent pravnih znanosti najmanje 12 godina nakon položenoga pravosudnog ispita, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima najmanje 12 godina nakon položenoga pravosudnog ispita.

(4) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili isto toliko godina bila odvjetnik ili javni bilježnik.

(5) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može se imenovati i sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 20 godina radnog iskustva koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima.

 

Članak 50.

(1) Prilikom imenovanja sudaca mora se voditi računa o zastupljenosti sudaca pripadnika nacionalnih manjina, sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

(2) Kada pripadnici nacionalnih manjina podnose prijavu na objavljeno slobodno sudačko mjesto, imaju se pravo pozivati na prava koja im pripadaju sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

 

Članak 51.(NN 82/15)

(1) Za suca može biti imenovana osoba koja je hrvatski državljanin.

(2) Za suca prekršajnog, općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana osoba koja je završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike.

(3) Za suca županijskog suda, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja radi kao pravosudni dužnosnik najmanje 8 godina.

(4) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik, isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima.

 

Članak 52.

(1) Slobodna sudačka mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s planom popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta.

(2) Ministarstvo pravosuđa najkasnije do kraja kalendarske godine donosi za sljedeće dvije godine plan popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta u svim sudovima i dostavlja ga predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjedniku Vijeća.

(3) Plan iz stavka 1. ovoga članka izmijenit će se ako se tijekom godine činjenice na temelju kojih je donesen bitno izmijene.

 

Članak 53.

Oglas o slobodnim sudačkim mjestima objavljuje Vijeće u »Narodnim novinama«, a po potrebi i na drugi način, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana, a niti dulji od 30 dana, podnesu prijavu s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih za imenovanje suca, kao i podatke o svom radu.

 

Članak 54. (vrijedi do 31.12.2012.g.)

(1) Kandidati koji su podnijeli prijave na oglas a nisu suci, pristupaju provjeri znanja pred Vijećem. Provjera znanja sastoji se od izrade jedne ili više pisanih radnji, u skladu s odredbama Pravilnika koji donosi Državno sudbeno vijeće.

(2) Kandidat pisane radnje izrađuje pod osobnim zaporkama.

(3) Kandidati mogu iz jedne ili više pisanih radnji ostvariti najviše 120 bodova.

(4) Kandidati na temelju prosjeka ocjena na studiju mogu ostvariti najviše 30 bodova.

(5) Kandidati koji su zbrojem bodova dobivenim na provjeri znanja i bodova ostvarenih prosjekom ocjena na studiju ostvarili najbolji uspjeh pozivaju se na usmeni razgovor na kojem se ocjenjuje motiviranost kandidata za rad u pravosuđu, sposobnost za rješavanje sukoba, i donošenje odluka, osjećaj za pravdu i odgovorno obnašanje sudačke dužnosti.

(6) Na usmenom razgovoru kandidat može ostvariti najviše 20 bodova.

(7) Na temelju rezultata provjere znanja, ocjena na studiju i usmenog razgovora Vijeće sastavlja listu prvenstva kandidata i donosi odluku o imenovanju.

(8) Lista prvenstva objavljuje se na internetskim stranicama Vijeća i sadrži ukupan zbroj bodova i bodove ostvarene po svakom od kriterija.

(9) Vijeće donosi Pravilnik o načinu provođenja i ocjenjivanju pisanih radnji iz stavka 1. ovoga članka, o načinu bodovanja ocjena na studiju iz stavka 4. ovoga članka i načinu provođenja i ocjenjivanja usmenog razgovora iz stavka 5. ovoga članka.

 

Članak 55.

(1) Kada sudac podnosi prijavu na oglas o slobodnom mjestu suca, Vijeće će od nadležnog sudačkog vijeća zatražiti ocjenu obnašanja sudačke dužnosti.

(2) Na temelju ukupnog broja bodova utvrđenog ocjenom obnašanja sudačke dužnosti i razgovora na kojem se može ostvariti najviše 20 bodova, Vijeće sastavlja listu prvenstva kandidata.

(3) Odluka Vijeća o imenovanju sudaca mora biti utemeljena na ukupno ostvarenom broju bodova i utvrđenoj listi prvenstva kandidata.

(4) Lista prvenstva objavljuje se na internetskim stranicama Vijeća i uključuje ukupan broj bodova i bodove ostvarene po svakom od mjerila za ocjenjivanje rada sudaca utvrđenim odredbama.

Članak 55.a (NN 82/15)

(1) Kandidati za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su podnijeli prijave na oglas, a nisu pravosudni dužnosnici, pristupaju provjeri znanja pred Vijećem. Provjera znanja sastoji se od izrade jedne ili više pisanih radnji, u skladu s odredbama Pravilnika koji donosi Državno sudbeno vijeće.

