Posebno rješe­­nje o zapisu

Članak 230.

(1) Ako nas­­ljednici ne osporavaju zapis, sud može i prije donoše­­nja rješe­­nja o nas­­ljeđiva­­nju, na zahtjev zapisovnika, donijeti posebno rješe­­nje o zapisu.

(2) U tom slučaju na odgovarajući će se način primijeniti odredbe o upisima u zem­­ljišnoj k­­njizi i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuva­­nju kod suda, javnog bi­­lježnika ili po ­­njihovu nalogu kod treće osobe.

SUDSKA PRAKSA

__________________________________________________________________

*

Kako je nesporno da potpis nasljednice G.M. na punomoći koju je dala odvjetniku M.J. nije bio ovjeren, ni njezina izjava o odricanju od nasljedstva u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O 652/85 Općinskog suda u K., dana 25. travnja 1986.g. nije pravno valjana. I sama tužiteljica, tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja, a i sada u reviziji, tvrdi da njoj nije nikada dostavljeno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u K. poslovni broj O 652/85 od 25. travnja 1986.g. Ako bi tome doista bilo tako, a tim se pitanjem ni sud prvog stupnja ni sud drugog stupnja nisu bavili, tužiteljica ne bi imala pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Naprotiv, trebalo bi uzeti da tužiteljica ima pravo na žalbu u ostavinskom postupku, u kojem treba raspraviti prigovor tužiteljice da izjava o odricanju od nasljedstva nije pravno valjana, jer da je pogrešno primijenjena odredba članka 219. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravljeno je li uopće ostavinski postupak iza G.J. pravomoćno dovršen. Ako nije, tužiteljica svoje pravo mora ostvarivati prvenstveno žalbom u tom postupku. Ako je taj postupak pravomoćno dovršen, tužiteljica ne može s uspjehom ostvarivati svoj zahtjev u parnici, jer bi se radilo o presuđenoj stvari. Okolnost, naime, da tužiteljica nije na zakonit način dala izjavu o odricanju od nasljedstva u ostavinskom postupku, ako je taj postupak pravomoćno dovršen, ne može biti predmet ponovnog ispitivanja i suđenja u parničnom postupku. Zbog tih razloga, a na osnovi članka 395. stavak 2. ZPP pobijanu i presudu suda prvog stupnja valjalo je ukinuti i predmet vratiti istom vijeću suda prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužiteljica tvrdi, da izjava o odricanju od nasljedstva, koju je u njeno ime dao njen punomoćnik M.J., odvjetnik iz Karlovca dana 25. travnja 1986.g. u navedenom ostavinskom predmetu nije pravno valjana. To zato, jer je odvjetnik M.J. dao izjavu o odricanju nasljedstva na osnovi punomoći na kojoj potpis nasljednika nije bio ovjeren.” VSRH, Rev 661/1991. od 22. svibnja 1991.g. VSRH, Rev 1354/1991. od 16. listopada 1991.g. VSRH Rev 661/1991