Ovršnost odluke

Članak 25.

(1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.

(3) Sudska odluka kojom se oduzima imovinska korist ovršna je ako je postala pravomoćna i sadrži podatke po posebnim pravilima koja uređuju njezin sadržaj.

(4) Odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(5) Na temelju ovršne odluke koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(6) Ovrha će se odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu.

SUDSKA PRAKSA

____________________________________________________________

*

Izreka rješenja – ovršne isprave – uopće ne sadrži činidbu čija se ovrha prisilnim putem traži u ovom predmetu (iseljenje i predaja u posjed). Također, nema osobe kojoj bi se nalagalo ispražnjenje poslovnog prostora već je sadržaj ove ovršne isprave -vraćanje u vlasništvo – a obveznik vraćanja u vlasništvo je Grad Z., ovrha se provodi upisom u zemljišne knjige – i to je pravi sadržaj ovrhe. Dakle, navedeno rješenje jest ovršna isprava ali nepodobna za ovrhu sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ pa je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je temeljem navedene odluke donio rješenje o ovrsi. Naime, u konkretnom slučaju za ostvarivanje prava iz takove odluke ovrhovoditelj treba pokrenuti redovan parnični postupak na iseljenje i predaju u posjed. (ŽS ZG Gžovr-7120/12 od 13.11.2012.)

*

Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave ne predstavlja ovršnu ispravu budući da tom odlukom sud ne nalaže ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, već određuje ovrhu radi ispunjenja te tražbine. Zbog toga, sud ne može na temelju rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave donijeti novo rješenje o ovrsi ni nastaviti ovrhu prema odredbi članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona. (VTSRH Pž 2007/10 od 12.5.2010., TS Varaždin Ovr-728/09 od 30.9.2009.)