*
STEČAJNI POSTUPAK – PRIJEDLOG ZA OTVARANJE STEČAJNOG POSTUPKA
Stečajni zakon – Članak 39. stavak 10. i 11. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03)
Stečajni postupak pokreće se prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka kojeg sudu podnosi vjerovnik ili dužnik. Ako je vjerovnik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, državno odvjetništvo je dužno u ime i za račun tog vjerovnika podnijeti prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, a ne u ime Republike Hrvatske.
VTS RH, PŽ-3869/04 od 28. veljače 2006. (TS Šibenik St 97/04 od 17. svibnja 2004.)
*
Pravni pojam U užem smislu: Mjere osiguranja u prethodnom postupku. čl.39. stav. 2. Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12; dalje u tekstu SZ). Sentenca odluke: Stečajni sudac može rješenjem o pokretanju prethodnog postupka ili naknadnim rješenjem, na zahtjev predlagatelja ili po službenoj dužnosti, odrediti sve mjere koje smatra potrebnim kako bi se spriječilo da do donošenja odluke o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka ne nastupe takve promjene imovinskog položaja dužnika koje bi za vjerovnika mogle biti nepovoljne. Ne radi se o ograničenom broju mjera, već se može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja. U tu svrhu, stečajni sudac može osobito postaviti privremenog stečajnog upravitelja (na kojeg se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Stečajnog zakona o stečajnom upravitelju). U tom slučaju privremeni stečajni upravitelj predstavlja specifičnu mjeru osiguranja kojom se ograničavanju ovlasti tijela stečajnog dužnika, s trajanjem do donošenja odluke o prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka (čl. 53. SZ-a). Stečajni sudac može raspolagati svojom imovinom samo uz prethodnu suglasnost privremenog stečajnog upravitelja, zabraniti ili privremeno odgoditi određivanje, odnosno, provedbu prisilne ovrhe ili osiguranja protiv dužnika, kao i zabraniti isplate s računa dužnika. Kada će sud naći da ima uvjeta za određivanje mjera osiguranja, ovisi o okolnostima pojedinog slučaja. St-696/13 od 30. prosinca 2013. godine potvrđeno rješenjem Pž-2323/14 od 26. ožujka 2014.
*
Stečajni zakon – Članak 39. st. 1. (Narodne novine br. 44/96 i 29/99)
Nije moguće pobijati postupak prodaje stvari od strane stečajnog upravitelja putem prigovora.
Stečajni upravitelj ne može donositi naredbe, pa stoga nije moguć prigovor kao pravni lijek protiv naredbe stečajnog upravitelja.
VTS RH Pž-794/00 od 14. ožujka 2000. godine
*
Pravni pojam U širem smislu: Aktivna legitimacija u stečajnom postupku. U užem smislu: Vjerojatnost tražbine. Prilikom odlučivanja jesu li se stekli uvjeti za otvaranje stečajnog postupka nda dužnikom sud je dužan utvrditi: a) vjerojatnost postojanja vjerovnikove tražbine (ako je prijedlog podnio vjerovnik i b) postojanje barem jednog od stečajnog razloga iz čl. 4. st.2. SZ-a (nesposobnost za plaćanje i/ili prezaduženost). Ako utvrdi postojanje navedenih činjenica, sud je dužan stečajni postupak otvoriti. Prema odredbi čl. 39. st. 2 SZ-a, vjerovnik je ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojeg od stečajnih razloga. Ovaj sud ističe da je obveza vjerovnika – predlagatelja otvaranje stečajnog postupka iz čl. 39. st.2. SZ-a (učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojega od stečajnih razloga) u svojoj naravi procesna pretpostavka za odlučivanje o prijedlogu. Ispunjenjem tih pretpostavi na strani vjerovnika on postaje (aktivno) legitimiran za podnošenje prijedloga. Da bi dokazao svoju legitimaciju, predlagatelj, prema izričitom slovu citirane zakonske odredbe, nije dužan svoju tražbinu prema dužniku učiniti izvjesnom, već samo vjerojatnom. Isto je i s postojanjem kojeg od zakona predviđenih stečajnih razloga. Općenito uzevši, kad je uverenje suda o relevantnoj činjenica tako da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaćen se kako je određena teza potpuno dokazana, odnosno da postoji izvjesnost o postojanju i sadržaju određene činjenice (odnosno o tome da je nema). S druge strane, u određenim slučajevima (kao i kod odlučivanja o postojanju pretpostavki – vjerovnikove legitimacije