(2) Kandidati pisane radnje izrađuju pod osobnim zaporkama.

(3) Kandidati mogu iz jedne ili više pisanih radnji ostvariti najviše 150 bodova.

(4) Kandidati koji su zbrojem bodova dobivenim na provjeri znanja ostvarili najbolji uspjeh pozivaju se na usmeni razgovor.

(5) Na usmenom razgovoru kandidat može ostvariti najviše 20 bodova.

(6) Na temelju rezultata provjere znanja i usmenog razgovora Vijeće sastavlja listu prvenstva kandidata.

(7) Lista prvenstva objavljuje se na internetskim stranicama Vijeća i sadrži ukupan zbroj bodova i bodove ostvarene po svakom od kriterija.

(8) Vijeće donosi Pravilnik o načinu provođenja i ocjenjivanju pisanih radnji iz stavka 1. ovoga članka te načinu provođenja i ocjenjivanja usmenog razgovora iz stavka 5. ovoga članka.

(9) Za kandidate s najvećim brojem bodova Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere. Zahtjev se podnosi za onoliko kandidata koliko se sudaca imenuje.

(10) Na temelju izvješća o rezultatu sigurnosne provjere nadležne sigurnosno-obavještajne agencije Vijeće donosi ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka.

(11) U slučaju da kandidat iz stavka 9. ovog članka odbije dati suglasnost za provođenje sigurnosne provjere ili se u odnosu na tog kandidata utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka, Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu sigurnosne provjere kandidata koji je ostvario sljedeći najveći broj bodova.

(12) Sigurnosna provjera provodi se sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama.

 

Članak 56. (NN 82/15)

(1) Kada Vijeće za suca imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike izbor mora biti utemeljen na završnoj ocjeni koju su kandidati ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s kandidatima.

(2) Kada Vijeće za suce imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike, a završnu ocjenu u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike ostvarili su temeljem različitih mjerila, vrijednost završne ocjene tih kandidata usklađuje se na način da se završna ocjena svakog kandidata pomnoži s koeficijentom.

(3) Koeficijent iz stavka 2. ovog članka za svakog kandidata izračunava se na način da se najviša moguća završna ocjena prema propisima koji su važili u vrijeme prijave na oglas o slobodnom sudačkom mjestu, podijeli s najvišom mogućom završnom ocjenom koju je prema važećim propisima kandidat mogao ostvariti u vrijeme njegova ocjenjivanja.

(4) Razgovoru iz stavka 1. ovog članka mogu pristupiti samo kandidati koji su zadovoljili na psihološkom testiranju na koje ih je uputilo Vijeće.

(5) Psihološkim testiranjem utvrđuje se sposobnost kandidata za obnašanje sudačke dužnosti, a provodi ga ovlaštena pravna osoba koju utvrdi Vijeće. Pravilnik o sadržaju, metodama i načinu provedbe psihološkog testiranja donosi Vijeće.

(6) Kandidati koji zadovolje na psihološkom testiranju pozivaju se na razgovor pred Vijećem.

(7) Na razgovoru kandidati mogu ostvariti najviše 30 bodova.

(8) Za kandidate s najvećim brojem bodova Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere. Zahtjev se podnosi za onoliko kandidata koliko se sudaca imenuje.

(9) Na temelju izvješća o rezultatu sigurnosne provjere nadležne sigurnosno-obavještajne agencije Vijeće donosi ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka.

(10) U slučaju da kandidat iz stavka 8. ovog članka odbije dati suglasnost za provođenje sigurnosne provjere ili se u odnosu na tog kandidata utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka, Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu sigurnosne provjere kandidata koji je ostvario sljedeći najveći broj bodova.

(11) Sigurnosna provjera provodi se sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama.

 

Članak 56.a

(1) Odluka o imenovanju sudaca mora biti obrazložena. U obrazloženju odluke Vijeće je dužno za svakog kandidata koji je pristupio razgovoru posebno obrazložiti broj bodova dodijeljenih na razgovoru.

(2) Odluka o imenovanju sudaca objavljuje se u »Narodnim novinama«.

 

Članak 56.b

Suci koji su imenovani na sudačku dužnost prema propisima koji su na snazi do 31. prosinca 2012. nisu dužni završiti Državnu školu za pravosudne dužnosnike.

 

Članak 57.

(1) Vijeće će poništiti odluku o imenovanju suca ako utvrdi:

– da imenovani sudac nije ispunjavao uvjete za imenovanje,

– da je odluka utemeljena na neistinitim podacima i dokazima,

– da sudac bez opravdanog razloga nije niti u roku od šest mjeseci nakon imenovanja položio prisegu,

– da je do imenovanja došlo uslijed kaznenog djela kandidata utvrđenog pravomoćnom odlukom suda o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti.

