Članak 16.

Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječi: »u tijeku cijelog postupka« zamijenjene riječima: »do pravomoćnosti odluke«.

Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. i 3. iza riječi: » postupka« dodane riječi: »do pravomoćnosti odluke«.

________ ** ________

Kada za rješavanje neke stvari nije nadležan nijedan redovni sud, nego je nadležno drugo domaće ili strano tijelo postoji tzv. apsolutna nenadležnost (odsutnost sudske nadležnosti, jurisdikcije). Zadatak je suda da o apsolutnoj nenadležnosti vodi računa tijekom čitavog postupka po službenoj dužnosti jer se u slučaju utvrđene apsolutne nenadležnosti tužba odbacuje i sve radnje provedene u postupku ukidaju.

Povreda pravila o apsolutnoj nenadležnosti ima karakter apsolutne ništavosti na koju sud pazi po službenoj dužnosti i u dijelu presude koju žalitelj ne pobija.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Članak : 16 Stavak : 3

Kad su se stranke od kojih je jedna pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu sporazumjela o nadležnosti stranog suda, a nije riječ o sporu za koji postoji isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske, tada za rješavanje tog spora nije nadležan hrvatski sud. VSRH Revr 812/2007-2

*

Članak 16. st. 2.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za isplatu iznosa od 41.295,49 kn na ime komunalne naknade za poslovni prostor tuženika.

Na temelju odredbe čl. 20. st. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine”, broj 36/95 i 70/97), glede prisilne naplate komunalne naknade primjenjuju se propisi o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

Prema tome, na temelju prije navedenog zakonskog propisa a u vezi sa čl. 67. i 68. Zakona o porezu na dohodak (pročišćeni tekst, “Narodne novine”, broj 25/95) u ovakvoj vrsti spora kao što je ovaj propisan je upravni postupak.

Budući da rješavanje ovog spora ne spada u sudsku nadležnost, to je prvostupanjski sud zakonito postupio kada se temeljem odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu, a time i drugostupanjski sud koji je takvu odluku prvostupanjskog suda potvrdio.

Nisu osnovani prigovori u reviziji da je dio spornoga potraživanja dospio na naplatu prije donošenja Zakona o komunalnom gospodarstvu, jer nakon donošenja toga zakona sud više nije nadležan postupati u ovakvoj vrsti spora.

Iz svih navedenih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Rev 388/03-2

*

Čl.16. st. 3. u vezi s čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i NN 2/07 – Odluka Ustavnog suda RH) ičl. 49. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN 53/91).

Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranoga suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu a nije riječ o sporu za koji postoji isključivanadležnost suda Republike Hrvatske pa kada je suprotno takvom valjanom sporazumu stranaka tužba podnesena domaćem sudu taj je sud dužan odbaciti tužbu pozivom na čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

ŽS u Koprivnici, Gž.1755/06-2 od 06. ožujka 2007. godine

*

Čl. 16. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03)

Za suđenje u sporu za naknadu štete zbog terorističkih akata nadležan je općinski sud.

Prvostupanjski sud je svojim rješenjem br. P.1419/03-34, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem ovog suda br. Gž-1177/04-2 od 14.5.2004. godine odbio prigovor apsolutne nenadležnosti suda. U tom rješenju kao i u rješenju ovog suda izražen je stav da se pretrpljene materijalne štete naknađuju sukladno odredbama Zakona o obnovi kako to kazuje i čl. 8. ZOŠT-a. Sam ZOŠT nema odredbe da se te materijalne štete utvrđuju u upravnom postupku, već u slučaju spora i ukoliko nije postignuta nagodba predviđa nadležnost suda (čl. 9. ZOŠT-a).

U prije citiranoj odluci ovog suda već je bilo navedeno da Zakon o obnovi (NN br. 24/96) prije svega sadrži samo materijalnopravne kriterije za naknadu štete, te načine realizacije te štete, no kako je ZOŠT donesen i stupio na snagu 31.7.2003. godine, a koji zakon predviđa sudsku nadležnost, to je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da se je tužiteljica pogrešno obratila tužbom za naknadu štete Općinskom sudu, već da je trebala svoju štetu ostvarivati u upravnom postupku po odredbama Zakona o obnovi.

