Komentar zakona o sigurnosti prometa na cestama s prilozima

Autori: Berislav Pavišić, mag. crim., Tomislav Matiša, univ. spec. crim., Sanja Klauda, mag. iur. i Robert Čop mag. iur.

Knjiga Komentar Zakona o sigurnosti prometa na cestama s praksom i prilozima ima ukupno 736 stranica, knjiga je u kompletu s CD-om. Važeći tekst Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tekstu: Zakon) koji vrijedi od 01.01.2015. godine. Knjiga isto tako sadrži detaljan tumač kratica, pregled sadržaja s prijevodom na engleski jezik, uvodni komentar i komentari uz pojedine odredbe Zakona, opširno kazalo pojmova, bibliografija radova korištenih pri izradi komentara, popis preko 200 predmeta spomenutih u tekstu 8 priloga na hrvatskom i 2 na engleskom jeziku. Tumač kratica obuhvaća preko 45 zakona, i preko 120 podzakonskih izvora. U Prilogu X. su objavljeni važeći tekst i po prvi puta komentar Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama zbog važnosti materije koju uređuje.
U komentarima su tekstovi dipl. ing. Mirka Bilića i dipl. ing. Zdravka Kovačića. Dr. sc. Miran Čoklo je izrazio mišljenje za mnoga pitanja o kojima su autori iznijeli vlastita stajališta.

CD sadrži:
– 19 aktualnih zakona vezani za problematiku sigurnosti prometa, kao što su – Zakon o sigurnosti prometa na cestama, Zakon o policiji – Zakon o cestama – Prekršajni zakon i druge,
– sudsku praksu vezano za Zakon o sigurnosti prometa na cestama
– Podzakonske propise  (Pravilnici 25). (Odluke, Uredbe 13). (Direktive i uredbe – Europskog parlamenta i Vijeća  20).
– mogućnost elektronskog pretraživanja pojmova – kazalo

Autori:
B. Pavišić, zaslužni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u miru,
mag. crim. T. Matiša, univ. spec. crim., službenik PU Bjelovarsko-bilogorske,
mag. iur. S. Klauda, predsjednica Prekršajnog suda Bjelovar i
mag. iur. R. Čop službenik MUP Zagreb

Izdavač Vizura d.o.o.

Predgovor

U Komentaru Zakona o sigurnosti prometa na cestama s prilozima je tumač kratica, pregled sadržaja s prijevodom na engleski jezik, uvodni dio te redakcijski pročišćeni tekst tog zakona, komentari pojedinih odredbi Zakona, kazalo pojmova, bibliografija radova korištenih pri izradi komentara, popis predmeta spomenutih u tekstu, 8 priloga na hrvatskom i 2 na engleskom jeziku. Tumač kratica obuhvaća preko 45 zakona, i preko 100 podzakonski izvora s podacima o izvoru u kojemu je tekst tih odredaba objavljen. U Prilogu X su objavljeni važeći tekst i (po prvi puta) komentar Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama zbog važnosti materije koju uređuje. U komentarima su tekstovi dipl, ing. Mirka Bilića i dipl. ing. Zdravka Kovačića. Dr. sc. Miran Čoklo je izrazio mišljenje za mnoga pitanja o kojima su autori iznijeli vlastita stajališta. Zahvaljujemo njima i svima koji su nam pomogli u pripremi Komentara a posebno Nakladniku, gospođi Branki Srića i mr. sc. Marijanu Grmovšeku.
U knjizi je na više mjesta upozoreno da prekršajna odredba ne udovoljava zahtjevu lex certa. Načelo zakonitosti naime u sebi sadrži komponente nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege, nullum crimen sine lege scripta, i posebno nullum crimen sine lege certa (ili stricta – tj. da propis o kažnjivom djelu mora biti precizan). Mnoge te odredbe po našem mišljenju ne udovoljavaju tom zahtjevu. Okolnost da je odredba o prekršaju uz regulativnu odredbu je komentirana u Prilogu III. Zakon označava Zakon o sigurnosti prometa na cestama a brojevi bez oznake pripadnosti se odnose na taj Zakon. Tekst Zakona je dan prema važećem testu na dan 1.I.2015.

Rijeka, Bjelovar, Zagreb siječanj 2015. Autori

 

TUMAČ KRATICA IZVORA KOJI SE SPOMINJU U TEKSTU KOMENTARA

1. Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/00, 124/00, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014)
2. Međunarodni sporazumi
Bečka konvencija o cestovnom prometu (Narodne novine 12/1993 /Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori i drugi sporazumi 6/1978/)
Bečka konvencija o prometnim znakovima i oznakama (Narodne novine12/1993 /Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori i drugi sporazumi 6/1978/)
3. Zakonski izvori
Kazneni zakon/11 (Narodne novine 125/2011, 144/2012)
Kazneni zakon/97 (Narodne novine 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 84/2005, 71/2006, 110/2007, 152/2008,
57/2011)
Ovršni zakon (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014) Prekršajni zakon (Narodne novine 107/2007, 39/2013, 157/2013)
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine 155/2002, 47/2010, 80/2010 i 93/2011)
Zakon o carinskoj službi (Narodne novine 68/2013, 30/2014)
Zakon o cestama (Narodne novine 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014)
Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (Narodne novine 107/2003, 144/2012)
Zakon o Hrvatskom autoklubu (Narodne novine 2/1994) Zakon o Hrvatskom Crvenom križu (Narodne novine 71/2010)
Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta (Narodne novine 22/2014) Zakon o inspekcijama u gospodarstvu (Narodne novine 14/2014)
Zakon o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu (Narodne novine 148/2014)
Zakon o izvršavanju rada za opće dobro na slobodi i uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom u prekršajnom postupku (Narodne novine 75/2009)
Zakon o javnim cestama (Narodne novine 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009, 124/2009, 153/2009, 73/2010, 84/2011, 22/2013,
54/2013, 148/2013)
Zakon o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009)
Zakon o javnom okupljanju (Narodne novine 128/1999, 90/2005, 139/2005, 150/2005, 82/2011, 78/2012)
Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine 152/2008, 76/2009, 80/2011 – pročišćeni tekst- 121/2011, 91/2012 – odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014)
Zakon o kombiniranom prometu (Narodne novine 124/2009)
Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 36/1995, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 26/2003, 82/2004, 110/2004, 178/2004,
38/2009, 79/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/12, 94/2013,
153/2013, 147/2014)
Zakon o koncesijama (Narodne novine 143/2012)
Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča (Narodne novine 131/98) Zakon o kritičnim infrastrukturama (Narodne novine 56/2013)
Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine 33/2001, 60/2001, 129/2005, 109/2007, 125/2008, 36/2009, 150/2011, 144/2012,
19/2013)
Zakon o lovstvu (Narodne novine 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014) Zakon o mjeriteljstvu (Narodne novine 74/2014)
Zakon o normizaciji (Narodne novine 80/2003)
Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011) Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/2005,36/2009, 75/2009, 76/2013)
Zakon o odvjetništvu (Narodne novine 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011)
Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009)
Zakon o osnivanju Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (Narodne novine 54/2013)
Zakon o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (Narodne novine 33/1995)
Zakon o policiji (Narodne novine 34/11, 130/12)
Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine 76/2009, 92/2014) Zakon o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine 15/2013,
108/2013)
Zakon o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina (Narodne novine – Međunarodni ugovori 15/1997)
Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (Narodne novine 143/2012)
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/1990, 30/1990, 47/1990, 29/1994)
Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine 82/2013) Zakon o prijevozu opasnih tvari (Narodne novine 79/2007)
Zakon o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (Narodne novine 127/2013)
Zakon o računanju vremena (Narodne novine 27/1993, 33/1996) Zakon o radu (Narodne novine 93/2014)
Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine 75/2013)
Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/2008, Odluka Ustavnog suda – 48/2010, 74/2011, 80/13, Odluka Ustavnog suda – 158/2013, 92/2014)3
Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN 82/13) Zakon o strancima (Narodne novine 130/2011, 74/2013)
Zakon o sudovima (Narodne novine 28/2013)
Zakon o sudovima za mladež (Narodne novine 84/2011, 143/2012, 148/2013) Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine 150/2011, 12/2013)
Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/2008, 112/2012) Zakon o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine 107/2001, 87/2002,
163/2003, 141/2004, 40/2007, 149/2009, 84/2011, 80/2013)
Zakon o sportu (Narodne novine 71/2006, 150/2008, 124/2010, 124/11, 86/2012, 94/2013)
Zakon o tajnosti podataka (Narodne novine 79/2007, 86/2012)
Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (Narodne novine 51/2000,56/2000 i 33/2012)
Zakon o veterinarstvu (Narodne novine 82/2013, 148/2013)
Zakon o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine 150/2011, 119/2014) Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996,
68/1998,137/1999,22/2000, 73/2000, 129/2000,114/2001,79/2006, 141/2006,
146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012)
Zakon o zaštiti od buke (Narodne novine 30/2009, 55/2013, 153/2013) Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine 76/2014) Zakon o zaštiti životinja (Narodne novine 135/2006, 37/2013, 125/2013) Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 150/2008, 71/2010, 139/2010,
22/2011, 84/2011, 154/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 144/2012, 82/2013,
159/2013, 22/2014)
Zakon o žigu (Narodne novine 173/2003, 54/2005, 76/2007, 30/2009, 49/2011)
Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (Narodne novine 51/2000,56/2000 i 33/2012)

