Mjesna nadležnost
Članak 177.
(1) Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud).
(2) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u to vrijeme imao boravište.
(3) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi pretežni dio njegove ostavine u Republici Hrvatskoj.
(4) Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.
(5) Privremene mjere za osiguranje ostavine može pored ostavinskoga suda narediti i sud na čijem je području ostavitelj umro te sud na čijem se području nalazi ostaviteljeva imovina.
(6) Kad za ostavinski postupak nije nadležan hrvatski sud, nadležnost hrvatskog suda koji je ovlašten provoditi pojedine radnje određuje se prema odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka.
SUDSKA PRAKSA
__________________________________________________________________
*
U ostavinskom postupku može se donijeti privremena mjera radi osiguranja ostavine (čl. 148. st. 2. i čl. 211. ZN), a ne i privremena mjera kojom se uređuju odnosi nasljednika u pogledu korištenja predmeta ostavine. U ovom potonjem slučaju, naime, u pitanju je spor nasljednika oko načina korištenja stvari u njihovom zajedničkom vlasništvu, koji spor se ne može rješavati u ostavinskom postupku. ŽS Ši Gž 206/200
*
Kada je u času smrti ostavitelj imao u Republici Hrvatskoj prebivalište, tada je za mjesnu nadležnost ostavinskog suda potpuno neodlučno što je ostavitelj na teritoriju Republike Hrvatske imao i boravište u mjestu različitom od mjesta prebivališta, i što je umro u mjestu boravišta. Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2619/08-2 od 12. II. 2009. godine.
*
U smislu odredbe čl. 148. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ako nema izvršioca oporuke a nasljednici se ne slože o upravljanju nasljedstvom, sud će na zahtjev jednog od njih postaviti upravitelja koji će za sve njih upravljati nasljedstvom ili odrediti svakom nasljedniku dio nasljedstva kojim će on upravljati. Pravilnim tumačenjem odredbe čl. 148. st. 2. Zakona o nasljeđivanju može se zaključiti da su u pravilu za upravitelja nasljedstvom postavlja jednu osobu a može odrediti i više nasljednika time da je tada potrebno rješenjem odrediti kojim dijelom nasljedstva će svaki upravitelj nasljedstva upravljati. U smislu citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda, osnovano žaliteljica u žalbi ističe da je sud trebao obzirom da je postavio dva nasljednika za upravitelja nasljedstvom precizno odrediti svakom od upravitelja dio nasljedstva kojim će upravljati. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 48. st. 2. Zakona o nasljeđivanju činjenično stanje je za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je žalbu oporučne nasljednice uvažiti a rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. st. 1. točka 3. Zakon o parničnom postupku.” ŽS Kc Gž 451/2000
*
Kad je u trenutku smrti ostavitelj imao u Republici Hrvatskoj prebivalište, tada je za mjesnu nadležnost ostavinskog suda potpuno neodlučno što je ostavitelj na teritoriju Republike Hrvatske imao i boravište u mjestu različitom od mjesta prebivališta, i što je umro u mjestu boravišta. Županijski sud u Bjelovaru Gž 2619/2008-2 od 12.2.2009.