za predlaganje otvaranja stečajnog postupka), sucima je kod izvođenja zaključaka u tom pravcu dano ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Dakle, vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice od izvjesnosti o njenom postojanju. Ona dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se uvjerenje poklapa sa stvarnošću. Pri tome se polazi od utvrđenja o postojanju više argumenata koji govore u prilog uvjerenja o postojanju relevantnih činjenica nego onih koji govore protiv. Međutim, pri tome broj argumenta na jednoj strani sam po sebi ne mora biti odlučan, već je odlučan sadržaj, odnosno snaga tih argumenata. St-1571/11 od 11. veljače 2013. potvrđeno rješenjem Pž-3560/13 od 05. lipnja 2013
*
Pravni pojam U užem smislu Razlučni vjerovnik kao ovlaštenik za pokretanje stečajnog postupka Prema odredbi čl. 39. st. 3. Stečajnog zakona razlučni vjerovnici mogu predlagati otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom samo ako učine vjerojatnim da se njihova tražbina neće moći potpuno namiriti iz predmeta na koji se odnosi njihovo razlučno pravo. Pored toga i ovi vjerovnici moraju učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojega od stečajnih razloga (čl. 29. st. 2. Stečajnog zakona). U protivnom predlagatelj nije ovlašten za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i na temelju njegovog prijedloga sud ne može otvoriti stečajni postupak, bez obzira postoji li koji od stečajnih razloga. Takav stav jasno proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4963/08 od 30. ožujka 2011. prema kojem, bez aktivne legitimacije i postojanja kojega od stečajnih razloga sve do trenutka donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka, nema zakonske osnove za otvaranje stečajnog postupka. Prema tome, predlagatelj je bio dužan dokazati postojanje svoj aktivne legitimacije za pokretanje ovog stečajnog postupka i radi toga već u prijedlogu navesti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi se do stupnja vjerojatnosti moglo utvrditi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka. Suprotno tome predlagatelj je naveo činjenice koje govore u prilog nepostojanja njegove aktivne legitimacije, jer iz njih proizlazi da svoju tražbinu može namiriti iz predmeta na kojem ima sudsko podzaložno pravo, kao i da je postupak prisilnog namirenja te tražbine u tijeku. U tome smislu je potpuno pogrešan stav žalitelja da je prvostupanjski sud trebao zakazati raspravu kako bi mu omogućio da se očituje o vlastitim navodima iz prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Potpuno su irelevantne žaliteljeve tvrdnje da je prvostupanjski sud zanemario okolnost da je predlagatelj i osobni vjerovnik dužnika, a ne samo razlučni vjerovnik. Kao što je naprijed već istaknuto i razlučni vjerovnik koji predlaže otvaranje stečajnog postupka mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojega od stečajnih razloga. Ako otvaranje stečajnog postupka predlaže razlučni vjerovnik, pored tih pretpostavki, mora biti ispunjena i posebna zakonska pretpostavka propisana za te vjerovnike. Neosnovano žalitelj tvrdi da on nema pravo pokrenuti ovršni postupak protiv založnog dužnika iako je na temelju sudske odluke stekao podzaložno pravo na nekretnini (nadhipoteku) koje je upisano u zemljišne knjige. Prema odredbi čl. 303. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12) za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako što drugo zakonom nije određeno, li ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga. Kada dospije tražbina osigurana hipotekom, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga (članak 336. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a to pravo pripada i vjerovniku čija je tražbina osigurana nadhipotekom. St-441/14 od 9. listopada 2014. godine potvrđeno rješenjem Pž-8158/14 od 11. studenog 2014
Vjerovnik je ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka uz prilaganje isprava kojima se dokazuje tražbina te ako učini vjerojatnim koji od stečajnih razloga.
Nije potrebno da vjerovnik priloži isprave kojima se dokazuje tražbina u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu.
“Prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i 91/92), a u svezi sa čl. 6. Stečajnog zakona.
Stečajni vjerovnik – predlagatelj uz prijedlog za otvaranje stečajnog postupka priložio je račune na kojima temelji svoje potraživanje prema stečajnom dužniku, a nakon poziva suda da dostavi dokumentaciju u izvorniku ili u ovjerenoj kopiji, dostavio je preslike računa sa potvrdom svoje tvrtke. Uz podnesak kojim je dostavio spomenute račune priložen je i obrazac BON2 ZAP-a Rijeka od 20. siječnja 1999. godine iz kojega je vidljivo da su evidentirani nalozi za plaćanje za čije izvršenje nema pokrića na računu dužnika u kunama iznose 28,316.328,00 kn i da je račun dužnika rieprekidno blokiran 293 dana. Prema mišljenju ovoga suda time je stečajni vjerovnik – predlagatelj učinio vjerojatnim svoje potraživanje prema stečajnom dužniku kao i jedan od stečajnih razloga u skladu sa odredbom čl. 39. st. 2. Stečajnog zakona.
Isprave – račune koje je priložio stečajni vjerovnik – predlagatelj nije potrebno podnijeti u izvorniku ili ovjerenoj kopiji, jer se prema odredbi čl. 108. Zakona o parničnom postupku isprave podnose u izvorniku ili u prijepisu, dakle, prijepis ne mora biti ovjeren. Isto tako, odredba čl. 173. st. 1. Stečajnogzakona propisuje da stečajni vjerovnici podnose prijavu svojih potraživanja stečajnom upravitelju u dva primjerka, a uz prijavu se isto tako i u prijepisu prilažu isprave iz kojih tražbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje.
lz svega slijedi da je pogrešno stanovište prvostupanjskog suda da je uz prijedlog za otvaranje stečajnog postupka bilo potrebno priložiti isprave u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.
Obzirom na izloženo valjalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, a u svezi sa čl. 6. Stečajnog zakona.”
VTS RH Pž-1394/99 od 3. travnja 1999.
*
Predmet St-654/14 od 13. studenog 2014. godine potvrđeno rješenjem Pž-9457/14 od 20. siječnja 2015. Pravni pojam Ovlaštenje za pokretanje stečajnog postupka i ostavka direktora Zakonska osnova čl. 39. st. 4. Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06,116/10, 25/12, 133/12; dalje u tekstu SZ). Opis/Preuzimanje Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka mogu podnijeti u ime dužnika osobe ovlaštene za zastupanje, a podnositelj prijedloga u konkretnom slučaj je osnivač društva i sijedom toga nije ovlašten podnijeti prijedloga za otvaranje stečajnog postupka u ime društva. Činjenica da je direktor društva podno neopozivu ostavku i da još nije imenovan novi direktor nije od utjecaja na zakonom propisani krug osoba koje su ovlaštene podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u ime dužnika, a to nije osnivač društva. Slijedom toga, niti navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Također i žalbeni navodi kojima se obrazlaže zašto žalitelj smatra da postoje pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja budući da se u konkretnom slučaju nije meritorno odlučivalo o prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka jer ga nije podnijela ovlaštena osoba.
*
Predmet St-1878/13 od 9. veljače 2015., te ispravljeno rješenjem istog broja od 13. veljače 2015. godine potvrđeno rješenjem Pž-1774/15 od 18. ožujka 2015 Pravni pojam Prigovor radi prijeboja u prethodnom postupku, aktivna legitimacija Zakonska osnova čl. 6. i 39. Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06,116/10, 25/12, 133/12; dalje u tekstu SZ), i čl. 333. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ISPR., 57/11, 148/11 – proč.tekst, 25/13) Opis/preuzimanje Svrha stečajnog postupka nije utvrđenje spornih tražbina po pravilima parničnog postupka stoga nije moguće niti koristiti institut prigovora radi prebijanja kao parničnog procesnopravnog instituta, budući da odluka o prigovoru radi prebijanja ima za stranke učinak pravomoćno presuđene stvari.