4. Podzakonski izvori

Lista tvari zabranjenih u sportu (Narodne novine 116/2013)
Naputak o prometno-tehničkim pravilima i uvjetima za daljinsko usmjeravanje i vođenje prometa na državnim cestama (Narodne novine 54/2003)
Naredba o homologaciji zaštitnih kaciga i njihovih vidnika za vozače i suvozače motocikala i mopeda (Narodne novine 58/2000)
Naredba o ograničenju prometa na cestama (Narodne novine 64/2009) Naredba o ograničenju prometa na državnoj cesti D2 (Narodne novine
10/2008)
Naredba o mjerilima nad kojima se obavlja mjeriteljski nadzor (Narodne novine 100/2003)
Odluka o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste (Narodne novine 44/2012)
Odluka o donošenju smjernica za prometnu signalizaciju na cestama (Narodne novine 61/2001)
Odluka Hrvatskog Sabora o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 98.stavka 1. točke 6. Zakona o cestama (Narodne novine 18/2013)
Odluka o obveznoj uporabi zimske opreme na zimskim dionicama javnih cesta u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 145/2013)
Odluka o određivanju javnih cesta po kojima se mora odvijati tranzitni promet teretnih automobila kroz Republiku Hrvatsku (Narodne novine 145/2008)
Odluka o određivanju parkirališnih mjesta i ograničenjima za prijevoz opasnih tvari javnim cestama (NN 15/2010)
Odluka o razvrstavanju javnih cesta (Narodne novine 44/2012)
Odluka o visini naknade za korištenje vozila Hrvatskog autokluba u svrhu polaganja vozačkog ispita (Narodne novine 33/2009)
Odluka o visini naknade za polaganje vozačkog ispita (Narodne novine 141/2011, 151/2013)
Odluka o visini naknade za provedbu stručne osposobljenosti (Narodne novine 33/2009)
Odluka o visini naknade za provedbu stručnog ispita za ovlaštenog ispitivača (Narodne novine 33/2009)
Odluka o visini naknade za provedbu stručnog ispita za ovlaštenog nadzornika (Narodne novine 33/2009)
Odluka o visini naknade za provedbu stručnog ispita za stručnog voditelja autoškole i predavača u autoškoli (Narodne novine 33/2009)
Odluka o visini naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila (Narodne novine 122/2014)
Odluka o visini naknade za utvrđivanje uvjeta za početak rada autoškole (Narodne novine 55/2009)
Odluka o visini naknade za zdravstvene preglede vozača i kandidata za vozače (Narodne novine 59/2010)
Odluka o zatvaranju za promet postojećih željezničko-cestovnih prijelaza (Narodne novine 11/2014).
Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (Narodne novine 156/2014)
Popis mjesta pregleda ispravnosti vozila za prijevoz ADR-om određenih opasnih tvari u cestovnom prometu (Narodne novine 109/2010)
Popis usklađenih hrvatskih normi u području opće sigurnosti proizvoda (Narodne novine 109/2014)
Pravilnik o ophodnji javnih cesta (Narodne novine 75/2014)
Poslovnik Hrvatskog sabora (Narodne novine 71/2000, 129/2000, 117/2001, 6/2002, 41/2002, 91/2003, 58/2004, 39/2008)
Pravilnik o autobusnim stajalištima (Narodne novine 119/2007) Pravilnik o cestarini (Narodne novine 130/2013)
Pravilnik o funkcionalnim kategorijama za određivanje biciklističkih ruta (Narodne novine 91/2013)
Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima (Narodne novine 136/2006, 31/2009, 156/2009, 53/2012, 86/2013, 91/2013)
Pravilnik o EU homologaciji i pojedinačnom odobravanju motornih vozila (izdanje 00) (1) (Narodne novine 9/2010, 56/2011, 4/2011, 66/2012, 30/2013)
Pravilnik Hrvatskog autokluba o organiziranju i provedbi stručnog ispita za stručnog voditelja u autoškoli, predavača, ovlaštenog ispitivača i ovlaštenog nadzornika (Narodne novine 33/2009)
Pravilnik Hrvatskog autokluba o organiziranju i provedbi stručnog usavršavanja i provjeri stručne osposobljenosti stručnih voditelja autoškola, predavača, instruktora vožnje, ovlaštenih ispitivača i ovlaštenih nadzornika (Narodne novine 33/2009)
Pravilnik Hrvatskog autokluba o organiziranju i provođenju vozačkih ispita (Narodne novine 33/2009, 29/2012, 26/2014)
Pravilnik Hrvatskog autokluba o stručnom nadzoru nad radom autoškola (Narodne novine 33/2009)
Pravilnik o informatičkom sustavu i jedinstvenom programskom rješenju za obradu podataka o tehničkim pregledima i registraciji vozila u stanicama za tehnički pregled vozila (Narodne novine 33/2009)
Pravilnik o ispitivanju vozila (Narodne novine 152/2009)
Pravilnik o izdavanju dozvole domaćem prijevozniku za korištenje stranog vozila (Narodne novine 121/2005)
Pravilnik o izdavanju međunarodnih vozačkih dozvola i dozvola za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu (Narodne novine 126/2008)
Pravilnik o izdavanju pisanog ili izricanju usmenog upozorenja (Narodne novine 25/2008, 50/2009)
Pravilnik o izdavanju upozorenja i naredbi ovlaštenog carinskog službenika (Narodne novine 134/2013)
Pravilnik o izvanrednom prijevozu (Narodne novine 119/2007, 52/2008)
Pravilnik o jedinstvenim minimalnim izračunskim elementima vrijednosti nastavnog sata u autoškoli (Narodne novine 141/2011)
Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti (Narodne novine 78/2014)
Pravilnik o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele (Narodne novine 96/2013)
Pravilnik o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisivanju i izdavanju lijekova na recept (Narodne novine 86/2013, 90/2013)
Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu (Narodne novine 38/2001, 43/2001, 19/2002)
Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine 118/1999)
Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za izvanredni prijevoz (Narodne novine 68/2010)
Pravilnik o mreži i kriterijima o dovoljnom broju autoškola (Narodne novine 129/2009)
Pravilnik o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu (NN 156/2008)
Pravilnik o načinu obavljanja i organiziranja vozačkih ispita te načinu izdavanja i oduzimanja dopuštenja ovlaštenom ispitivaču (Narodne novine 141/2011 151/2013)
Pravilnik o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkoga prometa (Narodne novine 133/2009, 144/2009, 14/2010, 56/2012)
Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (Narodne novine 156/2014)
Pravilnik o naplati godišnje naknade za uporabu javnih cesta što se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (Narodne novine 130/2012)
Pravilnik o načinu osiguravanja prometa na željezničko-cestovnim prijelazima i pješačkim prijelazima preko pruge (Narodne novine 121/2009)
Pravilnik o načinu postupanja ovlaštenih carinskih službenika prilikom zaustavljanja prometnih sredstava na cestama (Narodne novine 134/2013)
Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika (Narodne novine 89/2010)
Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama (Narodne novine 141/2011)
Pravilnik o načinu provedbe posebne mjere premještanja vozila kojim je upravljao vozač pod utjecajem alkohola (Narodne novine 109/10)
Pravilnik o normativima rada i jedinstvenim elementima vrednovanja rezultata rada u stanicama za tehnički pregled vozila (Narodne novine 33/2009)
Pravilnik o ocjeni sukladnosti traktora za poljoprivredu i šumarstvo (izdanje 00) (Narodne novine 107/2010, 38/2011)
Pravilnik o odori službenika jedinice lokalne samouprave koji obavlja poslove nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila i poslove upravljanja prometom (Narodne novine 139/2008)
Pravilnik o održavanju cesta (Narodne novine 90/2014)
Pravilnik o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste (Narodne novine 119/2007)
Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (Narodne novine 78/2013)
Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa (Narodne novine 110/2001)
Pravilnik o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste (Narodne novine 119/2007)
Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (Narodne novine 78/2013)
Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa (Narodne novine 110/2001)
Pravilnik o osposobljavanju kandidata za vozače (Narodne novine 124/2012, 129/2012, 146/2012, 151/2013, 160/2013)
Pravilnik o osposobljavanju slijepe osobe za kretanje uz pomoć psa vodiča (Narodne novine 48/1999)
Pravilnik o osposobljavanju službenika Ministarstva unutarnjih poslova za vozače motornih vozila i načinu polaganja vozačkih ispita (Narodne novine 48/2006)
Pravilnik o osposobljavanju vojnih osoba za vozače motornih vozila i načinu polaganja vozačkih ispita (Narodne Novine 133/2014)
Pravilnik o označavanju autocesta, njihove stacionaže, brojeva izlaza i prometnih čvorišta te naziva izlaza, prometnih čvorišta i odmorišta (Narodne novine 73/2003)
Pravilnik o označavanju službenih vozila inspekcije cestovnog prometa i cesta (Narodne novine 66/2014)
Pravilnik o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine 52/2013, 90/2013, 140/2013)
Pravilnik o posebnim uvjetima za početak osposobljavanja i uvjetima za upravljanje motornim vozilima C1 i C kategorije učenika koji se obrazuju za zanimanje vozač motornog vozila u redovitom srednjoškolskom obrazovanju (Narodne novine 151/2008)
Pravilnik o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe (Narodne novine 31/2014)
Pravilnik o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine (Narodne novine 136/2011)
Pravilnik o postupku ostvarenja prava na prilagodbu prilaza do zgrade i prilagodbu stana za potrebe hrvatskih ratnih vojnih invalida iz domovinskog rata s ograničenom sposobnosti kretanja (Narodne novine 142/2013)
Pravilnik o postupku, uvjetima i načinu izdavanja uvjerenja osobama koje iz zdravstvenih razloga ne moraju koristiti sigurnosni pojas tijekom vožnje u motornom vozilu (Narodne novine broj 42/2012)