(2) Postupak radi poništenja odluke o imenovanju Vijeće može pokrenuti po službenoj dužnosti ili na zahtjev predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sudačkog vijeća suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost, predsjednika suda ili predsjednika neposredno višeg suda.

 

Članak 58.

Prije stupanja na dužnost sudac daje prisegu pred predsjednikom Vijeća ili članom Vijeća kojeg on odredi.

 

Članak 59.

Prisega koju sudac daje i potpisuje glasi:

»Prisežem da ću se u obavljanju sudačke dužnosti pridržavati Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, suditi po najboljem znanju, savjesno i nepristrano, te štititi cjelovitost, suverenitet i državno ustrojstvo Republike Hrvatske i Ustavom i zakonom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina«.

 

V. PREMJEŠTAJ SUDACA

Članak 60.

(1) U slučaju ukidanja ili preustroja suda Vijeće će premjestiti suca na drugi sud istog stupnja i bez pristanka suca.

(2) Preustrojem se smatra spajanje, pripajanje i razdvajanje sudova i druge promjene u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova, promjena unutarnjeg ustrojstva suda te promjena potrebnog broja sudaca u sudu sukladno odluci ministra pravosuđa.

(3) Protiv odluke Vijeća o premještaju sudac ima pravo pokrenuti upravni spor.

 

Članak 61.

(1) Sudac može uz svoj pristanak biti privremeno upućen na rad u drugi sud na vrijeme do dvije godine, s time da se to vrijeme može produžiti najviše još za dvije godine.

(2) Sudac se može privremeno uputiti na rad u drugi sud kada u tom sudu postoji potreba za sucem zbog povećanog priljeva predmeta ili duže odsutnosti s rada sudaca koji u tom sudu obnašaju sudačku dužnost.

(3) Odluku o upućivanju suca u drugi sud donosi Vijeće uz prethodno mišljenje predsjednika suda u koji se sudac upućuje, predsjednika suda gdje sudac obnaša sudačku dužnost i mišljenje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(4) Sudac koji je privremeno upućen na rad u sud višeg stupnja, u postupku i radu na predmetima ima prava i obveze kao viši sudski savjetnik.

(5) Sudac upućen na drugi sud ima pravo na smještaj te na naknadu troškova zbog posebnih uvjeta rada kao što su putni troškovi, troškovi korištenja osobnog automobila u službene svrhe i drugo. Visinu naknade troškova zbog tih uvjeta utvrđuje pravilnikom ministar pravosuđa.

 

Članak 61.a (NN 82/15)

(1) O potrebi popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta trajnim premještajem Vijeće će izvijestiti objavljivanjem poziva na svojim internetskim stranicama.

(2) Suci koji žele biti trajno premješteni u drugi sud, u roku koji odredi Vijeće, dostavljaju Vijeću pisanu prijavu uz koju prilažu rješenje predsjednika suda o ispunjavanju svoje sudačke obveze za posljednje dvije godine.

(3) Nakon proteka roka za dostavu prijava iz stavka 2. ovog članka, Vijeće će utvrditi potrebe i stanje popunjenosti sudačkih mjesta te broj primljenih, riješenih i neriješenih predmeta u sudovima u kojima prijavljeni kandidati obnašaju sudačku dužnost. Prijave sudaca koji sudačku dužnost obnašaju u sudovima u kojima bi u slučaju premještaja došlo do većih poteškoća u organizaciji rada neće se razmatrati.

(4) Na temelju mjerila propisanih člankom 97. i primjenom metodologije iz članka 98. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13. i 33/15.), Vijeće sastavlja listu prvenstva i donosi odluku o premještaju.

 

VI. STEGOVNI POSTUPAK

Članak 62.

(1) Sudac odgovara za počinjena stegovna djela.

(2) Stegovna djela jesu:

1. neuredno obnašanje sudačke dužnosti,
2. nepostupanje po odluci donesenoj u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku,
3. obnašanje službe, poslova ili djelatnosti nespojivih sa sudačkom dužnošću,
4. izazivanje poremećaja u radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti,
5. povreda službene tajne u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti,
6. nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način,
7. nepodnošenje imovinske kartice ili neistinito prikazivanje podataka u imovinskoj kartici,
8. nepodvrgavanje prosudbi tjelesnih i duševnih svojstava radi ocjene sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti.

(3) Stegovni postupak za stegovno djelo iz stavka 2. točke 1. ovoga članka pokrenut će se osobito:

1. ako sudac bez opravdanog razloga ne izrađuje i ne otprema sudske odluke,
2. ako je sudačko vijeće ocijenilo rad suca ocjenom nezadovoljavajuće obnaša dužnost,
3. ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je sudac donio u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod broja odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca,
4. ako sudac u rješavanju predmeta bez opravdanog razloga bitno odstupa od redoslijeda njihovog zaprimanja u sudu, odnosno ne vodi računa o njihovoj hitnosti.