*
Predmet St-441/14 od 9. listopada 2014. godine potvrđeno rješenjem Pž-8158/14 od 11. studenog 2014 Pravni pojam U užem smislu Razlučni vjerovnik kao ovlaštenik za pokretanje stečajnog postupka Opis / preuzimanja Prema odredbi čl. 39. st. 3. Stečajnog zakona razlučni vjerovnici mogu predlagati otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom samo ako učine vjerojatnim da se njihova tražbina neće moći potpuno namiriti iz predmeta na koji se odnosi njihovo razlučno pravo. Pored toga i ovi vjerovnici moraju učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojega od stečajnih razloga (čl. 29. st. 2. Stečajnog zakona). U protivnom predlagatelj nije ovlašten za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i na temelju njegovog prijedloga sud ne može otvoriti stečajni postupak, bez obzira postoji li koji od stečajnih razloga. Takav stav jasno proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4963/08 od 30. ožujka 2011. prema kojem, bez aktivne legitimacije i postojanja kojega od stečajnih razloga sve do trenutka donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka, nema zakonske osnove za otvaranje stečajnog postupka. Prema tome, predlagatelj je bio dužan dokazati postojanje svoj aktivne legitimacije za pokretanje ovog stečajnog postupka i radi toga već u prijedlogu navesti činjenice i predložiti dokaze iz kojih bi se do stupnja vjerojatnosti moglo utvrditi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka. Suprotno tome predlagatelj je naveo činjenice koje govore u prilog nepostojanja njegove aktivne legitimacije, jer iz njih proizlazi da svoju tražbinu može namiriti iz predmeta na kojem ima sudsko podzaložno pravo, kao i da je postupak prisilnog namirenja te tražbine u tijeku. U tome smislu je potpuno pogrešan stav žalitelja da je prvostupanjski sud trebao zakazati raspravu kako bi mu omogućio da se očituje o vlastitim navodima iz prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Potpuno su irelevantne žaliteljeve tvrdnje da je prvostupanjski sud zanemario okolnost da je predlagatelj i osobni vjerovnik dužnika, a ne samo razlučni vjerovnik. Kao što je naprijed već istaknuto i razlučni vjerovnik koji predlaže otvaranje stečajnog postupka mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kojega od stečajnih razloga. Ako otvaranje stečajnog postupka predlaže razlučni vjerovnik, pored tih pretpostavki, mora biti ispunjena i posebna zakonska pretpostavka propisana za te vjerovnike. Neosnovano žalitelj tvrdi da on nema pravo pokrenuti ovršni postupak protiv založnog dužnika iako je na temelju sudske odluke stekao podzaložno pravo na nekretnini (nadhipoteku) koje je upisano u zemljišne knjige. Prema odredbi čl. 303. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12) za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako što drugo zakonom nije određeno, li ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga. Kada dospije tražbina osigurana hipotekom, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga (članak 336. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a to pravo pripada i vjerovniku čija je tražbina osigurana nadhipotekom.
*
Predmet St-654/14 od 13. studenog 2014. godine potvrđeno rješenjem Pž-9457/14 od 20. siječnja 2015. Pravni pojam Ovlaštenje za pokretanje stečajnog postupka i ostavka direktora Zakonska osnova čl. 39. st. 4. Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06,116/10, 25/12, 133/12; dalje u tekstu SZ). Opis/Preuzimanje Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka mogu podnijeti u ime dužnika osobe ovlaštene za zastupanje, a podnositelj prijedloga u konkretnom slučaj je osnivač društva i sijedom toga nije ovlašten podnijeti prijedloga za otvaranje stečajnog postupka u ime društva. Činjenica da je direktor društva podno neopozivu ostavku i da još nije imenovan novi direktor nije od utjecaja na zakonom propisani krug osoba koje su ovlaštene podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u ime dužnika, a to nije osnivač društva. Slijedom toga, niti navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Također i žalbeni navodi kojima se obrazlaže zašto žalitelj smatra da postoje pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja budući da se u konkretnom slučaju nije meritorno odlučivalo o prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka jer ga nije podnijela ovlaštena osoba.
