Članak 164.

O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja

Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

Člankom 90. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. riječ: »zahtjev« zamijenjena riječju: »zahtjevu«.

Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

U odluci kojom se postupak završava za nekog suparničara, sud će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova stranaka između kojih se tom odlukom postupak pred tim sudom završava.

Člankom 90. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 5., a dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postali stavci 6., 7. i 8.

U slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troškova odmjeriti u pisano izrađenoj presudi odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama.

U tijeku postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari.

U slučaju iz članka 158. ovoga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

______________________________________________________________

U Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08. i 123/08.) u članku 164. stavak 8. mijenja se, ranije je glasio:

U slučaju iz člana 158. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od petnaest dana nakon što primi obavijest o odustanku.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU – Narodne novine br.: 57/2011.

______________________________________________________________

________ ** ________

Ovim je člankom propisan način odlučivanja o parničnim troškovima.

Zakon izričito navodi da o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučuje samo na određeni zahtjev stranke sukladno pravilima propisanim ovom zakonom. Zahtjev se stavlja u podnesku (troškovniku) u kome trebaju biti specificirani svi troškovi koji se traže, prema izdacima koje je stranka imala, a ako zahtjev ne bude stavljen na ovakav način, smatrat će se da ga stranka nije ni stavila, pa sud o troškovima neće niti odlučivati.

Smatrat će se da je zahtjev stranke za naknadu parničnih troškova određen ako stranka prije zaključenja glavne rasprave izjavi da traži troškove parničnog postupka u visini plaćenih sudskih pristojbi i nagrade odvjetniku za sastav tužbe i za zastupanje na ročištima na kojima je bio prisutan, prema tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika.

Ako stranka stavi zahtjev za naknadu parničnih troškova poslije završenog raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, sud će ga rješenje odbiti jer se takav zahtjev smatra nepravovremenim.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

Čl. 164. st. 2.

Tužena nema pravo na naknadu troškova postupka ukoliko punomoćnik iste nije u zahtjevu za naknadu troškova određneno obrazložio i dokumentirao troškove za koje traži naknadu.Županijski sud u Varaždinu, Gž. 573/09-2 od 02.VI.2009.

Prema čl. 164. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Prema st. 2. istog članka stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje zahtijeva naknadu, a prema st. 3. istog članka stranka je dužna staviti zahtjev, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

Tuženik je u ovom predmetu određeno zahtijevao samo naknadu troškova sastava žalbe sa PDV-om u iznosu od 1.220,00 kn, što mu je s obzirom na uspjeh u parnici i dosuđeno (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

O ostalim troškovima tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske nije bio ovlašten odlučivati, jer ih punomoćnik tuženika nije određeno ni zahtijevao. Naime, žalba se odnosila na rješenje prvostupanjskog suda o troškovima postupka kojima je tuženiku bilo naloženo da tužitelju naknadi troškove parnice. Tuženik je predložio da se tu odluku preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova, što je žalbeni sud i prihvatio, budući da je prihvatio žalbu i u odnosu na glavnu stvar. Budući da je punomoćnik tuženika zahtijevao samo trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 1.220,00 kn to je žalbeni sud bio ovlašten odlučiti samo o tako, određeno postavljenom zahtjevu.

Budući da je žalbeni sud u cijelosti odlučio o postavljenom zahtjevu to prijedlog za dopunu nije osnovan pa ga je valjalo odbiti (čl. 340. st. 3. i 4. ZPP). VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Gž 33/05-2

Da bi se moglo odlučivati o zahtjevu za naknadu parničnih troškova, on mora biti određen, tj. mora biti postavljen razvrstano kako u odnosu na pojedine radnje za koje se traži naknada, tako i u odnosu na svotu koja se traži za dotičnu parničnu radnju. VS, II Rev 7/97 od 15.6.2000.

Čl.164. st. 3.

Prilikom odlučivanja o troškovima postupka kod donošenja presude zbog ogluhe i presude bez održavanja rasprave primjenjuju se opće odredbe Glave dvanaest Zakona o parničnom postupku.