Pravilnik o prekršajnoj evidenciji i registru neplaćenih kazni (Narodne novine 1/2014)
Pravilnik o prijelazima za divlje životinje (Narodne novine 5/2007)
Pravilnik o programu i načinu osposobljavanja i djelovanja te odori i oznakama prometnih jedinica mladeži i školskih prometnih jedinica (Narodne novine 148/2008)
Pravilnik o programu, načinu stručnog usavršavanja i provjeri stručnosti nadzornika tehničke ispravnosti vozila i referenta za poslove registracije vozila (Narodne novine 156/2008)
Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ( Narodne novine 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011)
Pravilnik o prostoru, nastavnim sredstvima, opremi i drugim uvjetima koje moraju osigurati Hrvatski Crveni križ i ovlaštene zdravstvene ustanove za provođenje nastave iz predmeta “Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći” (Narodne novine 78/2009, 82/2014)
Pravilnik o radionicama za tahografe (Narodne novine 83/2013, 118/2014) Pravilnik o registraciji i označavanju vozila (Narodne novine 151/2008,
89/2010, 104/2010, 83/2013)
Pravilnik o registraciji i opremi vozila Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine 63/2007)
Pravilnik o registraciji i označavanju vozila Ministarstva obrane i oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine broj 133/2014)
Pravilnik o sadržaju ispita predmeta pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenima u prometnoj nesreći (Narodne novine 78/2009)
Pravilnik o sadržaju, namjeni i razini razrade prometnog elaborata za ceste (Narodne novine 140/2013)
Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu izdavanja i oduzimanja dopuštenja (licencije) (Narodne novine 155/2008)
Pravilnik o sastavu i načinu rada povjerenstva za polaganje vozačkog ispita učenika koji se obrazuju za zanimanje vozač motornog vozila u redovitom srednjoškolskom obrazovnom programu (Narodne novine 151/2008)
Pravilnik o sigurnosti igračaka (Narodne novine 83/2014) Pravilnik o sigurnosnim znakovima (Narodne novine 29/2005)
Pravilnik o starodobnim vozilima (oldtimerima) (Narodne novine 58/09) Pravilnik o stručnom ispitu za stručnog voditelja u autoškoli, predavača,
ovlaštenog ispitivača i ovlaštenog nadzornika (Narodne novine 155/2008)
Pravilnik o stručnom nadzoru nad radom stanica za tehnički pregled vozila (Narodne novine 33/2009, 1/2012)
Pravilnik o stručnom osposobljavanju vozača vozila za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu (NN 96/2009, 96/2013)
Pravilnik o stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti stručnih voditelja autoškola, predavača, instruktora vožnje, ovlaštenih ispitivača i ovlaštenih nadzornika (Narodne novine 148/2008)
Pravilnik o tajnosti službenih podataka ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine 25/2008)
Pravilnik o tehničkim i organizacijskim uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju u stanici za tehnički pregled vozila (Narodne novine 92/2009)
Pravilnik o tehničkim pregledima vozila (Narodne novine 148/2008, 36/2010, 52/2013, 111/2014, 122/2014)
Pravilnik o tahografima i ograničivaču brzine (Narodne novine 89/2008, 48/2009)
Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Narodne novine 51/2010, 84/2010, 145/2011, 140/2013, 85/2014)
Pravilnik o turističkoj i ostaloj signalizaciji na cestama (Narodne novine 87/2002)
Pravilnik o uređajima, opremi i sustavima za pogon motornih vozila plinom (Narodne novine 78/2014, 97/2014)
Pravilnik o turističkoj i ostaloj signalizaciji na cestama (Narodne novine 87/2002)
Pravilnik o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila (Narodne novine 129/2009, 22/2013)
Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (Narodne novine 134/2008)
Pravilnik o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje povlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina (Narodne novine 86/2014)Pravilnik o utvrđivanju mreže i kriterija o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila (Narodne novine 129/2009, 22/2013)
Pravilnik o utvrđivanju sukladnosti motornih vozila i njihovih prikolica (Narodne novine 80/2013, 97/2014)
Pravilnik o utvrđivanju sukladnosti vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (Narodne novine 80/2013, 97/2014)
Pravilnik o utvrđivanju sukladnosti traktora za poljoprivredu i šumarstvo (Narodne novine 80/2013)
Pravilnik o utvrđivanju sukladnosti vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (Narodne novine 80/2013)
Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (Narodne novine 134/2008)
Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca (Narodne novine 100/2008, 20/2009)
Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati ovlaštena stručna organizacija iz članka 206. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 148/2008)
Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati ovlaštena stručna organizacija iz članka 273. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 155/2008)
Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati pravna osoba ovlaštena za pregled ispravnosti vozila za prijevoz ADR-om određenih opasnih tvari u cestovnom prometu (Narodne novine 128/2008)
Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe za ovjeravanje taksimetara (Narodne novine 170/2004)
Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati stanica za tehnički pregled vozila (Narodne novine 33/2009)
Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza (Narodne novine 53/2011, 77/2012)
Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati pčelarska vozila (Narodne novine 93/2013)
Pravilnik o uvjetima, načinu i postupku izdavanja i oduzimanja odobrenja za cisterne fiksno pričvršćene za vozilo u cestovnom prometu (Narodne novine 133/2011)
Pravilnik o uvjetima ovlašćivanja pravnih osoba za ovjeravanje mjerila brzine vozila u cestovnome prometu (Narodne novine 155/2004)
Pravilnik o uvjetima za obavljanje poslova upravljanja prometom, nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila kada te poslove obavljaju jedinice lokalne samouprave te programu i načinu osposobljavanja službenika (Narodne novine 143/2008, 105/2009, 52/2010, 53/2012)
Pravilnik o uvjetima za određivanje križanja željezničke pruge i drugih prometnica i za svođenje i određivanje zajedničkoga mjesta i načina križanja željezničke pruge i ceste (Narodne novine 121/2009)
Pravilnik o uvjetima za projektiranje i izgradnju priključaka i prilaza na javnu cestu (Narodne novine 95/2014)
Pravilnik o uvjetima za provođenje programa javno dostupne rane defibrilacije (Narodne novine 120/2013)
Pravilnik o uvjetima za upravljanje i načinu prijevoza na vozilima oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine 133/2014)
Pravilnik o vatrogasnim aparatima (Narodne novine 101/2011)
Pravilnik o vozačkim dozvolama (Narodne novine 43/2013, 77/2013, 155/2013, 1/2015)
Pravilnik o visini godišnje naknade za uporabu javnih cesta što se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (Narodne novine 35/2011, 53/2011)
Pravilnik o vojnopolicijskim poslovima i provedbi ovlasti ovlaštenih službenih osoba vojne policije (Narodne novine 44/2014)
Pravilnik o vrsti i načinu dostave podataka državama članicama Europske unije, u svrhu istraživanja prometnih prekršaja (Narodne novine 131/2013)
Pravilnik o vrsti i sadržaju projekata za javne ceste (Narodne novine 53/2002) Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (Narodne novine 29/2013)
Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače (Narodne novine 1/2011)
Pravilnik o značenju i uporabi signala, signalnih znakova i signalnih oznaka u željezničkom prometu (Narodne novine 126/2009, 128/2010, 81/2011)
Pravilnik o znaku pristupačnosti (Narodne novine 78/2008)
Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače (Narodne novine 1/2011)
Pravilnik za primjenu Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (Narodne novine 93/1995)
Program građenja i održavanja javnih cesta za razdoblje od 2013. do 2016. godine (Narodne novine 1/2014)
Program, oblik i način stručnog usavršavanja te provjere stručne osposobljenosti predavača i ovlaštenih ispitivača iz nastavnog predmeta Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći (Narodne novine 78/2009)
Program ispita za nadzornika tehničke ispravnosti vozila (Narodne novine 141/2008)
Program, provedba programa, uvjeti i način osposobljavanja kandidata za vozača i najmanji jedinstveni minimalni izračunski element vrijednosti nastavnog sata za nastavni predmet Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći (Narodne novine 178/2009)
Program vozačkog ispita (Narodne novine 155/2008, 108/2009, 141/2011, 83/2013, 151/2013)
Rješenje o određivanju ispitnih centara za provedbu vozačkih ispita (Narodne novine 146/2009)
Rješenje o određivanju zdravstvenih i drugih ustanova za analizu uzoraka krvi i mokraće radi utvrđivanja koncentracije alkohola, prisustva opojnih droga ili psihoaktivnih tvari (Narodne novine 2/2000, 101/2000, 11/2001, 109/2008)
Rješenje o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine 55/2011, 58/2011)
Rješenje o utvrđivanju cijene dopuštenja (licencije) (Narodne novine 139/2008)
Rješenje o utvrđivanju cijene obrazaca, registarskih, pokusnih, prenosivih i izvoznih pločica (Narodne novine 31/2011, 81/2013)
Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon (Narodne novine 2/2004)
Uredba o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (Narodne novine 34/2012) Uredba o računanju vremena u 2014. godini (Narodne novine 24/2014)