(4) Ako je pokrenut stegovni postupak protiv suca za stegovno djelo iz stavka 2. točke 2. ovoga članka, Vijeće je dužno o tome obavijestiti nadležno državno odvjetništvo.

 

Članak 63.

(1) Za počinjena stegovna djela mogu se izreći sljedeće stegovne kazne:

1. ukor,
2. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od jednog do tri mjeseca,
3. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od četiri do šest mjeseci,
4. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od sedam do dvanaest mjeseci,
5. razrješenje od dužnosti.

(2) Ako je sucu izrečena stegovna kazna razrješenje od dužnosti, Vijeće može odlučiti da se izvršenje te stegovne kazne odgodi za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti dulje od dvije godine.

(3) Vijeće može primijeniti uvjetnu osudu razrješenja od dužnosti ako ocijeni da se i bez izvršenja te stegovne kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, tj. da će sudac u daljnjem obnašanju sudačke dužnosti prestati s ponašanjem zbog kojeg mu je izrečena stegovna kazna razrješenje od dužnosti.

(4) Vijeće će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako stegovno kažnjeni sudac u vremenu provjeravanja počini jedno ili više stegovnih djela.

(5) Uvjetna se osuda ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja.

(6) Kod izricanja kazne za stegovno djelo uzima se u obzir osobito: težina povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti pod kojima je stegovno djelo učinjeno, raniji rad i ponašanje suca i druge okolnosti koje utječu na izricanje kazne.

(7) Pri odlučivanju o odgovornosti i kazni za stegovno djelo na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Kaznenog zakona.

(8) O izrečenoj kazni u roku od 24 sata obavještava se nadležno sudačko vijeće, predsjednik suda u kojem sudac obavlja dužnost i ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, koje vodi evidenciju o izrečenim kaznama.

 

Članak 64.

(1) Sudac kojemu je Vijeće izreklo stegovnu kaznu ukora ne može biti imenovan na drugi sud u roku od godine dana od pravomoćnosti odluke o izricanju te stegovne kazne.

(2) Sudac kojemu je Vijeće izreklo stegovnu kaznu iz članka 63. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, ne može biti imenovan na drugi sud u roku od godine dana od pravomoćnosti odluke o izricanju te stegovne kazne.

(3) Sudac kojemu je Vijeće izreklo stegovnu kaznu iz članka 63. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, ne može biti imenovan na drugi sud u roku od dvije godine od pravomoćnosti odluke o izricanju te stegovne kazne.

(4) Sudac kojemu je Vijeće izreklo stegovnu kaznu iz članka 63. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, ne može biti imenovan na drugi sud u roku od tri godine od pravomoćnosti odluke o izricanju te stegovne kazne.

(5) Sudac kojemu je Vijeće izreklo stegovnu kaznu iz članka 63. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, ne može biti imenovan na drugi sud u roku od četiri godine od pravomoćnosti odluke o izricanju te stegovne kazne.

 

Članak 65.

(1) Stegovni postupak ne smije se pokrenuti nakon jedne godine od saznanja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja, odnosno tri godine od počinjenoga stegovnog djela.

(2) Ako stegovno djelo povlači kaznenu odgovornost, stegovni postupak smije se pokrenuti u vremenu u kojem zastarijeva pokretanje kaznenog postupka, pod uvjetom da je taj postupak pokrenut.

(3) Izvršenje stegovne kazne zastarijeva za godinu dana od njezine pravomoćnosti.

(4) Stegovne kazne brišu se iz evidencije po službenoj dužnosti u roku od godinu dana nakon proteka rokova iz članka 64. ovoga Zakona.

 

Članak 66.

(1) Stegovni postupak vodi Vijeće.

(2) Vijeće može za pojedine stegovne postupke imenovati posebno stegovno vijeće koje će provesti postupak, utvrditi činjenice i obrazložiti utvrđene činjenice pred Vijećem. Dva člana stegovnog vijeća moraju biti suci, a predsjednik Stegovnog vijeća mora biti najmanje sudac suda istog stupnja kao i sudac protiv kojeg se vodi stegovni postupak

(3) Odluku o stegovnoj odgovornosti donosi Vijeće većinom glasova svih članova Vijeća.

(4) Ako se stegovni postupak vodi protiv člana Vijeća, taj je član izuzet od odlučivanja u stegovnom postupku.

(5) Vijeće može za pojedine stegovne postupke imenovati istražno povjerenstvo iz redova sudaca redovnih ili specijaliziranih sudova, koje će utvrditi činjenice i obrazložiti ih tijekom postupka pred Vijećem.