„Odredba čl. 164. st.3. ZPP-a određuje da je stranka zahtjev za naknadu troškova dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Konkretno to znači da je tužiteljica bila dužna u tužbi o kojoj je sud trebao odlučiti, staviti zahtjev za naknadu troškova kako je to i izričito propisano odredbom čl.164. st.3. ZPP-a, a što tužiteljica nesporno nije učinila. Također valja ukazati na odredbu čl.186. ZPP-a prema kojoj tužba treba sadržavati određeni zahtjev, kako u pogledu glavne stvari tako i u odnosu na sporedna potraživanja, a koja, bez dvojbe, čine i troškovi postupka. Obzirom na izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a, a imajući u vidu i odredbu čl.164. st.1. ZPP-a prema kojoj o naknadi troškova sud odlučuje samo na određeni zahtjev stranke, a da je tužiteljica u tužbi postavila u cijelosti neodređen zahtjev za naknadu troškova postupka navodeći u tužbenom zahtjevu da joj je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka ne navodeći pri tom o kojem se trošku i u kojoj visini parničnog troška se radi, to prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti presudom zbog ogluhe odlučiti o obvezi naknade troškova nastalih tužiteljici u vezi podnesene tužbe. Kako, dakle, ni jedna odredba ZPP-a ne ovlašćuje tužiteljicu da zahtjev za naknadu troškova postupka završenog donošenjem presude zbog ogluhe stavi nakon njezina donošenja, prvostupanjski sud pravilnom je primjenom odredbe čl.164. st.3. ZPP-a odbio njezin zahtjev podnesen na način kako to određuje odredba čl.164. st.2. ZPP-a tek nakon donošenja presude zbog ogluhe.”

Županijski sud u Varaždinu, Gž.4122/13-2 od 10. veljače 2014.

Ako sud donosi odluku bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije u prijedlogu o kojemu su treba odlučiti.

Stranka je prekludirana u pravu na podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka ako zahtjev podnese nakon što je sud donio odluku bez prethodnog raspravljanja te taj zahtjev stranke sud treba odbaciti.

VTS RH, Pž-6253/10 od 6.prosinca 2010. (TS Bjelovar P-665/10 od 21.srpnja 2010)

O naknadi troškova postupka sud odlučuje u postupku u kojem su ti troškovi nastali. Nije moguće osnovano zahtijevati naknadu parničnih troškova izvan postupka u kojemu su ti troškovi nastali, odnosno s naslova naknade štete u posebnoj parnici. VTSRH, Pž 3076/04 od 3.8.2004.

Presudu zbog ogluhe sud donosi bez prethodnog raspravljanja, pa je tužitelj zahtjev za naknadu troškova dužan staviti u tužbi, a ne tek nakon saznanja da je donesena presuda zbog ogluhe. ŽS u Bjelovaru, Gž 656/04 od 11.5.2004.

Nije od značaja za odluku o parničnom trošku, što je stranka podneskom obavijestila sud da neće pristupiti na ročište, a u slučaju zaključenja glavne rasprave, da će zahtjev za naknadu troškova staviti u roku koji joj odredi sud, jer je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju. Izuzetak su samo slučajevi ; ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja kada je stranka zahtjev dužna staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti, te kada se radi o povlačenju tužbe ili odustanku od pravnog lijeka izvan rasprave u kojem slučaju se zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana, nakon što stranka primi obavijest o odustanku.

“Prema odredbama st. 3. čl. 164. ZPP zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

Osim izuzetka iz st. 3. čl. 164. ZPP da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja, riječ je dakle o podnescima stranaka o kojima sud ne odlučuje saslušanjem protivne stranke, zakon predviđa još samo dva slučaja, a to su; povlačenje tužbe i odustanak od pravnog lijeka podneskom stranke o čemu je obaviještena protivna stranka koja u tom slučaju može staviti zahtjev za naknadu troškova u roku od 15 dana po primitku obavijesti.