ZAKON O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA

1. U svijetu su prometne nesreće uzrok smrti broj jedan mladih ljudi u dobi od 10 do 25 godina. Svake godine u svijetu u prometnim nesrećama pogine milijun i 300 tisuća ljudi, dok ih 50 milijuna završi ozlijeđeno. Od ukupnog broja smrtno stradalih osoba, većina ih stradava u nisko i srednje razvijenim zemljama, a zanimljivo je da se u tim zemljama istovremeno nalazi svega 48 posto ukupnog broja vozila. Najugroženije skupine su djeca i mladi, odnosno, biciklisti, mopedisti i pješaci. Predviđa se da će do 2015. godine stradavanje u prometu biti vodeći zdravstveni problem za djecu u zemljama u razvoju. Ekonomska komisija za Europu/The United Nations Economic Commission for Europe (UNECE) organizirala je u travnju 2011. godine konferenciju Početak dekade akcije za sigurnost cestovnog prometa u UNECE regiji, na kojoj su usvojeni zaključci i preporuke za djelovanje u okviru UN Desetljeća akcije za sigurnost cestovnog prometa/UN Decade of Action for Road Safety. Prometne nesreće u svjetskim su razmjerima stvorile krizu sigurnosti cestovnog prometa. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije/World Health Organization (WHO) one su drugi uzrok smrtnosti osoba između 5 do 29 godina, a treći takav uzrok kod osoba između 30 do 44 godine. Dnevno u prometnim nesrećama diljem svijeta smrtno strada 3.300 ljudi, a teže je ozlijeđeno oko 66.000. Procjena je Svjetske zdravstvene organizacije da bi broj nesreća u slabije i srednje razvijenim zemljama, u kojima sada pogiba oko 90% od ukupnog broja smrtno stradalih, do 2020 godine mogao porasti za 80%, ako se hitno ne poduzmu prikladne mjere. Siromašne zemlje već sada troše između 1 i 2% bruto nacionalnog dohotka na otklanjanje ili ublažavanje posljedica prometnih nesreća. To je oko 65% iznosa financijske pomoći koju primaju. Svjetska epidemija stradanja u cestovnom prometu uzbunila je niz nacionalnih i međunarodnih ustanova, tijela, nevladinih udruga i pojedinaca. Na početku dvadeset i prvog stoljeća svijet iznova “otkriva” znanja s kraja šezdesetih godina dvadesetog stoljeća kad se u međunarodnim razmjerima s razvojem turizma prvi put pojavio problem masovnih stradanja u prometu. U najrazvijenijim zemljama taj se problem uzima kao predvidiv i otklonjiv prikladnom društvenom akcijom. UN su proglasili 2011 – 2020 kao Desetljeće akcije za sigurnost cestovnog prometa. Nesreće u cestovnom prometu su deveti uzrok smrti ljudi gleda li se ukupna populacija. Nastavi li se sadašnja progresija promet će 2030. godine biti 5. uzrok smrti. Više će ljudi umirati na cesti nego od AIDS-a, raka želuca i raka pluća. Cilj te akcije je jednostavan: prepoloviti broj smrtno stradalih i ozlijeđenih u svijetu u sljedećih deset godina. Svjetska zdravstvena orgnizacija i Svjetska automobilistička organizacija/Fédération Internationale de l’Automobile (FIA) provode akciju na globalnom planu. Na zasjedanju 14. travnja 2004. Opća skupština Ujedinjenih naroda/General Assembly of United Nations donijela je Rezoluciju o unaprjeđenju sigurnosti prometa u svijetu (A/58/L.60/Rev.1) na temelju koje je Svjetska zdravstvena organizacija 22. V. 2004. prihvatila