 

Članak 67.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je sudac počinio stegovno djelo, predsjednik suda ili osoba ovlaštena za obavljanje poslova sudske uprave u sudu u kojem obnaša sudačku dužnost dužna je protiv tog suca pokrenuti stegovni postupak.

(2) Stegovni postupak iz stavka 1. ovoga članka mogu pokrenuti i ministar nadležan za poslove pravosuđa, predsjednik neposredno višeg suda, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske i sudačko vijeće.

(3) Stegovni se postupak pokreće zahtjevom ovlaštenih tužitelja iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Ovlašteni tužitelj je stranka u postupku, a može je zastupati i osoba koju on za to ovlasti.

(4) Odmah nakon primitka zahtjeva Vijeće može odrediti istražno povjerenstvo iz redova sudaca redovnih ili specijaliziranih sudova radi utvrđivanja činjenica potrebnih za donošenje odluke za pokretanje stegovnog postupka.

(5) Vijeće početkom svake kalendarske godine utvrđuje listu iz redova sudaca redovnih i specijaliziranih sudova koji će provoditi radnje iz stavka 4. ovoga članka.

 

Članak 68.

(1) Zahtjev za provođenje stegovnog postupka podnosi se u pisanom obliku i sadrži osobne podatke o sucu čija se stegovna odgovornost traži, činjenični i pravni opis stegovnog djela, prijedlog za izricanje određene stegovne kazne te obrazloženje iz kojega proizlazi osnovanost sumnje.

(2) Ako je vijeće imenovalo istražno povjerenstvo iz članka 66. stavka 4. ovoga Zakona, ono će pisano izvijestiti Vijeće o činjenicama i provedenim izvidima na kojima se temelji osnovana sumnja da je sudac ili predsjednik suda počinio stegovno djelo, a po potrebi i usmeno obrazložiti na raspravi.

 

Članak 69.

(1) Ovlašteni podnositelj može izmijeniti ili dopuniti zahtjev. Ako izvan rasprave podnositelj izmijeni ili dopuni zahtjev, Stegovno vijeće će najkasnije u roku od 15 dana po primitku zahtjeva zakazati raspravu. Na raspravu će se pozvati ovlašteni podnositelj zahtjeva, sudac i njegov branitelj te predsjednik nadležnoga sudačkog vijeća, ako sudačko vijeće nije podnositelj zahtjeva.

(2) Prije rasprave izdvojit će se iz spisa svi dokazi na kojima se ne može temeljiti odluka u stegovnom postupku.

 

Članak 70.

(1) U postupku odlučivanja o stegovnoj odgovornosti sucu protiv kojega se postupak vodi mora se pružiti mogućnost da iznese svoju obranu osobno, u pisanom obliku, ili po branitelju kojega izabere.

(2) Odluka kojom se utvrđuje da je sudac stegovno odgovoran i kojom mu se izriče stegovna kazna može se odnositi samo na stegovno djelo i osobu koju je podnositelj zahtjeva označio u svom zahtjevu.

(3) Odluka mora biti izrađena i otpremljena strankama u roku od 15 dana nakon njezina donošenja.

 

Članak 71.

(1) Protiv odluke o razrješenju, odnosno stegovnoj odgovornosti sudac ima pravo žalbe koja odgađa izvršenje odluke.

(2) Ukinut.

(3) Žalba se u roku od 15 dana od dana dostave odluke podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

Članak 72.

(1) Stegovni postupak provodi se odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Kod donošenja odluke o stegovnoj odgovornosti i izricanju stegovne kazne Vijeće nije vezano prijedlogom podnositelja zahtjeva za vođenje stegovnog postupka.

(3) U stegovnom postupku ne plaćaju se pristojbe, a troškove postupka snosi sud u kojem sudac obavlja dužnost.

 

VII. UDALJENJE OD OBAVLJANJA DUŽNOSTI

Članak 73.

(1) Sudac će biti udaljen s dužnosti:

– ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ili dok se nalazi u pritvoru,

– zbog osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti ili

– zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela.

(2) Sudac može biti udaljen s dužnosti:

– ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina,

– ako obavlja službu, posao ili aktivnost koji su nespojivi s obavljanjem sudačke dužnosti,

– ako je ovlašteni predlagatelj u zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka predložio izricanje stegovne kazne razrješenja od dužnosti.

(3) Zahtjev za udaljenje s dužnosti Vijeću podnosi predsjednik suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost, predsjednik neposredno višeg suda, nadležno sudačko vijeće ili predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(4) Odluku o udaljenju s dužnosti u slučaju iz stavka 1. ovoga članka donosi predsjednik suda, a u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odluku donosi Vijeće bez odgode.

 

Članak 74.

(1) Odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s obrazloženjem.

