Ovršna isprava
Članak 23.
Ovršne isprave jesu:
- ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,
- ovršna nagodba iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku
- ovršna odluka arbitražnog suda,
- ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno,
- ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,
- nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj te nagodba sklopljena u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja.
- druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.
SUDSKA PRAKSA
____________________________________________________________
*
Odredbama čl. 16. st. 2., čl. 17., čl. 72. novog Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (NN br. 153/09) propisano je da se za nekretnine naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje prema propisima o komunalnom gospodarstvu uz komunalnu naknadu te da se ovrha protiv obveznika naknade provodi prema propisima po ovrsi komunalne naknade, što više ne spada u nadležnost suda, niti javnog bilježnika. (ŽS ZD Gž-1933/13 od 18. 7. 2013.)
*
Prema odredbi čl. 139. Stečajnog zakona može se pobijati i pravna radnja za koju je dobivena ovršna isprava i radnja koja je poduzeta u postupku prisilne ovrhe. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da radnja za koju je dobivena ovršna isprava može biti predmetom pobijanja. U konkretnom predmetu tužbom tužitelj traži da sud utvrdi da je bez učinka odluka drugog suda, a ne utvrđenje da je bez učinka pravna radnja. Naime, može se pobijati samo pravna radnja za koju je dobivena ovršna ispava, kako to jasno proizlazi iz odredbe čl. 139. SZ-a. S obzirom na to da se tužbom traži utvrđenje da su bez učinka prema stečajnoj masi odluke Općinskog suda u …, a ne pravne radnje za koju je dobivena ovršna isprava to i nije bilo potrebe utvrđivati vrijeme poduzimanja pravnih radnji, kao odlučujuću činjenicu, radi čega se žalbeni navod tužitelja da je nužno bilo utvrditi kada je pravna radnja poduzeta ukazuje neosnovanim.“ Pž 7372/2004-3
*
Obračun plaće bez potpisa ovlaštene osobe i pečata poslodavca, ne smatra se ovršnom ispravom. (ŽS Vž Gž-302/13-2 od 27. 11. 2013.)
*
Ako se na privatnoj ispravi solemniziranoj kod javnog bilježnika nalazi potvrda da je javnobilježnički akt izvršen, tada ona ne predstavlja potvrdu ovršnosti, zbog čega se u tom slučaju niti ne radi o ovršnoj javnobilježničkoj ispravi na temelju koje se može odrediti ovrha. (ŽS Vž Gž-159/12-3 od 20. 6. 2013.)
*
Međutim, osnovan je žalbeni navod da je prilikom izračuna duga tužitelja po ovršnoj ispravi, u račun trebalo uzeti i potraživanje tužitelja prema tuženiku, s osnove naknade parničnog troška, na koju je tuženik iz ovoga postupka obvezan ovršnom ispravom.Naime, prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je presudom Županijskog suda u B. broj Gž-1223/02-2, od 6. lipnja 2002. godine tužitelju iz ovoga postupka naloženo da tuženiku iz ovoga postupka isplati kunsku protuvrijednost od 2.149,47 EUR-a, sa kamatom od 25% godišnje, tekućom od 18. listopada 1996. godine, – da je istom presudom tuženik iz ovoga postupka obvezan naknaditi tužitelju iz ovoga postupka parnični trošak u iznosu od 3.931,16 kuna, – da je dana 12. rujna 2002. godine V. Đ. na ime duga po ovršnoj ispravi uplatila na račun tuženika iznos od 35.150,68 kuna, – da je istoga dana dug tužitelja uz obračun dosuđene kamate na iznos glavnog potraživanja iznosio 38.041,95 kuna, te da je prema tome istoga dana ostao nepodmiren dio potraživanja ovdje tuženika u iznosu od 2.891,27 kuna. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud nalazi da dug tužitelja prema tuženiku po ovršnoj ispravi nije podmiren u cijelosti, a slijedom toga da je neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u ovršnom postupku pokrenutom na temelju citirane presude. Ovo uz daljnju tvrdnju, koja nije obrazložena, da nije bilo mjesta prebijanju međusobnih potraživanja stranaka iz ovršne isprave. Suprotno ovakvom stavu prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud cijeni da se je, uz istaknut prigovor prijeboja, u ovršnom postupku imalo izvršiti prebijanje ovih potraživanja. Naime, kako je potraživanje tužitelja na ime parničnog troška dospjelo tek po donošenju ovršne isprave, prijeboj ovih potraživanja bio je moguć tek nakon okončanja postupka iz kojeg potječe ovršna isprava. Dakle, dio potraživanja koji je obuhvaćen prijebojem prestao je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj, kao ovršenik, nije mogao uspješno isticati u postupku iz kojega potječe ovršna isprava, pa se prema tome radi o valjanom razlogu za prigovor iz čl. 48. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona. Gž 954/2004-2
*
Obračunska prijava poreza je ovršna isprava u postupku ovrhe koji provodi upravno tijelo u posebnom postupku ovrhe prema odredbama Općeg poreznog zakona, ali nema svojstvo ovršne isprave u postupcima ovrhe i osiguranja koje određuje i provodi sud prema odredbama Ovršnog zakona. (ŽS Bj Gž-1682/12-2 od 28. 10. 2012.)
*
Ukoliko obračunska lista plaća koje je poslodavac uručio radniku nema sve sastojke propisane Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine tada ista ne predstavlja ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka protiv poslodavca. (ŽS VŽ Gž-5181/11-2 od 14. 2. 2012.)
*
Kaznena presuda kojom je ovršeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude sa dvostrukim uvjetom od kojih je jedan isplata tražbine ovrhovoditeljice, nije ovršna isprava za isplatu tražbine iz razloga što se ista odnosi samo na izricanje kazneno pravne sankcije. (ŽS Vž Gž-17/2010-2 od 5.2.2010.)
*
U odnosu na trošak prijevoza, obračun plaće se ne može smatrati ovršnom ispravom. (ŽS Vž Gž-17/2010-2 od 1.4.2010.)