Prijedlog za ovrhu
Članak 39.
(1) Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.
(2) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:
- zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, i
- ovršni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavaka 1. i 2. ovoga članka sud će odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vraćanja zaposlenika na rad ili službu.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, ako prijedlog za ovrhu ne sadrži osobni identifikacijski broj ovršenika, nadležni sud ili javni bilježnik će ga pribaviti po službenoj dužnosti. Sud ili javni bilježnik dužan je najkasnije u roku od osam dana od dana primitka prijedloga za ovrhu, odnosno dopune podataka o ovršeniku, uputiti zahtjev Ministarstvu financija, Poreznoj upravi za dostavu podataka o osobnom identifikacijskom broju.
(5) Ako Ministarstvo financija, Porezna uprava obavijesti sud ili javnog bilježnika o nemogućnosti dostave podatka o osobnom identifikacijskom broju ovršenika, sud ili javni bilježnik je dužan u roku od osam dana od dana primitka obavijesti uputiti poziv ovrhovoditelju da dopuni podatke o ovršeniku (podaci o rođenju, matični broj građana, posljednje poznato prebivalište i adresa stanovanja za fizičku osobu, odnosno matični broj ili matični broj subjekta za pravnu osobu) u roku od osam dana od dana primitka poziva.
(6) Ako ovrhovoditelj u roku iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi tražene podatke ili ako sud ili javni bilježnik na temelju dopunjenih podataka ne uspije pribaviti osobni identifikacijski broj ovršenika, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika.
SUDSKA PRAKSA
____________________________________________________________
*
Neosnovan je žalbeni razlog protivnika osiguranja da je sud prvog stupnja u odnosu na navedene ovršne isprave trebao primijeniti čl. 35. st. 3. OZ (sada čl. 39. st. 3.) jer navedeni nedostatak (ovršne isprave u preslici) ne opravdava primjenu odredbe čl. 35. st. 3. OZ budući da prijedlog za osiguranje sadrži sve propisane podatke sukladno odredbi čl. 35. st. 1., već se radi o nedostatku u prilozima kojeg je sud prvog stupnja trebao otkloniti primjenom odredbe čl. 109. st. 1. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ (sada čl. 21. st. 1.). (Žs Ri Gž-938/12 od 10. 10. 2012.)
*
Sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, ako se ovrhovoditelj nalazi u inozemstvu i nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj a prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu nije imenovao punomoćnika za primanje pismena. Gž 655/2008-2
*
U slučaju kada je ovršenik prije pokretanja ovršnog postupka platio određeni novčani iznos ovrhovoditelj je dužan u zahtjevu za ovrhu naznačiti uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ (sada čl. 39.) i tražbinu čije ostvarenje traži to jest iznos koji po njegovom mišljenju nije plaćen prije pokretanja ovršnog postupka. (VSRH Rev 607/10-2 od 7. 9. 2011.)
*
Ovrha je dozvoljena temeljem sporazuma stranaka od 18. rujna 1998. godine radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva i aneksa toga sporazuma od 24. rujna 1998. godine, solemniziranih od strane javnog bilježnika koji je 19. travnja 1999. godine na zahtjev ovrhovoditelja sačinio zapisnik o posvjedočenju činjenica s potvrdom. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnim bilježnicima (Narodne novine, broj 78/93 i 29/94) javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i da sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilno izvršenje. Nalazeći da su u konkretnom slučaju te pretpostavke ispunjenje, Općinski sud u D. M. je kao ovršni sud javnobilježničkom aktu priznao svojstvo ovršne isprave. Prema odredbi čl. 19. toč. 5. ZS trgovački sudovi rješavaju i provode ovrhe odluka koje su donijeli u prvom stupnju, a prema odredbi toč. 6. istog zakonskog članka ti sudovi određuju i provode ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u pravnim stvarima iz st. 1. toč. 1. toga članka. Kako u konkretnom slučaju ovrha nije dozvoljena temeljem odluke trgovačkog suda niti temeljem vjerodostojne isprave već je dozvoljena temeljem javnobilježničkog akta kao izvršne isprave, za postupanje u ovom predmetu nadležan je općinski sud u smislu odredbe čl. 16. st. 1. toč. 3a. ZS prema kojoj općinski sudovi rješavaju ovršne predmete ako njihovo rješavanje nije povjereno drugom sudu. Kako rješenje ovrhe u konkretnom slučaju nije povjereno nekom drugom sudu, za njezino rješavanje nadležan je općinski sud. Stoga je riješeno da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u D. M. (čl. 23. st. 2. Zakona o parničnom postupku – Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 u vezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona – Narodne novine, broj 57/96, 29/99). Gr 575/2000-2
*
Kad je zatražena ovrha na predmetu ovrhe koji je izuzet od ovrhe ili na kojem je ograničena mogućnost ovrhe nema mjesta odbačaju prijedloga za ovrhu kao neurednog, već to može biti razlogom za odbijanje prijedloga. (ŽS St Gžovr-324/2011 od 25.3.2011.)