Činjenica, što je tuženik podneskom obavijestio sud da neće pristupiti na ročište i predložio je da se ročište održi u njegovoj odsutnosti, kao i da će u slučaju zaključenja glavne rasprave zahtjev za naknadu troškova dostaviti u roku koji mu su odredi, nije od utjecaja na zakonitost odluke prvostupanjskog suda , kraj nesporne činjenice da tuženik zahtjev u kojem je određeno naveo koje troškove potražuje nije stavio do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a to je ročište od 12. 6. 2000. godine na kojem je zaključenja glavna rasprava i na koju je tuženik bio pozvan.” ŽS Bjelovar, Gž 1656/00, 24.08.2000.

Stranka je dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a sam zahtjev za naknadu troškova dužna je staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, ili točnije do zaključenja glavne rasprave.

«Kako tuženica nije bila prisutna ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena i kako sud nije dužan prethodno izvještavati bilo koju od stranaka na kojem će ročištu zaključiti glavnu raspravu, i kako nije sporno da tuženica zahtjev za naknadu troškova nije stavila do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, to osnovano prvostupanjski sud nije, niti mogao, odlučivati o bilo kakvoj naknadi troškova nastalih tuženici.»

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 74/03-2 od 20. siječnja 2003.

Stranka je dužna odreneno navesti troškove za koje traži naknadu, a odlučujući o troškovima postupka koji pripadaju tužitelju sud nije dužan uzeti u obzir i neodreneno zatraženu naknadu troškova postupka «+ sudske pristojbe».

«Kako i sam tužitelj ne osporava da u troškovniku nije stavio odreneni zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi, ne navodeći niti u vezi kojih podnesaka zahtijeva naknadu sudskih pristojbi, odnosno kojih odluka suda, i u kojem iznosu, to prvostupanjski sud nije ni bio dužan, odlučujući o troškovima postupka koji pripadaju tužitelju, uzeti u obzir i neodreneno zatraženu naknadu troškova postupaka – «+ sudske pristojbe.»

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 124/03 od 03. veljače 2003.

Zahtjev za naknadu troškova s osnova sudskih pristojbi, o čijoj visini je sud već donio odluku, i koje je stranka već platila, postavljen na način da su zatraženi „prema odluci suda”, bez navođenja iznosa koji se potražuje, ne predstavlja određeno postavljen zahtjev kojem bi sud mogao udovoljiti.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-384/10-2, od 13. V. 2010.

Nema pravo na naknadu parničnog troška stranka koja ju je zatražila tek nakon zaključivanja glavne rasprave. ŽS u Zagrebu, Gž 11241/99 od 18.1.2000.

Članak 164. stavak 1., stavak 2 i stavak 3.

Zahtjev za naknadu parničnih troškova stranka može staviti ne samo na posljednjem održanom ročištu, već i tijekom postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev x 68/2010-2 od 6.10.2010.

Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu parničnog troška u slučaju povlačenja tužbe teče od primitka obavijesti o povlačenju tužbe bez obzira na to kada je tuženiku dostavljeno rješenje suda o povlačenju tužbe. ŽS u Koprivnici, Gž 629/99 od 8.7.1999.

Nije od značaja za odluku o parničnom trošku što je stranka podneskom obavijestila sud da neće pristupiti ročištu, a u slučaju zaključenja glavne rasprave da će zahtjev za naknadu troškova staviti u roku koji joj odredi sud, jer je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju. Izuzetak su samo slučajevi kad je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja kada je stranka dužna zahtjev staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti, te kada je riječ o povlačenju tužbe ili odustanku od pravnog lijeka izvan rasprave. Tada se zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon što stranka primi obavijest o odustanku. ŽS u Bjelovaru, Gž 1656/00 od 24.8.2000.

Stranka u svom zahtjevu mora određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Taj zahtjev stranka je dužna postaviti prije zaključenja glavne rasprave, a sud o tom zahtjevu mora odlučiti neovisno o tome je li zahtjev podnesen tijekom ranijeg postupka (na primjer u podnescima) ili na posljednjem ročištu prije zaključenja glavne rasprave. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3683/06 od 19.3.2007.