Rezoluciju Sigurnost prometa i zdravlje/Road safety and Health. Rezolucija u 13 točaka sadrži preporuke za djelovanje država članica. Svjetska zdravstvena organizacija je na poticaj Francuske, dan 7. travnja 2004. posvetila nastojanjima za sprječavanjem pojava nesreća u cestovnom prometu a ujedno, zajedno sa Svjetskom bankom, 2004. objavila prvo Svjetsko izvješće o sprečavanju ozljeđivanja u cestovnom prometu/Global Raport on Road Traffic Injury Prevention. Studija polazi od toga da su prometne nesreće (1) predvidive i otklonjive, (2) multidisciplinarno znanstveno pitanje, (3) posljedica pogrešaka vozača i pješaka koje nužno ne moraju dovesti do smrti ili ozljede, ako je sustav prometa prikladno uređen, zatim da je (4) ranjivost čovjeka konačni parametar prema kojemu valja urediti sustav prometa i njegovo odvijanje, (5) stradanje u prometu pitanje društvene jednakosti, te da se (6) suvremena tehnologija mora prenositi iz bogatih u siromašne zemlje i (7) da lokalna rješenja mogu značajno utjecati na sigurnost. Sigurnost na cesti/Road Safety ima normativnu, socijalnu i tehničku komponentu. To je isti cilj kao što su imala Pravila o vožnji u New York- u iz 1903/Rules for Driving New York City 1903. Svrha je uspostaviti nadzor (kontrolu) nad prometom, kretanjem vozila i pješaka, doći do novih spoznaja o sustavu “čovjek – stroj” prema poznatoj Haddonovoj matrici o tri čimbenika: čovjeku, stroju i okolini, koje autor stavlja u vremenski slijed: prije nesreće, u vrijeme nesreće i poslije nesreće. Haddon je odredio glavne ciljeve djelovanja programa prometne sigurnosti: smanjenje izloženosti riziku, sprječavanje nesreća i smanjenje težine ozljeđivanja poboljšanjem skrbi nakon nesreće. Djelovanje na sustav prometa ostvaruje sedam skupina subjekata od vladinih tijela do medija i tu je ta podijeljena odgovornost/sharing responsibility koja se mnogo bolje postiže dugoročnim, nego kratkoročnim programima.
2. U Republici Hrvatskoj u 2013. godini u prometnim nesrećama ukupno je stradalo 1046 djece, što je za 4,8% ili 53 manje nego u 2012. godini, kada ih je stradalo ukupno 1099. Od toga broja, smrtno je stradalo 8 djece ili 0,7% stradale djece, što je za 33,3% više u odnosu na 2012. godinu kada ih je smrtno stradalo 6, broj teško ozlijeđene djece smanjen je sa 148 na 143, odnosno za 3,4%,, a broj lako ozlijeđene djece smanjen je sa 944 na 895, odnosno za 5,2%. Od ukupnog broja stradale djece u 2013. godini najviše ih je stradalo u svojstvu putnika – 611 ili 58,4%, a znatno manje u svojstvu vozača – 116 ili 11,2% i pješaka – 317 ili 30,4%. Trend smanjivanja broja stradale djece u prometu je uočljiv i na cestama Republike Hrvatske. Sustavno i kontinuirano se sigurnosti prometa u Republici Hrvatskoj bavi samo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove. To nikako nebi smjelo biti opravdanje za pasivizaciju ostalih tijela državne i lokalne uprave, akademsku zajednicu, trgovačka društva, organizacije i sve druge subjekte. Moglo bi se zaključiti da Republika Hrvatska raspolaže gotovo savršenim cestama koje u najviše 4,2 % prometnih nesreća pridonose njihovu nastanku. To potvrđuje i dio statistike iz kojeg proizlazi da se na kolničkim konstrukcijama čija su stanja u vrijeme prometnih nesreća policijskim očevidom ocijenjena dobrima tijekom 2013. godine dogodilo 33 091 prometna nesreća ili 97,3%, na manje oštećenim kolničkim konstrukcijama 537 prometnih nesreća ili 1,6%, a na lošim kolničkim konstrukcijama svega 393 prometne nesreće ili tek 1,1% (Izvor: Bilten o sigurnosti cestovnog prometa 2013., Ministarstva unutarnjih poslova.) To je (1) bitno manje od zastupljenosti tih uzroka u zemljama u kojima je sigurnost prometa na znatno više stupnju ali je (2) protivno i nekim domaćim podacima. Naime, tijekom 2012. godine u lošem i vrlo lošem stanju utvrđeno je 19% kolnika državnih cesta u Republici Hrvatskoj (usp. Program građenja i održavanja javnih cesta za razdoblje od 2013. do 2016. godine). Zar loše stanje tih kolnika nije ništa utjecalo na broj prometnih nesreća? Ogromne razlike između podataka o stanju kolnika koje proizlaze iz navedenih statistika daju naslutiti da se utvrđivanju (sub)kauzalnog utjecaja stanja prometnica na događanja prometnih nesreća još uvijek prilazi nedovoljno stručno. Uzroci za to su nesposobnost sastavljača statističkih pregleda, njihova neprikladnost i/ili neprikladnost uzorka. Nesumnjivo je da je izgradnja autocesta u proteklih dvanaest godina značajno poboljšala ukupno stanje cestovne prometne infrastrukture i time zasigurno pridonijela poboljšanju stanja sigurnosti u prometu na cestama Republike Hrvatske. Unatoč tomu, aktualno stanje prometnica, a posebice opstojnost crnih točaka na cestama diljem Republike Hrvatske izravno se suprotstavlja aktualnoj statistici prometnih nesreća. Radi se o posebnoj zadaći Odjela za kontrolu sigurnosti prometa i objekata Hrvatskih cesta
d.o.o. dakle tijela unutar ustanove na čiji se teret eventualno rekonstruira cesta!!! To tijelo pri donošenju odluke mora voditi računa o troškovima. To je najblaže rečeno vrlo problematično rješenje. U Republici Hrvatskoj crne točke, odnosno opasna mjesta na državnim cestama već dvanaest godina sustavno se prate i kataloški obrađuju. Crne točke ili opasna mjesta istražuju se na temelju tri osnovna kriterija: broja prometnih nesreća, broja stradalih osoba (poginulih, teže i lakše ozlijeđenih), visine iznosa materijalne štete) i učestalosti prometnih nesreća (broj prometnih nesreća na milijun vozila). Svako od tih mjerila je važno i zajedno se uzimaju u obzir, pri čemu se kao prioritet uzimaju opasna mjesta koja se pokažu u sva tri kriterija. Najvažniji kriterij je, dakako broj prometnih nesreća s najtežim posljedicama (smrtno stradalima i teže ozlijeđenima), no pri tome se ne zanemaruju niti ostali kriteriji. Svi se podaci pripremaju i analiziraju tijekom razdoblja od 3 do 5 godina i sukladno tomu određuju se prioriteti sanacije. Izloženi podaci pokazuju da se ovoj problematici posvećuje primjerena pozornost. No, prigovore koje svakako valja uputiti odnose se na određene okolnosti u svezi s tim da se opasna mjesta prate na temelju prometnih nesreća koje su se dogodile, isključivo na državnim cestama, dok su druge kategorije cesta (županijske i lokalne) time izostavljene, no to su općenito kategorije cesta koje su (i) u mnogim drugim segmentima već dugi niz godina zapostavljene. Ulazak Republike Hrvatske u EURORAPE program prilika je da se cjelokupan pristup praćenju i analizi crnih točaka podigne na značajno višu razinu. Taj program uključuje izradu karata s rizikom nastanka prometnih nesreća. Prednost takvoga pristupa je u tomu što se cestovni odsječci istražuju prije nastanka prometne nesreće, pri čemu se ispitivanjem stanja kolnika i prometne signalizacije utvrđuje stupanj moguće pogibelji i na toj osnovi predviđa opasnost da će se na nekoj cesti dogoditi prometna nesreća s najtežim posljedicama. Za razliku od tradicionalnog pristupa, koji kao osnovu za sanaciju opasnih mjesta koristi spoznaje proizašle iz analiza prometnih nesreća koje su se već dogodile, ovdje je u većoj mjeri naglašen preventivni značaj: spriječavanje nastupanja prometnih nesreća. Postupci ocjene utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu, procjene cestovne sigurnosti, upravljanja javnim cestama sa stajališta sigurnosti te kontrole sigurnosti na javnim cestama uključenim u transeuropsku mrežu cesta (TEM ceste), a u tome sklopu i strukturne analize prostorne distribucije prometnih nesreća, uređeni su odredbama članaka 68. – 72. Zakona o cestama, te Pravilnikom o aktivnostima poboljšanja sigurnosti TEM cesta. Valja reći da dio stručne javnosti zastupa tezu o ravnopravnom kauzalnom prinosu nastanku prometnih nesreća između triju čimbenika cestovne prometne akcidentogeneze: vozača – vozila – ceste, prema modelu jednake raspodjele 3 x 33%. Takva teza je nerealna, kao i ona o 95%-noj krivnji vozača (koja je prisutna u aktualnim hrvatskim statistikama). Na to ukazuje i britanska studija, iznesena na 3. nedavnoj Međunarodnoj konferenciji medicinskog turizma i turističke medicine, održanoj u Zagrebu od 15. do 17. rujna 2011. godine. Navedenom studijom, na temelju analize čak 2,7 milijuna prometnih nesreća dokazano je da su za 84% prometnih nesreća krivi vozači, za 5% vozila, a za ostalih 11% prometnice. Dakle (i) u područjima s mnogo razvijenijom mrežom cesta (u Ujedinjenom Kraljevstvu kao jednoj od najsigurnijih zemalja sa stajališta sigurnosti u prometu na cesti) njihov je udio kao uzroka nesreća više nego dvostruko veći nego to iskazuje spomenuta statistika Ministarstva unutrašnjih poslova u Republici Hrvatskoj. Sigurnosna kakvoća ceste ovisi o projektiranju, izgradnji, opremi, održavanju i zaštiti. Te se zadaće moraju ostvarivati tako da cesta: 1. odgovara svojoj namjeni (što se poglavito odnosi na vrstu prometa kojemu je namijenjena u smislu odredaba članka 2. stavka 1. točaka
3. U EU brojke stradanja u prometu su zabrinjavajuće: godišnje 1.300 0000 nesreća, 40.000 usmrćenih, 1.700 0000 ozlijeđenih. Izravna i neizravna šteta doseže 2% proračuna EU. Svake godine u zemljama članicama EU smrtno strada 10.000 mladih u dobi od 15 do 24 godine, 7.000 pješaka i 1.800 biciklista. U nekim razvijenim zemljama prometne nesreće su glavni uzrok smrtnosti osoba do 45 godina starosti. Situaciju otežava nedavni ulazak u EU deset novih zemalja članica u kojima je stanje sigurnosti cestovnog prometa nepovoljno, svojstveno tranzicijskim zemljama. Među tim zemljama, prema podacima IRTAD-a samo Slovačka ima manje od 12 poginulih na 100.000 stanovnika, dok su Poljska s visokih 15,3, Mađarska i Češka sa 14 te Slovenija sa 13,7 smrtno stradalih iste godine u skupini zemalja starih članica EU poput Belgije, Grčke, Luksemburga i Portugala koji je sa 21 smrtno stradale osobe, po broju mrtvih prednjačio među zemljama starim članicama EU tijekom 2002. godine. Podaci se odnose na 2007. Osim vrlo razvijenoga pravnog uređenja brojnih pitanja u aktima njezinih tijela, EU je 12. IX. 2001. prihvatila posebni Europski akcijski program cestovne sigurnosti: Prepoloviti do 2010 broj žrtava prometnih nesreća u EU/European Road Safety Action Program: Halving the Number of Road Accident Victims in the EU by 2010. On ima znakovit podnaslov: Podijeljena odgovronost/A shared responsibility. Taj se program spominje u Obrazloženju Zakona, iako je to sustavna koncepcija koja ima malo zajedničkog s naglašeno represivnim pristupom Zakona (tipičnim za tranzicijsku, prometno zaostalu zemlju). Na njegovu izradu su utjecali su neki nacionalni programi prihvaćeni u najsigurnijim europskim zemljama krajem prošloga stoljeća. Bilo bi poželjno kad bi utjecaj tih programa bio znatno veći.
