Pojam radnika i poslodavca

Članak 4.

(1) Radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično – u daljnjem tekstu: radnik) je, u smislu ovoga Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca.

(2) Poslodavac je, u smislu ovoga Zakona, fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove.

(3) Fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca.

(4) Na osobu iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

SUDSKA PRAKSA

__________________________________________________________________

*

Okolnost da radnik nije imenovan, sama po sebi ne predstavlja diskriminaciju po nacionalnoj osnovi. Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 350/2009-2 od 16.7.2009.

*

Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme koji je trajao kraće od 6 mjesec, sud nije ovlašten ispitivati opstojnost opravdanih razloga za otkaz, osim ako radnik tvrdi da je otkaz posljedica diskriminacije. Županijski sud u Varaždinu Gž 615/2007-2 od 5.10.2007.