“Prvostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke poziva na odredbu čl. 10. st. 3. ZTD prema kojoj onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za obveze društva. U obrazloženju se navodi da prvotuženik kao vladajuće društvo koristi poslovanje ovisnoga društva za svrhe koje inače ne bi mogao postići, da je došlo do miješanja imovine tuženika kao člana društva i društva u stečaju jer su iste osobe vodile poslove oba društva u istim poslovnim prostorijama, imali su ista sredstva rada, a u blokadi su bili računi oba društva te ni knjigovodstvena evidencija imovine društva nije bila uredna. Član društva se zaista ne bi mogao pozivati na okolnost da ne odgovara za obveze društva, ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je zabranjen. Osnivanje novog društva samo po sebi nije zabranjeno i ne predstavlja zlouporabu okolnosti da se ne odgovara za obveze društva. U svakom konkretnom slučaju potrebno je utvrditi postoji li takva zlouporaba, primjerice da jedno društvo isporučuje robu, a da se cijena plaća drugom društvu, da jedno društvo isporučuje robu a drugo društvo se bez potrebe pojavljuje kao posrednik i naplaćuje proviziju, da se novo društvo osniva radi toga da se oštete vjerovnici i slično.”
“Prema odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, dalje: ZTD) – uz napomenu da se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (NN 118/03) na koji se poziva drugostupanjski sud u ovom slučaju ne primjenjuje (arg. iz čl. 326. toga Zakona) – članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Oni članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici, a u slučaju spora moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. st. 2. ZTD). U pitanju je šteta koja je nastala društvu i koju ostvaruje društvo prema svom članu uprave. Zahtjev za naknadu štete mogu iznimno, prema čl. 252. st. 5. ZTD, postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva i ako je član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Ove odredbe se na odgovarajući način primjenjuju i na odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću (čl. 430. ZTD). Vjerovnik, dakle, ostvaruje pravo (pravo na naknadu štete) društva prema članu uprave zbog njegove odgovornosti za štetu društvu. Posebnost ovog pravnog instituta ogleda se u tome što vjerovnik ostvaruje pravo društva, ali tužbom ne mora tražiti da tuženik (član uprave) plati društvu, već da ono što bi bio dužan platiti društvu po osnovi naknade štete plati neposredno njemu (vjerovniku društva) i time mu podmiri iznos tražbine koju on (vjerovnik) ima prema društvu. U konkretnom slučaju to bi podrazumijevalo da je tuženik P. C. kao član uprave društva R. k. D. d.o.o. D. grubo povrijedio dužnost primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika uslijed čega je tom društvu nastala šteta u iznosu od 730.469,19 kuna (sudovi nižeg stupnja nisu se ni bavili pitanjem štete koja je nastala društvu, a koju je uzrokovao član uprave). Tada bi, pod pretpostavkom da nad društvom nije otvoren stečajni postupak, tužitelj mogao ostvariti pravo društva (svog dužnika) na naknadu te štete prema tuženiku P. C. tako da taj iznos umjesto društvu plati njemu i time namiri njegovo (tužiteljevo) potraživanje koje ima prema društvu po ispostavljenim računima.”
“Prema odredbi čl. 101. Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03, dalje: SZ) zahtjeve stečajnih vjerovnika za naknadu štete koju su zajednički pretrpjeli zbog smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu prije ili nakon otvaranja stečajnoga postupka (skupna šteta) može za vrijeme trajanja stečajnoga postupka ostvarivati samo stečajni upravitelj. Radi se o slučajevima u kojima je zbog umanjenja stečajne mase svaki od vjerovnika pretrpio štetu u mjeri u kojoj će zbog toga biti manje namiren u stečajnom postupku. Time se sprečava namirivanje pojedinih vjerovnika suprotno načelima stečajnoga prava, odnosno omogućuje se skupno namirenje vjerovnika prema isplatnim redovima i razmjerno njihovim tražbinama. Ako je, dakle, tuženik P. C. prije otvaranja stečajnoga postupka uzrokovao štetu društvu, onda su za onoliko za koliko je umanjena imovina društva oštećeni svi vjerovnici (a ne samo tužitelj). Šteta koju su uzrokovali članovi uprave koji nisu pravodobno pokrenuli stečajni postupak zbog insolventnosti stečajnog dužnika u smislu čl. 4. st. 10. SZ predstavlja također skupnu štetu. Potraživanje naknade štete prema članu uprave pripada društvu i ulazi u stečajnu masu (arg. iz čl. 67. st. 1. SZ) koja služi namirenju troškova stečajnoga postupka te tražbina vjerovnika stečajnoga dužnika, odnosno tražbina čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika (čl. 67. st. 2. SZ), pa je razumljivo da se pojedini vjerovnici ne mogu individualno namiriti iz imovine koja ulazi u stečajnu masu, jer se stečaj i provodi radi skupnog namirenja vjerovnika (čl. 2. st. 1. SZ). Stoga za vrijeme trajanja stečajnoga postupka vjerovnici stečajnoga dužnika nemaju pravo ostvarivati naknadu štete prema članovima uprave koju se oni u svojstvu članova uprave uzrokovali društvu prije otvaranja stečajnoga postupka zbog toga što je u pitanju tzv. skupna šteta u smislu odredbe čl. 101. SZ kojom je propisano da pravo ostvarivati naknadu takve štete ima samo stečajni upravitelj (a on to čini u ime stečajnog dužnika kao njegov zastupnik po zakonu). Tužitelj u ovoj parnici nije dakle aktivno legitimiran u odnosu na tuženika P. C.”
“Ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo društvo (vladajuće društvo) ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj (čl. 475. st. 1. ZTD). Društvo s ograničenom odgovornošću zastupa uprava (426. st. 1. ZTD), pa i kada je ono ovisno jer je i ovisno društvo samostalno. Vladajuće društvo ne može dakle stvarati obveze za ovisno društvo (osim ako bi nastupao u njegovo ime na temelju ugovora o trgovačkom zastupanju). I kada je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva u smislu čl. 493. st. 1. ZTD poslove ovisnoga društva vodi njegova uprava s tim što je vladajuće društvo ovlašteno davati joj upute.”

VSRH Revt 60/2004-2