Programi u zemljama visoke sigurnosti cestovnog prometa obuhvaćaju brojne aktivne i pasivne mjere na kojima zemlje članice rade sustavno, dugoročno i trajno. Među aktivnim i pasivnim mjerama toga programa su razvoj i poboljšanje cestovne infrastrukture, poboljšanje prometne tehnike posebno unaprjeđenje sigurnosti vozila, povećanje sigurnosti prijevoza osoba i tereta, unapređenje ponašanja prometnih sudionika, poboljšanje medicinske hitne pomoći i prometni odgoj. Posljednje vrijeme je obilježeno uvođenjem novih vrsta pogona a prije svega poboljašnjem i ugradnjom novih uređaja i sustava sigurnosti u vozila. Znanstveno istraživanje prometnih nesreća uz ostale ustanove provodi Zajednica o prometnim nesrećama/Community Road Accident (CARE). Potpisana je Europska povelja za cestovnu sigurnost/European Road Safety Charter za subjekte koji mogu utjecati na sigurnost prometa, kao kodeksa njihova djelovanja. Na taj način razvijene europske zemlje sustavno i cjelovito istražuju sve čimbenike prometa kao izvore opasnosti: sudionike, ceste, vozila, ali i socijalnu okolinu prometa. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju/The Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD) kao i EU posvećuje odgovarajuću pozornost sigurnosti prometa na cesti. Značajnu ulogu u prikupljanju podataka neophodnih za stvaranje nacionalnih programa ima baza podataka OECD-a International Road Traffic and Accident Database (IRTAD). Svrha je međunarodna usporedba podataka značajnih za sigurnost cestovnog prometa, pri čemu su podaci tako obrađeni da omogućavaju složene diferencijalne analize. Pristup je sličan pristupu Fatality Analysis Reporting System (FARS) Nacionalnog ravnateljstva za ceste SAD/National Highway Traffic Safety Administration (NHTSA) US. Osobito je značajna djeltnost EU koja se odnosi na podizanje stupnja sigurnosti europskih cesta. Oblikovana je u Position Paper European Union Road Federation COM (2003)311 final, koji polazi od toga da “Motorists must no longer be the first casualty of poorly planned, designed, signposted and maintained road networks”. Važnu ulogu ima Novi Europski program mjerenja sigurnosti vozila/European New Car Assesment Programme (EURONCAP). Glavno je postignuće testiranja novih vozila u tomu da sigurnost postaje važan natjecateljski sastojak u projektiranju i proizvodnji automobila. Možda su još važnija sustavna istraživanja proizvođača motornih vozila. Zajedničko im je da svi proizvode automobile koji znatno nadmašuju potojeće ograničenja. Neki proizvođači ugrađuju uređaje koji će u budućnosti smanjiti ulogu vozača. Tranzicijske zemlje, a pogotovo siromašne zemlje trećeg svijeta, u tom području, zbog zastarjelosti vozila su u sve težem položaju.
4. Nulta vizija/Nollvisionen/Vision Zero Kraljevine Švedske je primjer znanstveno razrađenog cjelovitog nacionalnoga programa. Ta zemlja ima najambiciozniji nacionalni dugoročni projekt prevencije prometnih nesreća na svijetu, koju je izradilo Nacionalno cestovno švedsko ravnateljstvo/Vägverket Sverige a prihvatio Parlament Kraljevine Švedske u listopadu 1997. Nulta vizija je nova, izvorna sustavna, planska koncepcija cestovne prometne sigurnosti. Ta koncepcija polazi od potpunog izbjegavanja smrtnog stradanja u opasnim djelatnostima, pa i unesrećivanja a koje potječe od američke kemijske tvrtke DuPont koja je prije 200 godina to proglasila kao načelo rada i do danas ga nastoji provesti u praksi. Švedski projekt smjera stupnjevitom i planiranom sprječavanju stradanja u prometu složenim sustavom raznovrsnih mjera, uz sudjelovanje svih čimbenika društva. Zajednička osnova koja prožima sve mjere jest nov etički pristup sigurnosti cestovnog prometa koji prema projektu treba postati načelo uređenja prometa, gradnje i opremanja cesta i drugih prometnih površina, izrade, opreme i održavanja vozila i vladanja sudionika prometa. Taj projekt se zasniva na
(1) etičkim humanim načelima da je važnija zaštita sigurnosti od brzine prometa,
(2) da za sigurnost prometa postoji primarna odgovornost tijela koje brinu za sigurnost prometa i da je ona podijeljena, (3) da se pri uređenju sigurnosti prometa moraju imati u vidu nedostaci i sklonost greškama te (4) da se mora tragati za mehanizmima promjene u cilju jačanja sigurnosti sudionika.
U prvoj fazi do 2007. planira se smanjenje broja usmrćivanja za jednu polovinu. Krajem te godine broj stradalih na cestama te zemlje ne bi smio proći brojku od 270 poginulih ili 3 poginula na 100.000 stanovnika. Inače u Švedskoj je 2002. godine bilo 6 smrtno stradalih u cestovnom prometu na 100.000 stanovnika (ukupno 532). Ta se brojka približno zadržala nekoliko godina. To dugoročno održavanje minimalne razine stradanja, najveći je, ključni, švedski uspjeh koji izražava strukturnu kakvoću modela, a ne kratkoročne učinke posebnih mjera. Tijekom 2002. godine još su tri europske zemlje imale tako povoljan broj smrtno stradalih (Ujedinjeno Kraljevstvo i Kraljevina Nizozemska sa 6,1 te Kraljevina Norveška sa 6,9). Međutim, u tim je zemljama broj prijeđenih kilometara znatno manji nego u Kraljevini Švedskoj. Kraljevina Švedska je 2009 godine imala preko
8.800.000 stanovnika, Republika Hrvatska polovinu manje. Godine 2009. je u Kraljevini Švedskoj bilo ukupno 355 smrtno stradalih u cstovnom prometu a u Republici Hrvatskoj s 4.200.000 stanovinka je bilo 540 smrtno stradalih u cstovnom prometu. Blizu švedskom stupnju sigurnosti prometa na cestama su kraljevine Norveška i Danska te Republika Finska. Na taj je način sjeverna i sjeverozapadna Europa područje s najsigurnijim prometom na svijetu. Kraljevina Švedska ima u odnosu na zemlje EU bitno manje poginulih i s obzirom na broj vozila: 13,4 na 100.000 vozila, dok je isti prosjek EU čak 23 poginula. Pristup Nulte vizije je obilježen s pet pitanja 1. Smrtno stradanje u prometu nije prihvatljivo/No loss of life is acceptable, 2. Sloboda kretanja/Freedom to move, 3. Ljudski čimbenik/The human factor, 4. Incijativa Nulte vizije/The Vision Zero Initiative, 5. Djeluje li Nulta vizija/Does the Vision Zero work. U okviru Nulte vizije izrađen je posebni program od 11 točaka usmjeren poboljšanju sigurnosti na cestama Kraljevine Švedske. Program počiva na tri temelja: bolje ceste, bolja vozila i dosljednije poštivanje prometnih pravila. Predložene mjere provode se na temelju suradnje koja se temelji na međusobnom povjerenju i solidarnosti između tijela odgovornih za sigurnost prometa i korisnika. Podaci na kojima se temelje predložene mjere rezultat su prikupljanja i temeljite znanstvene obrade. Postizanje ciljeva Programa u prvobitno postavljenim rokovima pokazalo se i u tako bogatoj i uređenoj zemlji, kakva je Švedska, neprovedivo. Stoga su neki rokovi produljeni. No, važno je da je već samo približavanje postavljenim ciljevima itekako značajno. Jamstvo za uspjeh prije svega je kultura (prometne) sigurnosti prožeta švedskim društvom i solidarnost svih sudionika u prihvaćanju programskih ciljeva koja je uočljiva i u pristupu ključnim pitanjima Programa i ravnopravna raspodjela odgovornosti između države, lokalne vlasti i građana. Nulta vizija je izrazito preventivno usmjeren projekt. Prednost u tom projektu imaju zadaće koje problem sigurnosti cestovnog prometa rješavaju sustavno, dugoročno, na znanstvenim osnovama. Pri tomu je značajno naglašeno skladno funkcioniranje sustava te otklanjanje entropijskih mjesta. Represivna komponenta je (za razliku od pristupa u Zakonu gdje je naglašena, nerijetko jedina) na mjestu koje joj pripada prema naravi stvari – ultima ratio. Od 11 točaka projekta Nulte vizije represija je, ne slučajno, na devetom! Takvo mjesto ne znači da je zapostavljena kaznena represija u Kraljevini Švedskoj. Ta zemlja ima ne samo vrlo stroge propise o prometnim kažnjivim djelima, nego i posebno stroga prometna ograničenja. Švedska na primjer (sa svojom cestovnom mrežom i visokom razinom održavanja) još uvijek nije prihvatila standard ograničenja brzine na autocestama EU na 130 km/h (osim Njemačke gdje na nekim dijelovima cesta nema ograničenja), ostajući pri svojem strožem ograničenju od 110 km/h, (ali proizvodi automobile koji idu više nego dvostruko brže). U Nultoj viziji detaljno se razmatraju sasvim konkretna, za prevenciju ključna pitanja poput obvezatne upotrebe zimskih guma, zatim obvezatnog uvođenja zona smirenog prometa oko (ne samo) dječjih ustanova i dužnosti lokalnih vlasti da u vrijeme njihova rada ustroje djelotvorni stalni nadzor, obvezatnog nošenja zaštitnih kaciga svih osoba na vozilima s dva kotača. Kao obvezatne određuju se stalne provjere konkretnih lokaliteta teških prometnih nesreća radi otkrivanja crnih točaka. Projekt Nulte vizije se u posebnom dijelu bavi kakvoćom sigurnosti cesta i određenih dionica na kojima je došlo do teških prometnih nesreća. Podaci o stvarnim nesrećama po prvi put su u svjetskoj praksi temeljeni na složenim mrežnim analizama parametara poput stanja ceste, klimatskih prilika, vrste i osobina vozila, vremena nesreće itd. Projekt daje kompleksne analize nesreća određenih vrsta vozila u određenim situacijama na određenim lokalitetima (npr. nesreće mini-buseva na povratku sa skijanja, na dionici ceste kraj švedskog grada Gävle). Osobit je naglasak stavljen na ispitivanje sigurnosti vozila, a prije svega uvođenja najsuvremenije tehnologije vozila, ustrojavanje elektroničnog sustava nadzora nad prometom itd. Treba imati u vidu da Volvo u nedavno otvorenom Safety Center u Göteborgu raspolaže sa sredstvima koja omogućuju simuliranje blisko stvarnim okolnostima nesreća. Programi su izrađeni na temelju analize preko 30.000 stvarnih nesreća koje je proteklih godina provela istraživačka jedinica tvornice Volvo Traffic Accident Research Team (TART – s azijskom podružnicom u Tajlandu). Centar djeluje pod motom: “Gathering know-how that saves lives”. Ta su saznanja i istraživači uključeni u program Nulte vizije. Program Nulte vizije je privukao pozornost i potaknuo akcije u nekoliko drugih europskih sa stajališta sigurnosti cestovnog prometa visokorazvijenih zemalja (prije svega u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kraljevini Nizozemskoj koje su prema nekom pokazateljima u nekim pitanjima čak ispred Kraljevine Švedske) te su zemlje zajedno sa Švedskom označene kao SUNFLOWER/Suncokret. Projeke Zero Vision snažno je utjecao na Švicarsku Konfederaciju. U toj zemlji sa 350 smrtno stradalih 2010 u okviru nastojanja Via sicura izrađen je (Erarbeitung der Grundlagen für eine Srassenverkherssicherheitspolitik des Bundes) kao složeni sustav mjera koje se moraju ostvariti do 2020 godine. U Salzburgu su u travnju 2002. na poticaj Švicarske, održani Dani tri zemlje/Dreiländertagung kojom prigodom su znanstvenici i stručnjaci Švicarske, Njemačke i Austrije raspravljali o koncepciji Nulte vizije Kraljevine Švedske kao općem polazištu nacionalnih programa. Na tom skupu osobito snažno su projekt Nulte vizije podržali njemački znanstvenici i stručnjaci. Zakon je još “starinski”: primarno usmjeren na vozače motornih vozila. To je korisno s fiskalnog stajališta. Drugo je pitanje koliko takav pristup pridonosi stvarnom povećanju sigurnosti premeta. Doduše taj pristup ima sve više pobornika diljem svijeta,ali kao treći ili četvrti korak. Ne kao prvi.
5. Na osnovno pitanje: postoji li primjerena strategijska koncepcija poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj nije lako odgovoriti. Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa izrađen je po prvi put 1994. godine, prema uzoru na strane programe. Taj program je produljen, a njegovo provođenje je trebalo tijekom 2003. godine broj poginulih na 100.000 stanovnika smanjiti na 12. Nositelj Programa bilo je (i ostalo) ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ali je predviđeno i sudjelovanje drugih vladinih tijela. Program je u nekim dijelovima motivirao zakonodavca na određena rješenja. Zakon izražava stajalište o nužnosti smanjivanja stradanja u prometu. To valja pozdraviti i podržati
! Postignut je važan cilj jer je 2008. broj poginulih na 100.000 stanovnika bio 15,1 a 2010. samo 9.7. Ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove tvrdi oslonom na statistiku, koju samo vodi, da je stanje sigurnosti prometa (na cestama) time dovedeno na razinu od prije 46 godina. Način na koji se taj cilj nastoji postići Zakonom u mnogim točkama odudara od pristupa u najrazvijenijim zemljama. To i ostalo u svezi s tim, dakako podložno je analizi i argumentiranoj kritici.
6. Valja prije svega upozoriti na okolnost da u Republici Hrvatskoj taj program donosi Vlada (dakle izvršna vlast), a u nekim drugim zemljama (kao npr. u Kraljevini Švedskoj) parlament, dakle zakonodavac. Parlament izražava (ili bi trebao izražavati) stajalište svih (ili većine) građana. To je doduše formalna, ali značajna razlika. Zatim valja imati u vidu da se statistički podaci u Nacionalnom programu temelje na preliminarnim zapažanjima policijskih službenika in loco.

