Proglašenje oporuke
Članak 204.
(1) Kad sud kod kojega se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je proglašena umrlom, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik.
(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka sud će postupiti bez obzira na to je li oporuka valjana i bez obzira na to ima li više oporuka.
(3) Otvaranje i čitanje oporuke obavit će se u nazočnosti dviju osoba, koje mogu biti i nasljednici.
(4) Proglašenju oporuke mogu biti nazočni nasljednici, zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine i tražiti prijepis oporuke.
(5) Općinski sud kojemu bude predana otvorit će i pročitati oporuku i kad je za ostavinsku raspravu nadležan drugi općinski sud ili inozemno tijelo.
SUDSKA PRAKSA
__________________________________________________________________
*
Neformalno proglašenje oporuke koje izvrši osoba koja nije ovlaštena obavljati proglašenje oporuke (sudski pripravnik), nema značenje proglašenja oporuke. VSRH Rev 2062/1990
*
Prema odredbi članka 205. stavak 1. ZN sud kad utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla i da je proglašena umrlom, otvoriti će njenu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o tomu sastaviti zapisnik. Zapisnik o proglašenju oporuke prema odredbi članka 206. stavak 3. ZN potpisuju sudac, zapisničar i svjedoci. Iz navedenih odredbi ZN proizlazi da je proglašenje oporuke strogo formalna procesna radnja suca koja se obavlja obvezno na ročištu u prisutnosti dvaju punoljetnih građana, stim da toj procesnoj radnji mogu prisustvovati nasljednici, zapisničari i druge zainteresirane osobe. Zbog izloženoga, neformalno proglašenje oporuke koje obavi osoba koja nije ovlaštena da proglasi oporuku a to je i sudski pripravnik nema značenje proglašenja oporuke i “tako proglašenje oporuke” smatra se nepostojećim. Upravo zbog navedenoga i oporuku čiji je sadržaj objavljen nasljednicima od strane sudskog pripravnika mora proglasiti sudac na propisani način. Pritom valja istaknuti da obavljanje drugih procesnih radnji suca i istom ostavinskom postupku (uzimanje nasljedničke izjave i slično) ne konvalidira procesnu radnju “proglašenje oporuke” koju nije izvršio sudac. Kako se, dakle, priopćavanje sadržaja oporuke nasljednicima od strane sudskog pripavnika ne može izjednačiti sa službenim proglašenjem oporuke i izvršenim u skladu s odredbama ZN, to takvo saznanje za sadržaj oporuke nema učinak na započinjanje zastarnog roka koji se treba računati od akta proglašenja oporuke. Prema odredbi članka 82. ZN poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može se tražiti poslije otvaranja nasljedstva u roku od godinu dana od saznanja za oporuku, a najduže za 10 godina od proglašenja oporuke (stavak I.) stim da rok od godinu dana prema stavku 2. iste odredbe ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Među strankama nije sporno da je oporuka, čije poništenje zbog nedostatka oblika traži revident, nije proglašena po sucu, pa nije mogao ni početi teći zastarni rok iz članka 82. stavak 2. ZN. Iz navedenoga proizlazi da prigovor zastare koji je isticala tužiteljica – protutuženica nije osnovan.” VSRH Rev 2062/1990