ŽS u Koprivnici, Gž-592/05-2 od 07. lipnja 2005. godine

*

Stranke nisu ovlaštene ugovorom odrediti da će o njihovu sporu umjesto suda odlučivati upravno tijelo (VS, Rev 3506/99 od 25.2.2003.).

*

U slučaju cesije učinci arbitražnog sporazuma protežu se i na cesusa i cesionara zato što je arbitražnim sporazumom određeno svojstvo tražbine odnosno njezina utuživost, a interesi cesusa i cesionara neutraliziraju se međusobno time što su i jedan i drugi dužni prihvatiti učinke tog sporazuma i to, kako na prava tako i na obveze iz tog sporazuma.

Zato niti za spor o ugovoru o cesiji, čiji je predmet tražbina koja potječe ili je u vezi s ugovorom kojim je ugovorena arbitraža, u slučaju pravovremenog prigovora tuženika, ne postoji sudska nadležnost već nadležnost arbitražnog suda. VTS RH, Pž-6833/11 od 26.travnja 2012. (TS Osijek, P-1480/10 od 2.kolovoza 2011)

*

Kad sud nije stvarno nadležan, nije ovlašten postupati u predmetu, pa niti tako da odbaci tužbu zbog nedostatka pravnog interesa (ŽS u Rijeci, Gž 2692/01 od 3.7.2002.).

*

Kad u sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu sud ocijeni da ni po jednoj od osnova predviđenih odredbama čl. 53. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN br. 53/91) ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, proglasit će se nenadležnim, ukinuti sve provedene radnje i odbaciti tužbu (VS, Rev 738/2007-2 od 26.2.2008.; pravno shvaćanje prihvaćeno na 3. sjednici Građanskog odjela VS – Su Ivg 46/2007-3-održanoj 26.2.2007.).

*

Kada utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, a ne radi se niti o sporu koji se u Republici Hrvatskoj može voditi kad je za vođenje spora pred hrvatskim sudom tuženik dao pristanak, sud je dužan po službenoj dužnosti oglasiti se nenadležnim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 1586/2011 od 11.3.2011.

*

Općinski sud nije nadležan za provođenje ovršnog postupka na temelju akta tijela državne uprave kojim je ovršenik obvezan platiti komunalni doprinos za neizgrađeno građevinsko zemljište.

“Nadležno upravno tijelo donijelo je rješenje kojim je obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa za neizgrađeno građevinsko zemljište određena obveza plaćanja ovog doprinosa kao i visina istog.

Odredba čl. 24 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom go­spodarstvu regulira komunalni doprinos kao jedan od prihoda za obavljanje komu­nalne djelatnosti, kao i sadržaj rješenja o komunalnom doprinosu, time da u st. 6 regulira da se izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.

Budući da je Zakon o porezu na dohodak (“Narodne novine”, broj 25/95-33/00) regulirao postupak prisilne naplate u okviru nadležnih upravnih tijela, a sada to regulira Zakon o porezu na dohodak (čl. 50) (“Narodne novine”, broj 127/00), te Zakon o porezu na dobit (čl. 25) (“Narodne novine”, broj 127/00), odnosno Opći porezni zakon (“Narodne novine”, broj 127/00), to se ukazuje da općinski sud nije stvarno nadležan za provođenje ovršnog postupka, u odnosu na označen predmet ovrhe (pokretnine i novčana sredstva ovršenika).”

ŽS Rijeka, Gž 462/O1, 21.03.2001

*

Tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev kojim bi se tuženiku naložilo sklapanje sudske nagodbe budući da sklapanje sudske nagodbe ovisi o dispoziciji stranaka u sporu. Ako je tužitelj prvostupanjskom sudu podnio tužbu s tako postavljenim tužbenim zahtjevom, sud se mora oglasiti nenadležnim, ukinuti eventualne provedene radnje i odbaciti tužbu.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 1061/06 od 24.2.2009.

