STEČAJNI POSTUPAK – ISPUNJENJE PRAVNIH POSLOVA; PRAVO STEČAJNOG UPRAVITELJA NA IZBOR

Stečajni zakon – Članak 110. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)

Ako ugovorne stranke u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nisu ili nisu u potpunosti ispunile dvostrano obvezni ugovor, stečajni upravitelj ima pravo izbora – on može ispuniti ugovor umjesto dužnika i tražiti ispunjenje obveze druge ugovorne stranke ili odbiti ispunjenje. U slučaju da stečajni upravitelj odbije ispunjenje obveze, druga ugovorna stranka svoju tražbinu može ostvariti samo kao stečajni vjerovnik.

Iz svega navedenog, a također i iz sadržaja samog Kupoprodajnog ugovora od 21. prosinca 2001. godine zaključuje se da je među strankama zaključen svojevrstan ugovor o cesiji. U smislu članka 436. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93 i 112/99, nastavno: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, osim onoga čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za vjerovnikovu osobu ili koje se po svojoj prirodi  protivi prenošenju na drugoga. Odredbom iz članka 441. stavak 1. ZOO propisana je obveza na predaju isprava o dugu („…ustupitelj je dužan predati primaocu obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, te druge dokaze o ustupljenom  potraživanju i sporednim pravima…“). Dakle, tužiteljev zahtjev je po svojoj prirodi obveznopravni zahtjev, u smislu citiranih zakonskih odredbi, na ispunjenje ugovorom preuzetih obveza.

Kako je u predmetnom slučaju nad tuženikom otvoren stečajni postupak, a da tuženik do otvaranja stečajnog postupka nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu, to je stečajnom upravitelju pripadalo pravo iz odredbe članka 110. stavak 1. SZ. Tom je odredbom propisano pravo stečajnoga upravitelja na izbor pa  u slučaju („… ako dužnik i njegov suugovaratelj u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka nisu ili nisu u potpunosti ispunili neki dvostranoobvezni ugovor, stečajni upravitelj može umjesto dužnika ispuniti ugovor i tražiti ispunjenje od druge strane…“. Međutim, odredba iz st. 2. istog članka izrijekom potvrđuje pravo stečajnog upravitelja da (bez posebnih obrazloženja) odbije ispunjenje dužnikove obveze iz dvostranoobveznog ugovora. Ako upravitelj odbije ispunjenje, što je njegovo zakonsko pravo i što je tuženikova stečajna upraviteljica i učinila, druga strana (ovdje tužitelj) svoje tražbine zbog neispunjenja može ostvarivati samo kao stečajni  vjerovnik pa je prvostupanjski sud na utvrđene relevantne (i nesporne) činjenice valjano primijenio materijalno pravo sadržano u citiranim zakonskim odredbama kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

VTS RH, Pž-2936/03 od 31. kolovoza 2006. (TS Rijeka P-2229/02 od 5. veljače 2003.)