Kakvo je stanje nakon njihove provjere u kaznenom i prekršajnom (i koliko je on ne-policijski) postupku, nije poznato. Zbog toga statističke podatke Ministarstva unutarnjih poslova valja uzeti s rezervom. Prema podacima Ministarstva pravosuđa godine 1998. je (bez)uvjetno osuđena 2141 osoba. Nije pravomoćno izrečena stroža kazna od 5 godina zatvora. Dalje slijedi da je 1998. uvjetno osuđeno 1000 osoba, a 2003. 1431 osoba. Iz statistika Ministarstva unutarnjih poslova vidljivo je da je 1996. bilo 59.420 nesreća i 1.261004 prometna prekršaja; a 2003. obrnuto, čak 92.102 nesreće (gotovo dvostruko više), ali samo 963.739 prometnih prekršaja (dakle, znatno manje).
U izvješću Ministarstva unutarnjih poslova za 2013. navodi se da je te godine bilo sveukupno 34.021 nesreća što je više od broja koji je bio godinu prije (2012. je naime ta brojka iznosila 22.796). Međutim smanjen je broj teško ozlijeđenih za 7,1 a poginulih za 6,4 % što je važno postignuće. Podaci o kaznenim djelima bi trebali biti podaci koji slijede iz pravomoćno okončanih sudskih predmeta. Isto u još većoj mjeri vrijedi za prekršajnu praksu (ali to s obzirom na obavezni prekršajni nalog nije više moguće).
7. Na pojedina rješenja u Zakonu djelovali su posebni čimbenici. Pritisci na hrvatskog zakonodavca prije donošenja Zakona bili su mnogostrani i snažni. Stvoreno je raspoloženje za hitne i oštre mjere. Stanje hrvatskih cesta, zastarjela, loše održavana prometna signalizacija, loš i zastario vozni park, kaos s parkiranjem u gradovima, ostali su u drugom planu. Represija, kako to pokazuje Zakon je jednostrana: usmjerena prije svega na vozača motornog vozila. Smatra se da je on dobrostojeći da može platiti. Hrvatski autoklub i druge stručne udruge nisu dale prinos koji se očekivao od njih. Još je manji prinos osiguravajućih društava. Sredstva javnog priopćavanja o krizi prometne sigurnosti izvještavala su prema kriteriju zanimljivosti događaja, a ne važnosti i složenosti pojedinog pitanja. Kontinuiranog i profesionalnog praćenja gotovo da i nema.
Uočljivo je bilo nastojanje za neutraliziranjem djelovanja Zakona o prekršajima iz 2002. Zakon je smjerao novom, drugom prekršajnom pravu. Nažalost taj cilj je velikim dijelom postignut. Naime, ostvareno je radikalno, pooštrenje prekršajne jednosmjerno usmjerene represije prema vozačima uz istovremeno “aboliranje” nekih drugih subjekata među kojima posebno valja spomenuti osobe zadužene za opremanje i održavanje prometnica, lokalne zajednice i dr. Uvođenjem obaveznog prekršajnog naloga, policija je postala tijelo koje kumulira funkciju progona i funkciju kažnjavanja i stvara kaznenu politiku za veliku većinu prekršaja. Prekršajni sud je postao sporedno tijelo čiji se utjecaj na sigurnost prometa (jedva) osjeća samo u predmetima najtežih prekršaja. Pozitivni rezultati koje ističe resor unutarnjih poslova u unaprijeđenju sigurnosti prometa na cestama su snažan argument u prilog postojećem rješenju. Ostaju pitanja: a) nije li trend smanjivanja broja smrtno stradalih posljedica rezultat utjecaja više čimbenika među kojima nije odlučna ili je manje značajna (jednostrano usmjerena) represija i b) bili isti učinak bio, uz manje sredstava, ali uz očuvanje osnovnih značajki sustava, postignut na način primjeren zemljama s najvišom razinom sigurnosti (kao što je to u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske te kraljevinama Švedskoj, Nizozemskoj i Norveškoj)? U tim zemljama policija (resor unutarnjih poslova) obavlja (svoje) policijske zadaće a ne provodi posvemašnji nadzor, upravljanje, nadzor i kažnjavanje kao prema Zakonu?
8. Mala zemlja skromnih sredstava, kao Republika Hrvatska, mora okupiti sve koji mogu pomoći u oblikovanju sustava zaštite od stradanja u prometu. S takvim pristupom nije u skladu ukidanje Nacionalnog savjeta za sigurnost prometa, bez obzira što to tijelo nije djelovalo na najbolji način. Niti zaobilaženje znanstvenih ustanova, stručnih udruga te znanstvenika i stručnjaka provjerenih kompetencija. Bez obzira što nekad npr. u akademskoj zajednici pojedinci govore o temama za koje nisu kompetentni.
9. Zakon ima ukupno 12 dijelova. On uređuje osnovne odredbe, ovlaštenja za nadzor i uređenje prometa, ceste, prometne znakove, prometna pravila, dužnosti u slučaju prometne nesreće, športske i druge priredbe ili aktivnosti na cestama, ograničenje prometa, vozače, vozila, posebne mjere za sigurnost prometa na cestama te prijelazne i završne odredbe. Odredbom članka 1. stavka 1. propisan je katalog pojedinih odnosa koji u zakonskom smislu tvore predmetnu cjelinu sigurnosti prometa na cestama (v. komentar uz članak 1. a za pojam ceste članak
2. i komentar uz tu odredbu).
10. Takvim rasporedom odredaba učinjena je određena redukcija i otklon od redoslijeda koji je postojao u ranijim (jugoslavenskim) zakonima o osnovama sigurnosti prometa na cestama iz 1974. i 1988. godine. To je ponajprije vidljivo u spajanju regulativnih i kažnjivih odredbi što je trebalo olakšati primjenu Zakona posebno od strane prometnih policajaca (znači li to da su hrvatski policajci manje stručno obrazovani) te razvrstavanju ovlaštenja za donošenje propisa za izvršenje zakona unutar pripadajućih cjelina.
11. Zakon je isključivo, sustavno i cjelovito posvećen sigurnosti prometa na cestama. Upravo okolnost doticaja i ispreplitanja s drugim, srodnim izvorima, nalaže potrebu preciznog uređenja i razgraničenja ovlaštenja za nadzor nad poštivanjem njegovih odredaba između različitih društvenih subjekata. To, međutim, u prilikama postojećega uređenja, još uvijek nije riješeno na prihvatljiv način (v. komentar uz članak 6.).
Sigurnost prometa na cestama ima više značenja. Kao dio opće sigurnosti taj pojam označava kakvoću odnosa sudionika u prometu na cestama, koju obilježava stanje zaštićenosti sudionika i dobara. Sigurnost, u tome smislu, izražava redovito željeno stanje, sustav i sadržaj odnosa kakvi su društveno prihvatljivi, svrhoviti i planirani. U tom je smislu sigurnost prometa na cestama dio opće sigurnosti a ona je Ustavom zaštićeno pravo pojedinca. U izloženom smislu Zakon obuhvaća brojne komponente sigurnosti: sudionika prometa, ceste, opreme ceste, motornih vozila, okoline. Riječ je o vrlo raznolikoj i složenoj djelatnosti. Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove se u Republici Hrvatskoj još uvijek, jedino sustavno bavi sigurnošću prometa na cestama. Ne čudi stoga da se u Zakonu od ukupno 642 odlomka u čak preko 120 spominje policija, policijski službenik ili ministarstvo nadležno za unutarnje poslove!!!
12. Zakonodavac očito smatra, a što je vidljivo iz Nacionalnog programa o sigurnosti cestovnog prometa da policija mora postupati kao tijelo koje ne samo otkriva nego i vodi upravni postupak, izriče sankcije i para-sankcije, te skrbi o sigurnosti prometa u najširem smislu riječi. Očito je nastojanje zakonodavca da na policiju “prebaci” što više dužnosti. To međutim nije opravdano. Policija obavlja (ili bi trebala obavljati) policijske poslove i policijske ovlasti sukladno članku 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Njena je zadaća otkrivanje kažnjivih djela (kaznenih djela i prekršaja) i prikupljanje podataka o tome, a uz to sprječavanje i otklanjanje opasnosti. Na te bi se poslove trebao usmjeriti rad policije. Policiju, pa i resor unutarnjih poslova. u cjelini bi trebalo osloboditi svih poslova koji ne spadaju u tu njegovu osnovnu nadležnost. Ona ne bi trebala voditi posebne upravne postupke, a još manje izricati kaznene i para-kaznene mjere. Naime, (v. i Prilog III.) Zakon predviđa zapravo paralelni prekršajni postupak ili drugim riječima “Kadija tuži, kadija sudi”. Time policija postaje ovlašteni tužitelj, ali za velik broj prekršaja i tijelo koje izriče kaznu i drugu mjeru. Imajući u vidu monopolizirane akcije u nadzoru nad sustavom pridržavanja prometnih pravila, tehničke ispravnosti vozila, obrazovanja vozača, radom autoškola očito je da zakonodavac vrlo spremno na policiju “prebacuje” poslove koje u nekim drugim zemljama obavljaju različiti subjekti. Osim Vägverket Kraljevine Švedske u tom smislu valja spomenuti prava i dužnosti npr. Secretary of State for Transport u Ujedinjenom Kraljevstvu, L’Amministrazione centrale e periferica del Ministero delle infrastrutture e dei trasporti, del Dipartimento per i trasporti terrestri appartenente al Ministero delle infrastrutture e dei trasporti e dal personale dell’A.N.A.S. u Republici Italiji čije su nadležnosti propisane člankom 12/2 Codice della strada.
13. Zakon je osnova za donošenje niza podzakonskih propisa za njegovo izvršenje kojima se detaljno razrađuje način ostvarenja zakonskih odredaba. Određeni odnosi uključeni u odredbe Zakona, predmetom su uređenja drugih zakonskih propisa. Međutim, ti zakonski izvori, ipak, uređuju različite sadržaje, određene komponente, iako im je predmet (društvena vrijednost, odnos) isti. Zakon, naime, uređuje sigurnost prometa na cestama. Drugi izvori uređuju različite sadržaje, iako se radi o objektima na kojima se odvija promet (cesta), čak i ako je riječ o tomu da je sadržaj tih odredaba odlučan i za sigurnost prometa na cestama. Međutim, ta okolnost ne dovodi u pitanje značenje Zakona kao temeljnoga zakonskoga izvora kojim se ustrojava sustav sigurnosti prometa na cestama. Strukturno, sigurnost uvjetuju čimbenici koji se odnose na 4 temeljna sastojka prometa na cestama: sudionika, vozila, ceste i prometnih pravila. Tako promatrani temeljni sastojci prometa na cestama bitni su čimbenici prometa i tvore sustav sigurnosti prometa na cestama. Razlikuju se aktivna i pasivna sigurnost. Aktivna sigurnosti se odnosi na brojne i međusobno heterogene preventivne mjere za izbjegavanje nesreće. Pasivna sigurnost obuhvaća sve zaštitne mjere posebno tehničke i medicinske koje se poduzimaju da posljedice nesreće budu što manje. U prometu na cestama neizbježno postoje izvori opasnosti koju izazivaju vozila, sudionici i cesta. Oni poglavito slijede iz kretanja kao bitne značajke prometa. Ti izvori opasnosti su ili takvi da ostaju u granicama društveno prihvaćenoga rizika (stupnja izloženosti pravnoga dobra opasnosti), dakle u okvirima pojma sigurnosti (koji je u zavisnosti o njihovu utjecaju veći ili manji, ali društveno prihvatljiv jer je nužan) ili izlaze izvan tih okvira i predstavljaju opasne pojave, rizik koji prelazi društveno prihvatljivu mjeru. Taj smisao rizika u suvremenoj se znanosti (kaznenog) prava pojavljuje kao dopušteni rizik (ili društveno prihvatljivo postupanje). On se u praksi sudova europskih zemalja (npr. u praksi tijela SR Njemačke: erlaubte Risiko) sve više uzima ili kao posebni razlog isključenja protupravnosti ili okolnost koja isključuje postojanje zakonskoga bića (kažnjivog) djela.