(2) Protiv odluke o privremenom udaljenju sudac nema pravo žalbe, ali ima pravo pokrenuti upravni spor.

 

Članak 75.

(1) Privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti određuje se na rok od tri mjeseca, po proteku toga roka može ga Vijeće iz opravdanih razloga, na jednak način produljiti za daljnja tri mjeseca. Privremeno udaljenje može trajati do pravomoćnog okončanja stegovnog postupka, koji u tom slučaju Vijeće mora provesti u roku od godinu dana.

(2) Za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sudac ima pravo na jednu polovinu plaće.

(3) U slučaju oslobađajuće odluke u stegovnom postupku odluka o privremenom udaljenju prestaje po sili zakona danom pravomoćnosti odluke Vijeća. U tom slučaju ili u slučaju da je izrečena stegovna mjera novčane kazne ili ukora, sudac ima pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za vrijeme trajanja posljedica odluke o udaljenju od obavljanja dužnosti.

 

VIII. PRESTANAK SUDAČKE DUŽNOSTI

Članak 76.

(1) Sucu prestaje sudačka dužnost po sili zakona u sudu u koji je imenovan:

– danom stupanja na službu u drugi sud, odnosno pravosudno ili državno tijelo,

– smrću.

(2) Rješenje kojim se utvrđuje nastupanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka donosi Vijeće na prijedlog predsjednika suda u kojem je sudac obnašao dužnost.

 

Članak 77.

(1) Sucu prestaje sudačka dužnost ako ga u skladu s Ustavom i zakonom te dužnosti razriješi Vijeće.

(2) Vijeće će razriješiti suca:

1. ako to sam zatraži,
2. ako trajno izgubi sposobnost obnašanja svoje dužnosti,
3. ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti,
4. ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela, tako odluči Vijeće,
5. kad navrši 70 godina.

(3) Sudac koji sam traži razrješenje, zahtjev podnosi Vijeću putem predsjednika suda u kojem taj sudac obnaša dužnost.

(4) Ako sudac trajno izgubi sposobnost obnašanja sudačke dužnosti, ili je osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obnašanje sudačke dužnosti, ili kad navrši 70 godina, prijedlog Vijeću za pokretanje postupka za razrješenje podnosi predsjednik suda, predsjednik neposredno višeg suda, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili nadležno sudačko vijeće.

 

Članak 78.

(1) Prijedlog za razrješenje u slučaju trajnog gubitka sposobnosti za obavljanje sudačke dužnosti podnosi se na temelju pravomoćne odluke:

– suda o oduzimanju poslovne sposobnosti ili

– nadležnog tijela da su tjelesna i duševna svojstva takva da onemogućuju obavljanje sudačke dužnosti.

(2) Ako iz ponašanja suca ili njegovog odnosa prema radu proizlazi sumnja na trajni gubitak sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti, Državno sudbeno vijeće može samostalno ili na prijedlog predsjednika suda odrediti da se sudac podvrgne liječničkoj prosudbi njegovih tjelesnih i duševnih sposobnosti.

 

Članak 79.

(1) Sucu čije se razrješenje predlaže mora biti omogućeno izjašnjenje o prijedlogu za razrješenje.

(2) Odluku o razrješenju Vijeće donosi većinom glasova svih članova.

(3) Odluka o razrješenju mora biti obrazložena.

(4) Protiv odluke o razrješenju sudac ima pravo žalbe koja odgađa izvršenje odluke. Žalba se u roku od 15 dana od dana dostave odluke podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

IX. POSTUPAK IMENOVANJA I RAZRJEŠENJA PREDSJEDNIKA SUDOVA

Članak 80.

(1) Vijeće imenuje predsjednike sudova.

(2) Predsjednik suda imenuje se na vrijeme od 4 godine. Predsjednik suda ne može biti imenovan više od dva mandata uzastopce osim u sudovima s najviše pet sudaca.

(3) Predsjednik suda koji nije ponovno imenovan nastavlja obnašati sudačku dužnost u sudu u kojem je imenovan za suca.

(4) Ograničenje iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se na imenovanja obavljena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 81.

(1) Najkasnije tri mjeseca prije isteka vremena na koje je imenovan predsjednik suda, odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti predsjednika suda iz drugih zakonom određenih razloga Vijeće će objaviti oglas o slobodnom mjestu predsjednika suda.

(2) Oglas se objavljuje u »Narodnim novinama«, a po potrebi i na drugi način, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana, a niti dulji od 30 dana, podnesu prijavu s dokazima o ispunjavanju uvjeta za imenovanje i program svojega rada.

 

Članak 82.

Za predsjednika suda može biti imenovan sudac iste vrste i istog stupnja suda u kojem se imenuje predsjednik suda ili sudac višeg suda.

