Vjerodostojna isprava
Članak 31.
(1) Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.
(2) Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.
(3) Osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.
(4) Kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navede datum dospjelosti tražbine te ako je označio dan njezine dospjelosti.
SUDSKA PRAKSA
____________________________________________________________
*
Datirana potvrda izdana po odvjetniku, kojom se samo potvrđuje primitak novčanih iznosa naznačenih u potvrdi, ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, budući ne sadrži bitne sastojke koje mora sadržavati račun. (ŽS Vž Gž-513/07-3 od 4. 9. 2007.)
*
Odredbom čl. 20. OZ je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Osnovano se navodi u zahtjevu, da je ovršni sud izdao pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – računa, jer je odredbom čl. 28. st. 1. OZ propisano da je račun vjerodostojna isprava, te o kojim okolnostima treba voditi računa ovršni sud prije nego što izda rješenje o ovrsi navedeno je u odredbama čl. 35. i 37. navedenog Zakona. Međutim, ovršni sud izdao je rješenje o ovrsi na temelju računa iako se nije radilo o vjerodostojnoj ispravi budući da se vjerodostojnom ispravom može smatrati samo isprava u izvorniku, a ne njezina preslika (fotokopija). S obzirom da ovršni sud uz prijedlog za ovrhu nije imao priloženu vjerodostojnu ispravu – račun u izvorniku, nije bilo zakonske mogućnosti da temeljem odredbe čl. 37. OZ donese rješenje o ovrsi, već je temeljem odredbe čl. 109. st. 2. u svezi s odredbom čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 91/92), trebao pozvati ovrhovoditelja da navedeni nedostatak otkloni. Time je sud učinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 109. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pa je iz navedenog razlog valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao ovršnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Gzz 1/1998-2
*
Vjerodostojna isprava podobna je za izdavanje rješenja o ovrsi ako je prijepis te isprave ovjerilo ovlašteno tijelo pravne osobe. Međutim, vjerodostojna isprava priložena prijedlogu za ovrhu mora biti snabdjevena originalnom ovjerom ovlaštenog tijela pravne osobe, a ne preslikom ovjere. (VTSRH, Pž-3344/06 od 13. studenoga 2006.)
*
Rješenje o obračunu i plaćanju vodoprivredne naknade je izvršna a ne vjerodostojna isprava. Gr 68/1994
*
Račun kojim izdatnik zaračunava naknadu štete nije vjerodostojna isprava. Računom se ne može tražiti naknada štete, jer je račun knjigovodstvena isprava, a sadržaj računa mora biti takav da istinito predstavlja poslovnu promjenu i obuhvaća sve podatke za unos u poslovne knjige. (VTSRH Pž-2916/02 od 20. 4. 2004.)
*
U ovom predmetu ovrhovoditelj je predložio donošenje rješenja kojim će sud privremeno zaplijeniti po štednom ulogu kod predloženih banaka sve štedne uloge ovršenika po osnovi odredbe čl. 154. Ovršnog zakona («NN» br. 57/96, 29/99 i 173/03, dalje OZ), prilažući prijedlogu izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Prvostupanjski je sud odbio taj prijedlog kao neosnovan, u bitnom s obrazloženjem da se ovrha temeljem vjerodostojne isprave provodi nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi (čl. 40. st. 3. OZ), a da ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom u smislu čl. 21. OZ-a već ovršni prijedlog predlaže temeljem vjerodostojne isprave. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema uvjeta za donošenje rješenja o privremenoj pljenidbi. To stoga što u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja nije ovršna pa nema uvjeta za prisilno zadiranje u imovinu dužnika bez njegovog prethodnog pristanka. Naime, odredba čl. 154. OZ-a propisuje da ovrhovoditelj, ako ne raspolaže potrebnim podacima o štednom ulogu, može predložiti donošenje rješenja kojim će privremeno zaplijeniti sve štedne uloge ovršenika kod određene pravne osobe. Odredba čl. 40. OZ-a određuje da se pojedine ovršne (radnje) provode i prije pravomoćnosti (stavak 1.), te se i tražbina ostvaruje prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi (st. 2.), osim kada je ovrha određena temeljem vjerodostojne isprave (st. III.). Iz dikcije navedene odredbe proizlazi da je postojanje ovršne isprave kojom je naloženo ispunjenje tražbine dužniku preduvjet za poduzimanje ovršnih radnji kojima se prisilno zadire u imovinu ovršenika bez njegovog prethodnog pristanka. Argumentum a contrario i privremena zabrana tražbine po štednom ulogu može se odrediti (i provesti) samo ako postoji ovršna isprava, a ne i u slučaju kada se tvrdnja o postojanju tražbine temelji samo na vjerodostojnoj ispravi, jer se zapljenom štednog računa ograničava i onemogućuje imatelja računa u vršenju vlasničkih prava na njegovim novčanim sredstvima. Slijedom izloženog navodi ovrhovoditelja da nema podataka o štednim ulozima ovršenika ne može biti dovoljan razlog za predloženu zapljenu tražbine po ovršenikovim štednim ulozima, ako se prijedlog temelji na vjerodostojnoj ispravi. Ovrhovoditelj najprije ishoditi valjanu ovršnu ispravu, jer će tek tada primjena instituta privremene zapljene dobiti smisao, budući će ovrhovoditelj samo u takvoj situaciji imati mogućnost predložiti ovrhu i ishoditi rješenje o ovrsi na štednom ulogu ovršenika (čl. 154. st. 5. OZ-a) i privremenu zapljenu štednih uloga zamijeniti zapljenom (tražbine) kojom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini (čl. 180. st. 1. OZ-a). Gžovr 1048/2004-2
*
Da bi vjerodostojna isprava, dakle izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga bila podobna za ovrhu između ostalog mora u njoj biti naznačeno vrijeme ispunjenja obveze, a kad to iz nje nije vidljivo, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj uz tu ispravu podnese i pisanu izjavu o tome da je tražbina dospjela, te ako je naznačio dan njezine dospjelosti. (ŽS Bj Gž-1877/00 od 29.11.2000.)