*

Pobijanim rješenjem odbačena je žalba predlagateljice kao zakašnjela pozivom na odredbu članka 125. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama (“NN” broj 91/96 – dalje ZZK) jer da je primljena u sudu 18. prosinca 1998. godine u 11 sati. Takvo se stajalište prvostupanjskog suda ne može prihvatiti pravilnim. Budući da je predlagateljica primila pobijano rješenje 2. prosinca 1998. godine, a žalbu predala preporučenom pošiljkom pošti 17. prosinca 1998. godine, žalba tužiteljice nije zakašnjela, jer je podnesena u zakonskom roku od petnaest dana (članak 125. stavak 1. ZZK). S obzirom da se tek prvenstveni red upisa upravlja prema času u kojem je prijedlog za upis stigao zemljišnoknjižnom sudu (članak 45. stavak 1. ZZK), valjalo je uvažiti žalbu predlagateljice i prvostupanjsko rješenje ukinuti (članak 126. stavak 3. ZZK). Županijski sud u Zagrebu ŽS Zg Gž 21/1999

*

ObrazloženjeDrugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog radi ispravka pogrešnog upisa izvršen pod brojem Z 868/97.Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja državni odvjetnik Republike Hrvatske pravovremeno je izjavio zahtjev za zaštitu zakonitosti pozivom na razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da oba nižestupanjska rješenja budu ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.Predlagatelji su zemljišno-knjižnom sudu predložili da se ispravi zemljišno-knjižni upis, kojim su, temeljem rješenja suda br. Z 858/97 protustranke uknjižile pravo vlasnosti nekretnine upisane u zk.ul.br. 5465 k.o. Samobor na svoje ime, tako što će prethodno biti upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja odnosne nekretnine, koja zabrana je određena rješenjem istog suda od 28. veljače 1997. godine pod brojem I-52/97.U postupku je utvrđeno:da je, temeljem prijedloga protustranaka, zaprimljenog kod Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Samoboru dana 03. ožujka 1997. godine u 08,30 sati doneseno rješenje Z 858/97 i provedena uknjižba prava vlasnosti nekretnine označene kao k.č.br. 2886/1, upisane u zk.ul.br. 5465 k.o. S., na ime protustranaka – S. d.d. iz S., te V.S. i V.Lj., oboje iz S.,da je, nakon provedene uknjižbe temeljem rješenja Z 858/97, u zemljišnim knjigama upisana zabilježba otuđenja i opterećenja rečene nekretnine, pod brojem Z 868/97, a temeljem rješenja Općinskog suda u Samoboru donijeto u ovršnom postupku dana 28. veljače 1997. godine pod brojem I-52/97, a zaprimljenog u Zemljišno-knjižnom odjelu dana 03. ožujka 1997. godine u 11,30 sati.Nižestupanjski sudovi su zaključili da se ne radi o pogrešci u upisu, jer da je u konkretnom slučaju poštivan prvenstveni red upisa, propisan odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine”, broj 91/96 – dalje: ZZK), s obzirom da je u zemljišno-knjižnom odjelu prijedlog za uknjižbu prava vlasnosti protustranaka zaprimljen dana 03. ožujka 1997. godine u 08,30 sati, a privremena mjera zabrana otuđenja i opterećenja od 28. veljače 1997. godine, broj Z 52/97, istog dana u 11,30 sati.Prema stajalištu izraženom u zahtjevu za zaštitu zakonitosti nižestupanjski sudovi su pogrešno tumačili odredbu čl. 45. st. 1. ZZK, jer da pravilno tumačenje te zakonske odredbe upućuje na zakljkučak da se utvrđenje prvenstvenog reda upisa, prema toj zakonskoj odredbi, odnosi na prispjele prijedloge za upis i na “odluku drugog suda”, a ne i na odluke koje je donio sud, kod kojeg se vode zemljišne knjige. U konkretnom pak slučaju da se ne radi o “odluci drugog suda”, s obzirom da je rješenje o privremenoj mjeri zabrane otuđenja i opterećenja broj I 52/97 od 28. veljače 1997. godine, donio sud kod kojeg se vode zemljišne knjige.Protivno stajalištu izraženom u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, prema prosudbi ovog Vrhovnog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su odbili kao neosnovan prijedlog za ispravak zemljišno-knjižnog upisa.Prema odredbi čl. 45. st. 1. ZZK-a, prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojem je zemljišno-knjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se određuje upis.Pravilnim tumačenjem odredbe čl. 45. st. 1. ZZK-a, prema shvaćanju ovog suda, za prvenstveni red upisa u zemljišne knjige bitan je čas kada je u zemljišno-knjižni odjel suda zaprimljen prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojim se određuje upis.Odredbe ZZK, pa tako i odredba st. 1. čl. 45. ZZK, pod pojmom “zemljšno-knjižni sud” podrazumijeva zemljišno-knjižni odjel određenog suda. To, među inim, proizlaz i iz odredbe čl. 5. ZZK-a, gdje je propisano, da je zemljišno-knjižni sud, sud prvog stupnja nadležan za vođenje zemljišnih knjiga (str. 2.), da zemljišne knjige vodi poseban zemljišno-knjižni odjel (st. 3.), a za zemljišno-knjižni odjel vodi se poseban dnevnik zemljišno-knjižnih podnesaka (str. 5.).Pod sintagmom “odluka drugog suda” (st. 1. čl. 45. ZZK) podrazumijeva se svaka odluka koja je donesena izvan djelokruga zemljišno-knjižnog odjela suda nadležnog za provedbu uisa. Ovo napose proizlazi iz odredbi čl. 53., 54., 56. i 57. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišno-knjižnim odjelima sudova (Zemljišno-knjižni poslovnik – “Narodne novine”, broj 53/97).Osim toga, odredbom st. 3. čl. 297. i st. 3. čl. 299. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj 57/96 i 29/99 – dalje: OZ), koje reguliraju pitanje privremenih mjera radi osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina, izrijekom je propisano da se privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine smatra provedenom dostavom zemljišno-knjižnom odjelu suda.Kako je, dakle, privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja pod brojem I 52/97 u zemljišno-knjižni odjel dostavljena poslije prijedloga za uknjižbu protustranaka, to je zemljišno-knjižni sud pravilno postupio kada je zabilježbu privremene mjere otuđenja i opterećenja upisao nakon provedene uknjižbe prava vlasnosti upitne nekretnine na ime protustranaka, temeljem ranije prispjelog prijedloga za upis. Dosljedno tome, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada su nižestupanjski sudovi odbili kao neosnovan prijedlog za ispravku zemljišno-knjižnog upisa u izloženom smislu.Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na kojeg se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti određeno upire.Točno je da je odredbom čl. 117. ZZK propisan postupak ispravka pogrešnog upisa. Međutim, u ovom slučaju zemljišno-knjižni sud nije trebao postupati po toj zakonskoj odredbi iz jednostavnog razloga, jer do pogrešnog upisa nije došlo.Iz izloženih razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti se ne pokazuje osnovanim, pa je zato odlučeno kao u izreci (čl. 408. u svezi sa čl. 393. ZPP).Gzz 53/01-2