Primjer prijedloga radi proglašenja bračnog druga umrlim
___________________________________
___________________________________
PRIJEDLOG ZA PROGLAŠENJE BRAČNOG DRUGA UMRLIM[1]
PREDLAGATELJ: _________________________ iz _________________ Ul.__________
Moj supružnik ______________________ otišao je dana __________ godine na privremeni rad u Australiju.[2] Cijelo vrijeme od dana odlaska (zadnjih dvadeset godina) nije mi se javljao i gubi mu se svaki trag. Isto tako od tada nemam bilo kakvih saznanja da je živ.
Moj supružnik je na dan podnošenja ovog prijedloga napunio 60. godina.
Dokaz: Izvod iz knjige rođenih
Kako o nestalom ________________ nema nikakvih vijesti već preko pet godina, a imajući u vidu da se dugi niz godina uopće ne javlja, postoji vjerojatnost da imenovani nije više živ.
Kako moj supružnik _______________ posjeduje znatnu imovinu koja je u suvlasništvu s predlagateljicom, kako bi se mogao pokrenuti ostavinski postupak, predlažem naslovnom sudu, s obzirom da su ispunjeni zakonski uvjeti, da donese
R J E Š E N J E
Nestali _________________ supružnik ______________ iz ____________ rođen _______godine u _____________________, sa posljednjim prebivalištem u ________________ ulica________, proglašava se umrlim, a kao dan njegove smrti smatra se ________________ godine.
U Zagrebu, ________________
PREDLAGATELJ: _____________
Prilog: – izvod iz knjige rođenih
– izvod iz knjige vjenćani
SUDSKA PRAKSA
________________________________________________________________________
*
“Predlagatelj B.M. uputio je Općinskom sudu u Z. prijedlog za dokazivanje smrti M.M. iz G. Po odredbi čl. 3. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti (“Narodne novine”, broj 10/74), koji određuje mjesnu nadležnost za postupanje u takvim predmetima, nadležnost se određuje prema posljednjem prebivalištu nestale osobe u Republici Hrvatskoj, a ako ta osoba nije imala posljednje prebivališta u Republici Hrvatskoj, onda prema njezinom posljednjem boravištu u Republici Hrvatskoj. Iz podataka u spisu proizlazi da je M.M. imao posljednje boravište u G., gdje je i umro, dok mu je ranije boravište bilo u B., dakle, izvan područja Republike Hrvatske. Prema tome, u izvanparničnom postupku dokazivanja smrti M.M. prema prije navedenom zakonskom propisu nadležan je Općinski sud u G.” VSRH Gr 227/1995-2
*
U izvanparničnim postupcima u stvarima dokazivanja smrti prema odredbi čl. 3. u vezi čl. 12. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti („Narodne novine“, broj 10/74) mjesno je nadležan sud na čijem je području umrla osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, onda sud na čijem je području imala posljednje boravište. VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Gr1 615/12-2
*
“Predlagatelj S.B. podnio je ovome sudu prijedlog za ordinaciju u kojem predlaže da se odredi koji će općinski sud u Republici Hrvatskoj biti mjesno nadležan za vođenje postupka proglašenja umrlim njegova oca S.B. rođenog 1919. godine u S. R., Općina S. M., Bosna i Hercegovina, gdje je imao i posljednje prebivalište. Prema odredbi iz čl. 69. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine”, br. 53/91 i 91/92) ako je za suđenje nadležan hrvatski sud, ako se prema odredbama istog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na prijedlog stranke će odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan. Dakle, ordinaciji ima mjesta samo ako postoji jurisdikcija hrvatskih sudova, a u konkretnom slučaju taj uvjet nije ispunjen. Postojanje sudbenosti sudova u Republici Hrvatskoj predlagatelj temelji na tvrdnji da je njegov otac S.B. nestao 1945. godine, da je do završetka II. svjetskog rata sadašnja Bosna i Hercegovina bila u sastavu Nezavisne države Hrvatske i da je stoga u vrijeme nestanka on bio hrvatski državljanin, a da je prema odredbi iz čl. 78. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91) sud Republike Hrvatske isključivo nadležan za proglašenje nestalog državljanina Republike Hrvatske umrlim bez obzira na to gdje je on imao prebivalište. Prema odredbama čl. 78. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja sud Republike Hrvatske isključivo je nadležan za proglašenje nestalog državljanina Republike Hrvatske umrlim bez obzira na to gdje je on imao prebivalište. Istu odredbu treba tumačiti tako da je mjerodavno državljanstvo koje je nestali imao na dan smrti. Prema odredbi iz čl. 1. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlim i o dokazivanju smrti (“Narodne novine”, br. 10/74) sud će proglasiti umrlom osobu koja je nestala u tijeku rata u svezi s ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od prestanka neprijateljstava, a prema odredbi iz čl. 7. istog zakona dan smrti smatra se dan kad je prema provedenom postupku vjerojatno da je nestala osoba umrla, odnosno koji vjerojatno nije preživjela, a ako se taj dan ne može utvrditi smatra se da je smrt nastupila prvog dana po isteku roka iz čl. 1. rečenog zakona. Obzirom na navode predlagatelja da je S.B. nestao u tijeku rata 1945. godine i da o njemu nije bilo nikakvih vijesti, to sukladno rečenim odredbama proizlazi da se smatra da je njegova smrt nastupila prvog dana po isteku roka od godine dana nakon prestanka ratnih neprijateljstava, dakle 1946. godine, a na taj dan nestala osoba nije bila državljanin tadašnje federalne jedinice Republike Hrvatske, pa ne postoje uvjeti za primjenu odredbe iz čl. 78. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja, a time nema niti osnove za predloženu delegaciju.” VSRH Gr 316/1997-2
[1] Nakon što se ispune uvjeti, sud na zahtjev bračnog druga može proglasiti nestalog supružnika umrlim. Za proglašenje nestale osobe umrlom nadležan je općinski sud na čijem je području nestala osoba imala posljednje prebivalište.
Sud će proglasiti osobu umrlom ako:
– o njezinom životu u posljednjih pet godina od postavljanja zahtjeva sudu nije bilo nikakvih vijesti, a od njezinog je rođenja proteklo 60 godina,
– o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, a postoji vjerojatnost da više nije živa,
– je nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesreći, požaru, poplavi, lavini, potresu ili kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o njezinom životu nije bilo nikakvih vijesti šest mjeseci od dana prestanka opasnost,
– je nestala tijekom rata u vezi s ratnim događajima, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti godinu dana od dana prestanka neprijateljstva.
Proglašenje nestale osobe umrlom može predložiti osoba koja ima pravni interes – bračni drug nestale osobe, djeca nestale osobe koja žele podijeliti imovinu roditelja, poslovni partner koji želi odijeliti svoj dio imovine od imovine nestale osobe i slično. Da bi se nestala osoba proglasila umrlom, najprije trebate sastaviti prijedlog i u njemu navesti činjenice i dokaze na kojima zasnivate zahtjev. Prijedlog upućujete općinskom sudu koji će tada provjeriti je li nestaloj osobi postavljen skrbnik, a ako nije, zatražit će od nadležnog tijela da postavi skrbnika. Nakon što su ispunjeni zakonski uvjeti, sud će objaviti oglas kojim će pozvati nestalu osobu ili neku drugu osobu koja raspolaže vijestima o nestaloj osobi. Oglas će se objaviti u “Narodnim novinama”, te istaći na oglasnoj ploči suda koji vodi postupak i objaviti na uobičajeni način u mjestu u kojem je nestala osoba imala posljednje prebivalište, odnosno boravište. Sud može odrediti da se oglas objavi i na drugi način.
Po isteku objavljenog oglasa i saslušanja predlagatelja i skrbnika, sud će pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu umrlih.
[2] Za postupanje u predmetima proglašenja nestalih osoba umrlima mjesno je nadležan sud posljednjeg prebivališta nestale osobe u Republici Hrvatskoj, a ako ta osoba nije imala posljednje prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud njenog posljednjeg boravišta u Republici Hrvatskoj.