 

Članak 83.

(1) Po proteku roka za podnošenje prijave Vijeće će od nadležnog sudačkog vijeća zatražiti mišljenje o kandidatima i ocjene obnašanja sudačke dužnosti, koju ocjenu su dužni dati u roku od 30 dana.

(2) Uz poziv za davanje mišljenja o kandidatima nadležnom sudačkom vijeću dostavit će se prijave svih kandidata s priloženom dokumentacijom.

(3) Mišljenje sudačkog vijeća mora biti obrazloženo za svakog kandidata i sadržavati ocjenu programa rada.

(4) Mišljenje o kandidatima za predsjednika suda i njihovim programima rada zatražit će se od predsjednika neposredno višeg suda, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ministra pravosuđa, koji su ga dužni dati u roku od 30 dana.

(5) Ako mišljenja iz prethodnog stavka ne budu dana u roku od 30 dana, smatra se da su dana pozitivna mišljenja.

 

Članak 84.

(1) Vijeće donosi odluku o imenovanju predsjednika suda na temelju prikupljenih mišljenja, razgovora s kandidatima, ocjene njihovih predloženih programa rada i njihovih organizacijskih sposobnosti.

(2) Vijeće je dužno donijeti obrazloženu odluku o imenovanju predsjednika sudova u roku od 30 dana od dana primitka mišljenja o kandidatima iz članka 83. stavka 4. ovog Zakona.

(3) Ako se na oglas ne javi niti jedan kandidat ili Vijeće ne imenuje za predsjednika suda ni jednog od kandidata, ponavlja se postupak imenovanja predsjednika suda.

 

Članak 85. (NN 82/15)

(1) Predsjedniku prestaje dužnost:

– kada mu prestane sudačka dužnost, danom prestanka sudačke dužnosti,

– kada mu bude izrečena stegovna kazna, danom pravomoćnosti odluke.

(2) U slučaju spajanja, pripajanja ili razdvajanja sudova predsjednicima svih sudova obuhvaćenih ovim preustrojem prestaje dužnost danom spajanja, pripajanja odnosno razdvajanja.

(3) Odluku kojom se utvrđuje prestanak dužnosti predsjednika suda donosi Vijeće.

(4) Vijeće će predsjednika suda razriješiti dužnosti:

1. kada poslove sudske uprave obavlja protivno propisima,
2. kada ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad suda,
3. kada bez opravdanog razloga ne ostvaruje program rada izložen u postupku imenovanja na dužnost predsjednika suda,
4. kada propuštanjem nadzora, ili neposredno, krši propise o dodjeljivanju predmeta u rad,
5. kada kršenjem propisa ili na drugi način povrijedi načelo neovisnosti suca u suđenju,
6. kada ne podnese zahtjev za pokretanje postupka zbog počinjenoga stegovnog djela u zakonom predviđenim slučajevima odnosno zloupotrebljava svoj položaj ovlaštenog predlagatelja pokretanja stegovnog postupka,
7. kada je svojim ponašanjem ili na drugi način nanio štetu ugledu suda ili sudačkoj dužnosti,
8. kada je privremeno udaljen sa sudačke dužnosti.

(5) Prijedlog za razrješenje predsjednika suda može podnijeti predsjednik neposredno višeg suda, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ministar pravosuđa.

(6) Predsjednik suda može i sam zatražiti razrješenje od dužnosti predsjednika suda.

 

Članak 86. (NN 82/15)

(1) Prije donošenja odluke o razrješenju predsjednika suda iz razloga navedenih u članku 85. stavku 4. točkama 1., 2., 3., 4. i 5. ovog Zakona Vijeće će tražiti pisano izjašnjenje predsjednika suda.

(2) Rok za davanje izjašnjenja ne može biti kraći od osam dana od dana primitka poziva za izjašnjenje.

(3) Nakon primitka pisanog izjašnjenja Vijeće može pozvati predsjednika suda radi dodatnog usmenog izjašnjenja, o čemu će sastaviti zapisnik.

(4) Odluka o razrješenju donosi se u pisanom obliku i mora biti obrazložena.

(5) Protiv odluke Vijeća o razrješenju predsjednik suda ima pravo pokrenuti upravni spor.

 

X. IMOVINSKE KARTICE SUDACA

Članak 87.

(1) Suci su obvezni u roku od 30 dana od dana prvog stupanja na dužnost podnijeti Državnom sudbenom vijeću izvješće o svojoj imovini, stalnim prihodima te imovini svoga bračnog druga i maloljetne djece sa stanjem na taj dan, a ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene, istekom godine u kojoj je promjena nastala.

(2) Suci su obvezni u izvješću iz stavka 1. ovoga članka podnijeti podatke i o novčanoj štednji ako ona premašuje jednogodišnji iznos netoprihoda sudaca.

