Pravo sunasljednika koji su živjeli ili privređivali u zajednici s ostaviteljem
Članak 143.
(1) Na zahtjev sunasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici s ostaviteljem, a i zapisovnika, sud može, kada to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili skupine stvari, koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješenje suda kojim udovoljava tom zahtjevu ovršna je isprava.
(2) Sunasljednik koji je poljodjelac ne mora učiniti vjerojatnom opravdanu potrebu iz stavka 1. ovoga članka kad se radi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti.
(3) Za tako određeni iznos osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju radi osiguranja iznosa koji im je dužan platiti do isplate zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenima nasljedniku.
(4) Ako im u roku ne bude plaćeno, oni imaju pravo zahtijevati naplatu svoje tražbine ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nasljednog dijela.
SUDSKA PRAKSA
__________________________________________________________________
*
U ovom sporu radi poništenja ugovora o prodaji nekretnina, pobliže označenih u izreci prvostupanjske presude, u odnosu na koje postoji nasljednička zajednica tužitelja i prvotužene i to iza smrti muža prvotužene, a koje je prvotužena, kao zakonska i oporučna nasljednica iza smrti svog muža, prodala drugoi trećetuženicima, u reviziji je sporno pravno pitanje, imaju li tužitelju aktivnu građanskopravnu legitimaciju, odnosno jesu li ovlašteni tražiti poništenje toga ugovora. Polazeći od nespornih činjenica, da tužitelji i prvotužena u odnosu na nekretnine koje su predmet spornog ugovora predstavljaju nasljedničku zajednicu, sudovi su pravilno odlučili da tužbeni zahtjev za poništenje toga ugovora nije osnovan. Prema odredbi čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) poništenje ugovora može se tražiti iz razloga pobojnosti navedenih u odredbi čl. 111. ZOO i poništenje može tražiti ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Tužitelji nisu stranke Ugovora o prodaji nekretnina “U P., 20. travnja 1999.”, što, argumentum a contrario iz čl. 112. st. 1. ZOO, znači da nemaju građanskopravno ovlaštenje na takav tužbeni zahtjev, te da isti nije osnovan. Sporni ugovor kojim je prvotužena, kao jedna od sunasljednica, nekretnine u odnosu na koje postoji nasljednička zajednica između nje i tužitelja, prodala, bez suglasnosti tužitelja, kao sunasljednika iste nasljedničke zajednice, suprotan je odredbi iz čl. 148. st. 1. Zakona o nasljeđivanju i kao takav je ništav (arg. iz čl. 103. st. 1. ZOO). Međutim, neovisno o tome što je sporni ugovor ništav, sud o ništavosti toga ugovora nije mogao odlučiti, jer zahtjev za utvrđenje ništavosti nije stavljen u ovom parničnom postupku. U skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP odlučeno je o istaknutom zahtjevu za poništenje spornog ugovora.” VSRH Rev 1094/2001-2
* Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, zajednica života ugovornih strana nije sporedna odredba glede koje bi bila valjana usmena pogodba. VSRH Rev 2769/2000-2