Zahtjev stranke za naknadu troškova postupka mora postojati i onda kad sud odlučuje o parničnim troškovima po načelu krivnje. ŽS u Rijeci, Gž 1001/01 od 12.9.2001.

Kad je tužba povučena izvan rasprave, sud neće tuženiku dosuditi parnične troškove koje je on zatražio po proteku roka od petnaest dana od dana primitka obavijesti da je tužba povučena.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 2442/98 od 17.7.2001.

Kad je prvostupanjski sud propustio odlučiti o zahtjevu stranke za naknadu parničnih troškova, podnesak stranke kojim pobija odluku o trošku smatra se prijedlogom za donošenje dopunske presude. ŽS u Zagrebu, Gžn 326/04 od 10.2.2004.

Kad se iz raspravnog rješenja suda ne može zaključiti da je završeno raspravljanje koje prethodi odlučivanju o troškovima, stranke mogu naknadno u podnesku postaviti određeni zahtjev za naknadu parničnih troškova.

“Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud, odlučivši o tuženikovu zahtjevu za naknadu parničnog troška podnesenom nakon donošenja rješenja o odbacivanju tužbe, povrijedio odredbe članka 164. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., i 117/03. – u nastavku teksta: ZPP), jer da tuženik nije postavio određen zahtjev za naknadu parničnog troška, a da je taj zahtjev postavio nakon završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

U ovoj parici održano je jedno ročište za glavnu raspravu i na tom je ročištu prvostupanjski sud riješio da će u prigovoru nedostatka tužiteljeva pravnog interesa za vođenje ove parnice, iznesenom u odgovoru na tužbu, odlučiti posebnim pismenim rješenjem.

Iz ovakvog raspravnog rješenja prvostupanjskog suda tuženik nije mogao zaključiti da je dužan postaviti određen zahtjev za naknadu parničnog troška, jer to rješenje ne upućuje na mogućnost završetka parnice, kao što bi upućivala odluka prvostupanjskog suda da je glavna rasprava zaključena.

Stoga se u ovom slučaju primjenjuje odredba članka 164. stavka 3. ZPP, prema kojoj je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

Takav prijedlog sadrži tuženikov podnesak od 04. kolovoza 2004. (list 17) kojim tuženik predlaže da prvostupanjski sud dopuni rješenje o odbacivanju tužbe odlukom o parničnom trošku, s navođenjem osnove i iznosa parničnog troška za koji tuženik traži naknadu.”

Županijski sud u Vukovaru, broj: Gž-2445/04-2 od 3. siječnja 2005.

Da bi se moglo odlučivati o zahtjevu za naknadu parničnih troškova, on mora biti određen, tj. mora biti postavljen razvrstano kako u odnosu na pojedine radnje za koje se traži naknada tako i u odnosu na svotu koja se traži za dotičnu parničnu radnju. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 7/97 od 15.6.2000.

Kad tužitelj smanji tužbeni zahtjev, naknadu parničnih troškova koji se odnose na smanjeni dio zahtjeva tuženik može zatražiti prije donošenja odluke o glavnoj stvari zajedno sa zahtjevom za naknadu ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. VS, Rev 402/04 od 21.9.2005.

Donošenjem odluke o osnovanosti osnove (međupresude) tužbenog zahtjeva ne završava raspravljanje u parnici, niti njome sud odlučuje o troškovima postupka, pa stoga, kada drugostupanjski sud tu odluku preinači na način da obije tužbeni zahtjev, tuženik je ovlašten postaviti zahtjev za naknadu parničnog troška u roku od 15 dana od dana primitka drugostupanjske odluke.

S obzirom na žalbene navode tužitelja u kojima postavlja pitanje do kada je tuženik bio dužan predati zahtjev za naknadu troškova, sporno je između stranaka je li zahtjev za naknadu troškova postupak tuženika pravovremen. Iz sadržaja spisa P-171/09 proizlazi da je tuženik primio drugostupanjsku presudu Županijskog suda u P. Gž-74/09-2 dana 26. studenog 2010. godine, dok je njegov zahtjev za trošak parničnog postupka zaprimljen u sudu 13. prosinca 2010. godine.

