Ustupa­­nje nas­­ljednog dijela prije diobe

Članak 145.

(1) Svaki nas­­ljednik može prije diobe prenijeti svoj nas­­ljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunas­­ljednika.

(2) Ugovor o prijenosu nas­­ljednog dijela va­­ljan je samo ako je sastav­­ljen u pisanom obliku i:

– ovjeren od suca nadležnog suda, ili

– sastav­­ljen u obliku javnobi­­lježničkog akta, ili

– potvrđen (solemniziran) po javnom bi­­lježniku.

(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na pos­­ljedice ugovora.

(4) Ugovor nas­­ljednika s osobom koja nije nas­­ljednik o ustupa­­nju nas­­ljednog dijela samo obvezuje nas­­ljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku; ­­njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.

SUDSKA PRAKSA

__________________________________________________________________

*

Budući da je prema sadržaju rješenja o nasljeđivanju od 19. ožujka 2001. tuženik jedan od nasljednika svojeg oca S. B., tuženik kao nasljednik u smislu odredbe čl. 145. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN) odgovara za dugove ostavitelja, svojeg pok. oca do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Okolnost da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku iza pok. oca nema bitnog utjecaja u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, jer u smislu odredbe čl. 145. st. 3. ZN kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva. Kada se radi o solidarnoj odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, to u smislu odredbe čl. 414. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju, pa je tuženik ovlašten zahtijevati od ostalih nasljednika da mu naknade dio isplaćenog dugovanja ostavitelja koji otpada na svakog nasljednika, budući da se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drugačije određeno. ŽS Vž Gž 1571/2005-2