14. Suprotnost pojmu sigurnosti je nesigurnost ili ugroženost, neredovito stanje, neželjeno, društveno neprihvatljivo i nesvrhovito stanje ili, u sustavnom smislu, pojava entropije. Ugroženost je određena pojavom opasnosti. Opasnost je neredovito stanje u kojemu, prema iskustvenome znanju, svakoga trenutka može nastupiti povreda zakonom zaštićenoga dobra dakle, potencijalna povreda, njezina bliska mogućnost, vjerojatnost nastupanja. To je kognitivni sud utemeljen na svakodnevnom iskustvu. Odnosi se na daljnju posljedicu (povredu koja nije nastupila), a zasnovan je na prosudbi o vjerojatnosti štetnoga ishoda. Objektivnom bi promatraču “zastao dah”, on bi na temelju iskustvenoga znanja govorio o zamalo nesreći, izbjegnutoj nesreći i slično, što je sinonim za vjerojatnu ili blisku posljedicu povrede. Pojam sigurnosti prometa na cestama koristi se i u smislu označavanja preventivne djelatnosti sprječavanja ometanja, ugrožavanja i nesreća. U tom se okviru sigurnost prometa ističe kao cilj, svrha određenih društvenih nastojanja. Prirodno stanje svakog, pa i sustava odvijanja prometa, jest stanje ravnoteže ili homeostaze. Smisao ugrožavanja sigurnosti ili ometanje prometa na cestama jest nesigurno ali i neuredno odvijanje prometa na cestama. Takvi oblici vladanja sudionika prometa i drugih osoba su protivni sigurnom i neometanom odvijanju prometa na cesti. Sadržaj tih pojmova utemeljen je na općeprihvaćenom prometno-tehničkom modelu ugrožavanja sigurnosti i ometanje prometa na cestama. Opasnost u prometu na cesti može biti različita. Prije svega različiti su izvori opasnosti. Posebno je značenje vrste (tipa) opasnosti. Apstraktna opasnost odnosi se na situaciju u kojoj se ne zahtijeva nastupanje stvarne opasnosti za zaštićeno dobro. Zaštićeno dobro ne mora biti doista ugroženo, ne mora za njega stvarno nastupiti bliska mogućnost, vjerojatnost povrede. Naime, apstraktna opasnost izražava opasnost same radnje: njen tipicitet, svojstvo da izaziva opasnost (iako nje u konkretnome slučaju stvarno nije bilo ili nije utvrđivana, kao u primjeru vožnje lijevom stranom ceste na kojoj se u vrijeme radnje ne nalazi drugo vozilo niti sudionik). Zbog toga što određena radnja, u pravilu, dovodi do opasnosti ona je uvijek, bez obzira na konkretne okolnosti, dakle, apstraktno, opasna. Budući da je promet na cestama visokonormativno područje, zakonodavac takve radnje nastoji zabraniti upravo stoga što su one načelno, bez obzira na konkretne okolnosti, opasne. U tom smislu apstraktna opasnost pojavljuje se kao zakonodavni motiv inkriminiranja u pretežnom dijelu prekršajnog neprava i manjem dijelu kaznenoga neprava u užem smislu riječi. To su kaznena djela apstraktnoga ugrožavanja. U njima opasnost nije posljedica niti zakonsko obilježje djela. Ta djela nemaju posljedice, to su kaznena djela koja sadrže samo postupanje kao nepravo. Kod tih kaznenih djela se ne postavlja pitanje kauzaliteta. Konkretna opasnost (ugroženost) je za razliku od toga stvarno nastupjela opasnost. To je bliska mogućnost, vjerojatnost nastupanja povrede zaštićenoga dobra. Za razliku od apstraktne opasnosti, konkretna opasnost izvanredno je stanje u kojemu je određeno dobro dovedeno u stvarnu opasnost. Nju valja utvrđivati kao da je nastupila povreda. To znači da između radnje kojom je izazvana opasnost i opasnosti kao posljedice mora postojati uzročna veza, s tom razlikom što je ona ovdje hipotetička (jer posljedica nije stvarna povreda već izvanredno stanje), ali je inače u svemu drugom (subjektivnim, instrumentalnim, temporalnim, lokalnim i modalnim značajkama) jednaka uzročnoj vezi kod stvarne povrede. Sukladno tomu činjenica nastupanja te opasnosti se i utvrđuje dokazima na isti način. U Zakonu je pojam konkretne opasnosti uređen kao ugrožavanje prometa (npr. članak 2. stavak 1. točka 80.). Lakši vid konkretne opasnosti je ometanje prometa (npr. članak 2. stavak 1. točka 79.). Za ometanje prometa vrijedi rečeno za ugrožavanje sigurnosti time da nema stanja dovođenja u opasnost života ljudi.
15. Zakon nije izričito uredio pojam sigurnosti prometa na cestama. Međutim u članku 1. stavku 1. određeno je što Zakon uređuje, a u stavku 2. na što se on odnosi. Kada se sadržaji istaknuti u članku 1. stavku 1. povežu s nazivom Zakona, može se zaključiti da je u tom članku sadržan popis objekata zakonskoga uređenja upravo složen, višeznačni zakonski pojam sigurnosti prometa na cestama. Zakon je donesen 2008. Ustavni sud je donio odluku 2010., a izmjene i dopune Zakona uslijedile su 2011., 2013. i 2014. godine. Usprkos činjenici da je Zakon morao imati u vidu donošenje novih doticajnih propisa prije svega Zakona o kaznenom postupku čija je djelomična primjena započela još 2009. Zakon nije o tome vodio računa. Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju bilo je za očekivati cjelovitu reformu Zakona, no ona je, na žalost izostala. Neke pojmove Zakon nije pojmovno odredio. Na takva mjesta je upozoreno u komentaru.
16. Rizik ili opasnost od prometne nesreće je vjerojatnost, šansa ili očekivanje da se kao posljedica određenog vladanja u prometu dogodi prometna nesreća u cestovnom prometu (članak 2. stavak 1. točka 84). Sudjelovanje u prometu jest veličina ili količina prometa, odnosno ukupnost svih prometnih tokova na prometnicama. Sudjelovanje je u određenom razmjeru prema izloženosti (riziku nastupanja prometne nesreće). U tom smislu, rizik je odnos između prometnih nesreća i količine prometa. Još je 1965., Ralph Nader, objavio studiju pod naslovom Unsafe at any Speed u kojoj je analizirao čimbenike nesigurnosti koji prozlaze iz dizajniranja američkih automobila.
17. Ometanje (članak 2. stavka 1. točka 79.) i ugrožavanje (članak 2. stavak
1. točka 80.) sigurnosti prometa na cesti jesu vladanja koja treba izbjegavati, a prema potrebi i težini sankcionirati. Kod ometanja prometa u pravilu se radi o nižem stupnju narušavanja ravnoteže prometnog sustava u kojemu kršenje prometnih propisa izaziva promjenu načina ponašanja drugog sudionika u prometu. Narušavanje stanja ravnoteže u pravilu je posljedica pogrešnog ponašanja koje izaziva određeni stupanj opasnosti. Prema stupnju narušavanja ravnoteže sustava, odnosno vjerojatnosti nastupanja prometne nesreće, izloženi model ugrožavanja sigurnosti prometa i nastanka prometne nesreće razlikuje sistemsku smetnju, potencijalni konflikt i ozbiljni prometni konflikt (“skoro nesreća”).
18. Sistemska smetnja i potencijalni konflikt po svojim značajkama korespondiraju s pojmom ometanja prometa. Kod ozbiljnog prometnog konflikta riječ je o najvećem stupnju narušavanja ravnoteže prometnoga sustava, odnosno takvom koji ima za posljedicu neposrednu opasnost nastanka prometne nesreće. Ta promjena ponašanja u funkciji je neutraliziranja nastale opasne prometne situacije, odnosno stabiliziranja sustava odvijanja prometa. Razlika između ometanja i ugrožavanja slijedi iz objekta koji poduzima stabilizirajuću, odnosno ispravljačku radnju. U primjeru sistemske smetnje, to su različiti automatski sustavi ugrađeni u svako prometno-tehničko rješenje (safety margins) s ciljem ispravljanja čovjekove pogreške (npr. zaštitno vrijeme između dviju uzastopnih zelenih semaforskih faza koji sprječavaju nastanak prometne nesreće ako vozilo uđe u raskrižje u prvoj sekundi crvenog svjetla) ili ispravljačka radnja sudionika u prometu. U najnovije vrijeme ti se uređaji posebno razvijaju u vozilima (usp. komentar uz članak 236.), ali se tako rade i ceste (forgiving Roads) ali ne u siromašnim zemljama. Zakon kao i onaj iz 1996. razlikuje ometanje te razne vidove ugrožavanja sigurnosti prometa na cesti (npr. članak 46. stavak 1., članak 47. stavak. 2., članak 48. stavak 1. točka 1., članak 50. stavak 1., članak 51. stavak
2., članak 52. stavak 2., članak 66. stavci 1. i 2., članak 70. stavak 1. točka 4.,
članak 71. stavak 1., članak 78. stavak 1., članak 79. stavak 2., članak 81.stavak 2.,
članak 109. stavak 1., članak 113. stavak 1., članak 131. stavak 1., članak 134.
stavci 1. i 2., članak 135. stavak 1., članak 142. stavak 3., članak 154. stavak. 2. točka 1., članak 162. stavak 1.). Kategorije rizika, opasnosti, povreda, nezgoda, nesreća i odgovornosti značajne su i za imovinskopravnu odgovornost. Ona je uređena posebnim tehničkim te pravilima o odgovornosti za štetu u prometu na cestama i o osiguranju od rizika koji se u njemu pojavljuju. Valja podsjetiti da se radi o mnogim zakonskim i podzakonskim propisima. Sigurnost prometa na cestama kao vrijednost, pravno dobro, objektom je zaštite prometnih kaznenih djela. Sigurnost prometa je zakonodavni motiv inkriminiranja brojnih prekršaja u Zakonu. Svaki je prekršaj povreda pravila postupanja. Prekršaji su ukupno najvažnija cjelina kaznenog neprava u širem smislu u prometu na cestama. Zajedno s kaznenim djelima protiv sigurnosti prometa tvore kaznenopravnu zaštitu sigurnosti prometa na cestama. Sigurnost prometa na cestama je pravno- regulativna kategorija, predmet uređenja određenih pravnih propisa. Zakon je njegov osnovni, najvažniji izvor. Njime se uređuju odnosi među temeljnim sastojcima prometa na cestama, utemeljuju pravila ponašanja sudionika te druga pitanja, čime Zakon dobiva značenje temeljnoga izvora posebnog područja prometnoga upravnog prava. Prometno upravno pravo obilježava velik broj zakonskih i podzakonskih izvora, masovnost adresata, visok stupanj normiranosti, stanovita autonomija, internacionalizacija uvjetovana međunarodnim značajem suvremenoga prometa na cestama, prohibitivnost itd. Pravila Zakona vrlo su važna i izvan područja prometnoga upravnog prava. To je posebice značajno za cjelokupno prometno kazneno pravo u kojemu blanketni značaj osnovnoga prometnog kaznenog djela upućuje na njegove odredbe, ali i izvan toga, u području imovinskog i drugih grana prava.
19. Među sigurnosnim mjerama članak 72. Kaznenog zakona propisuje sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. U kaznenome pravu sigurnost prometa koristi se i u funkciji označavanja sadržaja inkriminiranog ponašanja (radnje ostvarenja kaznenoga djela). U tu se svrhu koristi pojmovna cjelina: ugrožavanje sigurnosti prometa. Pomoću te sintagme stvaraju se legislativni modeli prometnih inkriminacija. U kaznenome zakonodavstvu taj se sadržaj posebice koristi za opis osnovnog prometnoga kaznenog djela s time da mu se dodaju i drugi sastojci koji ga pobliže određuju (npr. kršenje prometnih propisa, ali i izazivanje prometne nesreće, dakle element vezan uz posljedicu). Tu je sigurnost prometa sastojak zakonskoga opisa kaznenoga djela i treba je razlikovati od funkcije koju ima kao objekt zaštite koji nije sastojak zakonskog bića djela. U semantičkome smislu, opisani sklop ugrožavanja sigurnosti prometa u kaznenome pravu ima značenje djelatnoga opisa, ako su uz njega ranije spomenute neke druge odrednice koje pobliže određuju posljedicu. Prema izloženom sigurnosna mjera iz članka 72. Kaznenog zakona se prema stavku 1. izriče počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Zabrana se odnosi na sve kategorije vozila. Iznimno se određena kategorija vozila može izuzeti kad na to ukazuju posebne okolnosti. Ako su prema stavku 2. toga članka ispunjene spomenute pretpostavke sud izriče zabranu upravljanja motornim vozilom i neubrojivoj osobi ako njezina radnja ukazuje na to da je nesposobna za vožnju. Zabrana upravljanja motornim vozilom određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od pet godina, a prema stavku 4. počinje teći oduzimanjem vozačke dozvole, upisom zabrane za određenu kategoriju vozila u vozačku dozvolu, odnosno zabranom izdavanja vozačke dozvole počinitelju koji je nema. Vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava se u vrijeme trajanja mjere. Ta se mjera može izreći doživotno kada se s obzirom na ranija počiniteljeva teška kršenja prometnih propisa može očekivati da će i nakon proteka najdužeg vremena iz članka 72. stavka 2. postojati opasnost da počinitelj ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa. Počinitelju koji ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, zabrana se odnosi na upravljanje motornim vozilom na području Republike Hrvatske. Usp. Prilog III.
20. U Glavi XXII. Kazneni zakon propisuje tri kaznena djela protiv sigurnosti prometa. Za cestovni promet vrijede inkriminacije iz članka 224. stavak
2. – 7. (ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili sredstvom), 226. (obijesna vožnja u cestovnom prometu) te 227. (izazivanje nesreće u cestovnom prometu). Kazneni zakon, osim u odnosu na opis u članku 227., s tim inkriminacijama nije išao naprijed nego unazad u odnosu na Kazneni zakon/97. Dostatno je imati u vidu da je ponovno “vraćeno” kazneno djelo ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili sredstvom, a da se obijesna vožnja može samo ostvariti u cestovnom prometu pri čemu je jedino izvjesno da će taj propis kako je sročen, u praksi izazvati ozbiljne probleme, a vjerojatno je da uopće neće biti primjenjivan. Usp. Prilog III.