Prema ocijeni ovoga drugostupanjskog suda tuženik ima pravo na trošak parničnog postupka odgovarajućom primjenom odredbe čl. 164. st. 8. Zakona o parničnom postupku – “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), u roku

od 15 dana od dostave odluke na temelju koje je saznao da je postupak pravomoćno završen, a to je odluka Županijskog suda u P. Gž-74/09-2 od 16. studenog 2010. godine, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u P. broj P-102/08-20 od 4. prosinca 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a preinačena međupresuda na način da je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete. Tom je drugostupanjskom presudom parnični postupak pravomoćno završen.

Donošenju međupresude od strane prvostupanjskog suda prethodio je postupak u kojem su sazreli uvjeti za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva, a takvo raspravljanje ograničeno je na utvrđenje činjenica o kojima ovisi ta odluka, dok bi se raspravljanje o visini tužbenog zahtjeva nastavilo tek s pravomoćnošću međupresude. To znači da bi se tek nastavljanjem tog postupka stekli uvjeti za utvrđivanje činjenica koje utječu na visinu tražbine, nakon čega bi se raspravljanje završilo, a do završetka tog raspravljanja stranke bi bile dužne staviti zahtjev za troškove parničnog postupka kao što to propisuje članak 164. st. 3. ZPP-a. No, kada je odlukom drugostupanjskog suda kojim je preinačena prvostupanjska odluka o međupresudi parnični postupak završen, tada više nema nastavka raspravljanja o visini zahtjeva i tek tada stranka koja uspijeva u tom postupku stječe mogućnost podnošenja zahtjeva za trošak parničnog postupka, a što je tuženik i učinio podnošenjem svojeg zahtjeva. Iz tih razloga prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o troškovima parničnog postupka i neosnovano o tome u žalbi prigovara tužitelj. ” Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1557/11-2, od 3. I. 2011.

Ako je tužiteljica zahtjev za naknadu sudske pristojbe na tužbu zatražila u određenom iznosu već u tužbi, tada je sud prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova dužan uvažiti taj zahtjev, bez obzira na to što ga tužiteljica nije određeno postavila i u troškovniku, već u troškovniku zatražila samo naknadu sudske pristojbe po odluci suda. ŽS u Varaždinu, Gž 2024/05 od 1.3.2006.

O parničnom trošku sud odlučuje onom vrstom odluke kakvom završava postupak pred tim sudom. ŽS u Šibeniku, Gž 172/01 od 26.2.2001.

Članak 164. stavak 3.

Kad sud donosi odluku bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova podnijeti najkasnije u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

Stranka je prekludirana u pravu na podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka ako zahtjev podnese nakon što sud donese odluku bez prethodnog raspravljanja.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 6523/2010 od 6.12.2010.

Članak 164. stavak 3.

Tuženik nema pravo na naknadu troškova odgovora na tužbu nakon odbacivanja tužbe, ako trošak nije zatražio u odgovoru na tužbu. Županijski sud u Splitu Gžmal 619/2010 od 31.12.2010.

Članak 164. stavak 3.

Ako sud donosi odluku bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 6523/2010 od 6.12.2010.

Članak 164. stavak 3.

Stranka je dužna najkasnije do završetka raspravljanja staviti zahtjev za naknadu troškova postupka, ali ne i nakon toga. Sud ne smije odlučivati o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova postupka koji je podnesen sudu nakon završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima već taj zahtjev mora odbaciti.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 2470/04 od 9.5.2007.

Članak 164. stavak 3.

Sud ne može odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova postupka kojeg je stranka dostavila sudu nakon zaključenja glavne rasprave.

Zaključenjem glavne rasprave stranka je prekludirana u pravu na podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3035/04 od 16.10.2007.