*
Kad je u prijedlogu za ovrhu kao ovršenik naveden naziv obrta te ime, prezime i adresa fizičke osobe obrtnika, ovršenik je pravilno označen pa nema mjesta obustavi ovršnog postupka. (VTSRH Revt-209/2009-2 od 23.3.2011.)
*
Ako ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije priložio isprave koje je bio dužan priložiti, tada je sud takav nedostatak sadržaja prijedloga za ovrhu dužan otkloniti na način da pozove ovrhoditelja da dostavi isprave koje nedostaju. Gž 656/2008-2
*
Sud nije ovlašten odbaciti ovršni prijedlog predlagateljice kojim ista traži naplatu 80% glavničnog potraživanja s pripadajućom kamatom isplatom na njezin tekući račun, ukoliko je u uvodu ovršnog prijedloga naznačila visinu stope i vremenski tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu, time da propust ovrhovoditeljice da sastavi navedeni prijedlog za ovrhu na način da se isti može otiskivanjem štambilja integralno preuzeti u izreku rješenja o ovrsi ne može imati za posljedicu odbacivanjem dijela njezina prijedloga, jer Ovršnim zakonom nije propisana takva obveza ovrhovoditelja. (USRH U-III-1612/2009 od 14. 1. 2010.)
*
Prema stajalištu drugostupanjskog suda rok od 30 dana iz odredbe čl. 238. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, dalje OZ) ne odnosi se na slučaj ovrhe radi vraćanja zaposlenika na prijašnje radno mjesto, već samo kada se radi o ovrsi vraćanjem zaposlenika na rad, pa stoga smatra da je prijedlog za ovrhu pravovremen. U zahtjevu za zaštitu zakonitosti je istaknuto, da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 238. OZ kada su odredili ovrhu vraćanjem ovrhovoditelja na radno mjesto upravitelja Šumarije V., iako je prijedlog za ovrhu podnesen nakon isteka roka od 30 dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo na podnošenje tog prijedloga. Prema odredbi čl. 238. OZ prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad i da člana tijela ovršenika vrati u službu može se podnijeti u roku od trideset dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese. Pravno je stajalište ovoga suda, da izričaj vraćanja na rad iz citirane zakonske odredbe obuhvaća sve one slučajeve kada je zaposlenik temeljem ovršne isprave ovlašten zahtijevati da se uspostavi njegov radni odnos kakav je bio prije donošenja nezakonite odluke poslodavca, što znači da se rok od 30 dana iz čl. 238. OZ odnosi kako na podnošenje prijedloga za ovrhu u slučaju kada zaposlenika treba vratiti na rad kod poslodavca, jer mu je prestao radni odnos, tako i onda kada zaposlenik traži vraćanje na radno mjesto na kome je ranije radio, jer je svrha određivanja ovog roka prvenstveno otklanjanje neizvjesnosti glede radnog odnosa i pravna sigurnost. Gzz 366/2001-2
*
Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave ne smije sadržavati zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam odnosno tri dana namiri tražbinu s odmjerenim troškovima. Naime, budući da je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno ovršnom ispravom, radi se o pravomoćno presuđenoj stvari pa sud prijedlog za ovrhu koji sadržava taj zahtjev mora odbaciti. (VTSRH Hrvatske Pž-3329/10. od 26.10.2010.)