*
Predmet P-545/09 od 18. lipnja 2010. potvrđena i preinačena za parnični trošak presudom VTS RH Pž-6777/11 od 29. listopada 2014. Pravni pojam U užem smislu: naknada štete vjerovnika prema članovima uprave društva (pravni odnos tijekom 2002. i 2003. godine). Opis / preuzimanje ….s obzirom na te račune iz 2004. godine, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica trebala dokazati konkretne radnje ili propuste kojima je tuženica grubo povrijedila dužnost vođenja poslova društva pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika i time je kao vjerovnika onemogućila u naplati tražbine prama odredbi čl. 430. u svezi s čl. 252. i 273. ZTD-a, neovisno od činjenice što predmetno trgovačko društvo ARTEMISIA PHARM d.o.o. Zagreb, u vrijeme nastanka poslovnih odnosa nije bilo u blokadi. Pravilan je i zaključak suda da tužiteljica nije dokazala da bi u slučaju pravovremeno podnesenog prijedloga za otvaranje stečaja nad društvom kojemu je tuženica bila član uprave u smislu čl. 39. st. 6. i 7. SZ tužiteljica mogla naplatiti svoju tražbinu u cijelosti ili djelomično. Prit tom treba napomenuti da je i tužiteljica mogla, radi naplate svog potraživanja pokrenuti stečajni postupak, sukladno st. 1. citiranog čl. 39. SZ-a, a kojim je propisano da se stečajni postupak pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika. Tužiteljica ničim nije dokazala da je tuženica zloupotrijebila okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva u smislu odredbe čl. 10. ZTD-a. …u parnici protiv člana uprave, vjerovnik mora dokazati ne samo da ima tražbinu prema društvu koju nije mogao naplatiti (time dokazuje da mu je nastala šteta time što mu tražbina nije podmirena) nego i uzročnu vezu između radnje ili propusta člana uprave i nastale štete, te krivnju člana uprave. Član uprave odgovara za štetu vjerovnika društva, ako grubo povrijedi dužnost primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika. S obzirom na to da se predmnijeva obična nepažnja, a kako se u ovom slučaju traži gruba nepažnja, teret dokaza da postoji taj stupanj krivnje je na vjerovniku – tužitelju. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije dokazala postojanje osnovnih elemenata za tuženičinu odgovornost za štetu, jer okolnosti na kojima utemeljuje svoj zahtjev, doista ne daju osnove za njegovu osnovanost. U ovom slučaju, tužiteljica se pozivala na tuženičin propust pravovremeno podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, što samo po sebi ne znači da je tuženica kao član tog društva zlorabila okolnost da ona za obveze društva ne odgovara.
*
STEČAJNI POSTUPAK – POKRETANJE STEČAJNOGA POSTUPKA – RAZLUČNI VJEROVNICI
Stečajni zakon (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10)
Članak 39.stavak 3.
Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka koji podnese razlučni vjerovnik dopušten je samo ako je predlagatelj učinio vjerojatnim da svoju tražbinu neće moći u cijelosti namiriti iz predmeta na kojemu postoji njegovo razlučno pravo.
Zakonitost odluke prvostupanjskog suda o dopuštenosti prijedloga ocjenjuje se povodom žalbe protiv rješenja o otvaranju stečajnog postupka.
VTS RH, Pž-3616/10 od 1.srpnja 2010. (TS Zagreb St-261/09 od 7.svibnja 2010.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – SASLUŠANJE SVIH ZASTUPNIKA PO ZAKONU STEČAJNOG DUŽNIKA
Stečajni zakon – Članak 39.stavak 5. u vezi s člankom 7.stavak 5 i članak 49.
(Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Kad prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ne podnesu svi zastupnici po zakonu pravne osobe dužnika nego samo neki od njih, stečajni sudac će, ako je to moguće, na ročištu radi izjašnjenja o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka saslušati ostale osobe ovlaštene za zastupanje po zakonu.
Ako se poziv za ročište radi izjašnjenja o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka zastupniku po zakonu dužnika koji nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka vrati s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, to ne znači da je njegovo boravište nepoznato niti da se nalazi u inozemstvu pa samo zbog toga sud ne može odustati od njegova saslušanja.
VTS RH, Pž-3473/09 od 8.lipnja 2009. (TS Zagreb St-35/09 od 28.travnja 2009.)