*

Za suđenje u sporu između igrača i nogometnog kluba radi isplate tražbine proizašle iz njihovog međusobnog ugovora nadležan je sud. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Rev 1487/98 od 4.4.2001.

*

U slučaju spora između svećenika i Katoličke crkve povodom odluke Katoličke crkve o razrješenju tužitelja dužnosti upravitelja župe i preuzimanje neke druge službe u sklopu Katoličke crkve ne postoji nadležnost sudova u Republici Hrvatskoj. Županijski sud Koprivnica Gž 1271/00 od 14.12.2000.

*

Općinski sud nije nadležan za provođenje ovršnog postupka na temelju akta tijela državne uprave kojim je ovršenik obvezan platiti komunalni doprinos za neizgrađeno građevinsko zemljište.

Županijski sud Rijeka Gž 462/01 od 21.3.2001.

*

Sud u tijeku postupka, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

Nedopuštena je tužba zaposlenika protiv poslodavca na naplatu neuplaćenih doprinosa Zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje, jer imenovani zavod neuplaćene doprinose u roku naplaćuje u upravnom postupku od poslodavca, te nije propisan sudski put pravne zaštite.

VTS RH, Pž-3814/00 od 7. svibnja 2002.

*

Zahtjev đakonice – djelatnice Evangelističke crkve prema Evangelističkoj crkvi, radi isplate naknade plaće je građanskopravni zahtjev za čije rješavanje je nadležan općinski sud.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 51/2008-4 od 10.6.2008.

*

Sud se zbog postojanja ugovora o arbitraži ne može po službenoj dužnosti oglasiti apsolutno nenadležnim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu, već to može učiniti samo u povodu pravovremenog prigovora tuženika, koji je stavljen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, na glavnoj raspravi do završetka tuženikova odgovora na tužbu.

VTS RH, Pž-5211/11 od 24.veljače 2011. (TS Zagreb P-4470/09 od 19.listopada 2010.)

*

Međunarodna nadležnost domaćeg suda ocjenjuje se primjenom hrvatskog prava.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev x 251/2009-2 od 16.9.2009.

*

Kad u sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu sud ocijeni da ni po jednom od osnova predviđenih odredbama čl. 53. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN 53/91) ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, proglasit će se nenadležnim, ukinuti sve provedene radnje i odbaciti tužbu. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 738/2007-2 od 26.2.2008.

*

Kada tužitelj podnese tužbu sudu, iako su stranke ugovorile arbitražu za rješavanje spora, sud se po službenoj dužnosti ne može oglasiti apsolutno nenadležnim, već samo po prigovoru tuženika zbog postojanja ugovora o arbitraži ili ugovorene arbitražne klauzule (VTSRH, Pž 7481/03 od 27.4.2004.).

*

Kada tužitelj podnese tužbu sudu, iako su stranke ugovorile za rješavanje spora arbitražu, sud se po službenoj dužnosti ne može oglasiti apsolutno nenadležnim, već samo po prigovoru tuženika zbog postojanja ugovora o arbitraži (ili ugovorene arbitražne klauzule).

VTS RH, Pž-7481/03 od 27. travnja 2004.

*

Članak 16. točka 2.k (Zakon o sudovima)

Za odlučivanje u sporu o naknadi za utrošenu toplinsku energiju stvarno je nadležan općinski sud

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 2161/03 od 20.9.2005.

*

Sud se zbog postojanja ugovora o arbitraži (arbitražne klauzule) ne može po službenoj dužnosti proglasiti apsolutno nenadležnim, već to može učiniti samo po prigovoru tuženika koji je stavljen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, na glavnoj raspravi do završetka tuženikova odgovora na tužbu.

VTS RH, Pž-1558/10 od 9.ožujka 2010. (TS Zageb P-4227/08 od 4.studenog 2009.)