(3) Oblik i sadržaj obrasca izvješća o imovini pravilnikom propisuje Vijeće.

(4) Javnost ima pravo uvida u prijavu o imovini.

(5) Državno sudbeno vijeće dužno je u skladu s posebnim zakonima omogućiti uvid u prijavu o imovini u roku od osam dana od podnošenja pisanog zahtjeva.

 

Članak 88.

(1) Državno sudbeno vijeće vodi i kontrolira imovinske kartice sudaca.

(2) Nakon prvog primitka imovinske kartice suca Vijeće će zatražiti od porezne uprave i drugih tijela podatke kojima raspolažu o njihovoj imovini i usporediti ih s podacima u prijavi imovine.

(3) Ako za imovinu koju je sudac naveo u imovinskoj kartici nije dostavio podatke o načinu stjecanja te imovine, Državno sudbeno vijeće će zatražiti od suca pisano očitovanje.

(4) Ako se podaci u izvješću o imovini koje je Vijeće pribavilo na način opisan u stavku 2. ovoga članka razlikuju od podataka koje je sudac naveo u imovinskoj kartici te ako se iz očitovanja suca utvrdi nerazmjer u odnosu na primanja i imovinu suca, Vijeće će o tome obavijestiti predsjednika suda u kojemu sudac obnaša dužnost i predsjednika neposredno višega suda radi pokretanja stegovnog postupka.

 

Članak 89.

(1) Vijeće vodi osobne očevidnike sudaca.

(2) Sudac ima pravo uvida u svoj osobni očevidnik.

(3) Pravilnik o sadržaju osobnih očevidnika, načinu vođenja osobnih očevidnika suca i pravo uvida donosi Vijeće.

 

XI. SREDSTVA ZA RAD

Članak 90.

(1) Sredstva za rad Vijeća osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(2) Naredbodavac za izvršenje financijskog plana sredstava iz stavka 1. ovoga članka je predsjednik Vijeća.

 

Članak 91.

Prijedlog godišnjeg proračuna za svoj rad Vijeće podnosi Vladi Republike Hrvatske.

 

Članak 92.

(1) Predsjedniku i članovima Vijeća zbog obavljanja dužnosti pripada naknada nastalih troškova, naknada za neostvarenu plaću ili zaradu i nagrada.

(2) Odluku o uvjetima i visini naknada i nagrade iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske.

XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 93.

(1) Suci koji su imenovani na vrijeme od pet godina, prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju obavljati sudačku dužnost stalno.

(2) Pojedinačne odluke o stalnom imenovanju iz stavka 1. ovoga članka donijet će Vijeće u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 94.

(1) Svi postupci imenovanja sudaca koji su u tijeku nastavit će se i provesti po odredbama zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, osim što će se suci imenovati stalno.

(2) Svi postupci pred Vijećem provest će se i dovršiti po odredbama zakona koji je bio snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 95.

Započeti, a nedovršeni postupci imenovanja predsjednika sudova dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.

 

Članak 96.

(1) Vijeće će Pravilnik iz članka 54. stavka 7. ovoga Zakona uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od njegovog stupanja na snagu.

(2) Vijeće je dužno osnovati Tajništvo u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 97.

(1) Vijeće će Pravilnik iz članka 87. stavka 3. i članka 89. stavka 3. ovoga Zakona donijeti u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do donošenja Pravilnika iz stavka 1. ovoga članka ostaje na snazi Pravilnik o načinu postupanja s izvješćima o imovini sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (»Narodne novine«, br. 24/07. i 20/10.).

 

Članak 98.

Dekani pravnih fakulteta donijet će Poslovnik o radu povjerenstva za provođenje izbora u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 99.

Izbor članova Povjerenstva provest će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

Članak 100.

(1) Izbor članova Vijeća po odredbama ovoga Zakona obavit će se najkasnije u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Trideset dana nakon provedenih izbora za članove povjerenstva, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske sazvat će prvu konstituirajuću sjednicu Povjerenstva.

(3) Vijeće donosi odluku o raspisivanju izbora za članove Vijeća.

(4) Dosadašnje Državno sudbeno vijeće objavit će u »Narodnim novinama« javni poziv za podnošenje kandidature za članove Vijeća iz reda sudaca i obavijestiti dekane pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj i Hrvatski sabor da imenuju članove Vijeća iz svojih redova.

 

Članak 101.

Članci 48., 49. i 54. ovoga Zakona prestaju važiti 31. prosinca 2012.

 

Članak 102.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, br. 58/93., 49/99., 129/00., 150/05. i 153/09.).

 

Članak 103.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od objave u »Narodnim novinama«, osim članka 51. i 56. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2013.

Zagreb, 1. listopada 2010.