*

Članak 16. točka 2.k (Zakon o sudovima)

Za odlučivanje u sporu o naknadi za obavljanje pogrebnih usluga stvarno je nadležan općinski sud čak i u slučaju kada se spor vodi između dvaju trgovačkih društava.

Nakon Novele Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine drugostupanjski sud ne može po službenoj dužnosti zbog stvarne nenadležnosti ukinuti prvostupanjsku presudu.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 708/04 od 18.10.2005.

*

Kad su stranke ugovorile arbitražu za rješavanje spora, a tuženik je na pripremom ročištu ili na prvom ročištu za glavnu raspravu prije završetka svog odgovora na tužbu istaknuo prigovor nenadležnosti suda, sud se mora proglasiti apsolutno nenadležni, osim ako sporazum o arbitraži nije valjan, ako je prestao vrijediti ili se ne može ispuniti (VTSRH, Pž 5617/04 od 11.10.2005.).

*

Činjenica što je tuženik (kao ovršenik) u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje zbog postojanja arbitražne klauzule nema utjecaja na dužnost suda da prema odredbi članka 54.stavak 2. Ovršnog zakona donese rješenje da će se postupak voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Ipak, sud u nastavku postupka koji se nastavlja voditi kao parnični postupak mora ocijeniti osnovanost tog tuženikova prigovora.

VTS RH, Pž-5479/07 od 19.ožujka 2008. (TS Varaždin Ovrv-121/07 od 22.svibnja 2007.)

*

Imovinskopravni spor između pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji jeste, nakon 8. listopada 1991. godine, spor s međunarodnim elementom. PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-3/92 od 4. veljače 1992

*

Kad je tužba podnesena redovnom sudu, iako je za odlučivanje o njenom zahtjevu nadležan Upravni sud Republike Hrvatske, redovni će se sud oglasiti nenadležnim, ali tužbu neće odbaciti, već će predmet ustupiti Upravnom sudu Republike Hrvatske, jer je i on sud, a ne kakvo drugo domaće tijelo (VS, Revr 628/2004-2 od 14.1.2009. – IO 1/09-260).

*

Međunarodna nadležnost domaćeg suda ocjenjuje se primjenom hrvatskog prava (VS, Revr 251/2009-2 od 16.9.2009.).

*

Tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev kojim bi se tuženiku naložilo sklapanje sudske nagodbe budući da sklapanje sudske nagodbe ovisi o dispoziciji stranaka u sporu. Ako je tužitelj prvostupanjskom sudu podnio tužbu s tako postavljenim tužbenim zahtjevom, sud se mora oglasiti nenadležnim, ukinuti eventualne provedene radnje i odbaciti tužbu.

Napomena: Osoba koja namjerava podići tužbu može se sukladno članku 324.stavak 1. Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe obratiti prvostupanjskom sudu s prijedlogom za sklapanjem nagodbe. O tom prijedlogu sud odlučuje u izvanparničnom postupku.

VTS RH, Pž-1061/06 od 24.veljače 2009. (TS Split P-1435/05 od 20.siječnja 2006.)

*

Postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršne i vjerodostojne isprave provodi nadležno porezno tijelo (ŽS u Splitu, Gžmal 156/2009 od 16.2.2010.).

*

Za utvrđenje naknade za konfisciranu imovinu nije nadležan sud (VS, Rev 985/2008-2 od 15.4.2010.).

*

Čl. 16.Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92 i 112/99)Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN – Međunarodni ugovori broj 3/97.)Čl. 6.

U slučaju spora između svećenika i Katoličke crkve povodom odluke Katoličke crkve o razrješenju tužitelja dužnosti upraviteljažupe i preuzimanju neke druge službe u sklopu Katoličke crkve ne postoji nadležnost sudova u Republici Hrvatskoj.

Po prigovoru tuženika sud prvog stupnja pobijanim rješenjem oglasio se mjesno nenadležnim, jer je utvrdio da tužitelj nema ugovor o radu ili zapošljavanje s tuženicom, jer je on bio svećenik a ugovore o radu kao niti radnu knjižicu nema niti jedan svećenik. Iz tih činjenica sud zaključuje da tužitelj nije pokrenuo radni spor, već da je međusobni odnos tužitelja i tuženice uređen Zakonikom kanonskog prava , pa ocjenjuje da nema mjesta primjeni odredbi čl. 65. ZPP-a koja propisuje mjesnu nadležnost u radnim sporovima, već da bi za suđenje u ovom sporu bio nadležan sud opće mjesne nadležnosti tuženika, a to je Varaždin s obzirom da je sjedište tuženika u Varaždinu i to u smislu odredbe čl. 48. st. 2. ZPP-a.

Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a.

Naime sud je dužan tijekom cijelog postupka paziti na svoju nadležnost i to temeljem odredbe čl. 16. ZPP-a, zbog čega je prije donošenja odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti odnosno prilikom prethodnog ispitivanja tužbe u smislu odredbe čl. 277. st. 2. ZPP-a prije svega dužan ispitati da li se radi o sporu koji ide u sudsku nadležnost. Tužitelj u ovom postupku je svećenik koji traži zaštitu prava, smatrajući da su mu ona povrijeđena time što je nezakonito razriješen dužnosti upravitelja Župe Ždala, kojim rješenjem je ujedno određeno daće preuzeti službu u Riječko-Senjskoj nadbiskupiji. Pravna pitanja između Svete Stolice i Republike Hrvatske uređena su Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, te je u čl. 6. propisano da je Katolička crkva nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu ckrvenih službi prema odredbama Kanonskog prava. Iz ovog propisa proizlazio bi zaključak da u ovom sporu ne postoje nadležnost sudova u Republici Hrvatskoj.

ŽS u Koprivnici, Gž-1271/00-2. od 14. prosinca 2000. godine

*

Pogrešna uputa suda o roku za žalbu ne smije ići na štetu stranke koja se držala takve upute i podnijela žalbu u roku označenom u uputi. Tako podnesena žalba smatra se pravovremenom.

VSRH Su IVg 171/2008-1

*

Kada sud u tijeku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego kakvo drugo domaće tijelo (na pr. upravna tijela) oglašava se nenadležnim, ukida provedene radnje u parničnom postupku i odbacuje tužbu.

VTS RH Pž-143/95 od 26. studenog 1996.

*

Kad je tužitelj predložio donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate poreza na kuću za odmor, riskirao je da nakon prigovora ovršenika parnični sud odbaci tužbu zbog apsolutne nenadležnosti (ŽS u Dubrovniku, Gž 1390/06 od 5.2.2009., ING PSP 2009-8-82).

*

Republiku Hrvatska u ovom trenutku ne obvezuju odredbe Uredbe Vijeća EZ-a br. 44/2001 jer nije član EZ-a niti se Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica od 29. listopada 2001. obvezala primjenjivati odredbe citirane Uredbe. Stoga, kad sud utvrdi da je za postupanje po tužbi nadležan inozemni sud, odbacit će tužbu i ukinuti provedene radnje, a neće prema odredbama citirane Uredbe predmet ustupiti inozemnom sudu (ŽS u Zagrebu, Gž 1807/08 od 3.6.2008. – ING PSP 2008-8-115).

*

Članak 16.

Članak 34. stavak 2.

Za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu povrata poreza, nadležan je sud. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2010-2 od 19.1.2011.

*

Članak 16. i 27.

Sud je u svakom postupku dužan ispitivati je li za postupanje nadležan domaći sud ili domaće državno tijelo i osoba s javnim ovlastima odnosno strani sud i druga strana tijela i osoba s javnim ovlastima.

U slučaju ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije izričito propisana nadležnost suda Republike Hrvatske za suđenje u određenoj vrsti spora, domaći sud nadležan je za suđenje u toj vrsti spora kad njegova nadležnost proizlazi iz pravila o mjesnoj nadležnosti.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3496/05 15.11.2006.