Žalba protiv rješenja o ovrsi
Članak 50.
(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:
- ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,
- ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,
- ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,
- ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,
- ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,
- ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,
- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,
- ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,
- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
- ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili
- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
(2) U žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovršenik može iznositi nove činjenice i nove dokaze ako se tiču razloga zbog kojih je ona izrijekom dopuštena te zbog bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti sve isprave na koje se poziva u žalbi.
(3) Nove činjenice koje se tiču razloga iz stavka 1. točaka 7., 9., 10. i 11. ovoga članka sud smije utvrđivati samo u skladu s odredbama članka 52. ovoga Zakona.
(4) Žalba je dopuštena zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti.
(5) U povodu žalbe iz stavka 1. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. ovoga članka te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.
(6) Ovrhovoditelj može žalbom pobijati rješenje o ovrsi ako je njime prekoračen njegov zahtjev te zbog odluke o troškovima postupka.
(7) Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu ovrhe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
SUDSKA PRAKSA
____________________________________________________________
*
Pobijajući rješenje o ovrsi, ovršenik žalbu svodi na iznošenje tvrdnje da ovrhovoditeljica ovršeniku duguje iznos od 10.000,00 kuna tražeći da sud obavi prijeboj sudskom odlukom, ovršeniku valja odgovoriti da u ovršnom postupku nije moguće izvršiti prebijanje međusobnih potraživanja stranaka, stoga što je procesna kompenzacija moguća jedino u parničnom postupku isticanjem prigovora prebijanja. (ŽS ZD Gž-2685/13 od 15. 10. 2013.)
*
Nije sporno da su ovršenici prigovor od 22. listopada 2004. godine, koji je odbačen pobijanim rješenjem, izjavili protiv rješenja o privremenoj pljenidbi broj Ovr-1287/04-2 od 7. listopada 2004. godine. Dakle izjavljenim prigovorom pobija se rješenje koje je doneseno u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03 – u daljnjem tekstu OZ ). Temeljem odredbe čl. 11. st. 1. OZ, protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba samo kada je to ovim zakonom dopušteno. U smislu navedene odredbe, ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, i to temeljem čl. 46. OZ, odnosno može izjaviti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave temeljem odredbe čl. 53. OZ. Kako u konkretnom slučaju rješenje, protiv kojeg su ovršenici izjavili prigovor, nije rješenje o ovrsi, već se radi o rješenju o privremenoj pljenidbi, koje se niti ne dostavlja ovršenicima već samo ovrhovoditelju i ovršenikovim dužnicima, te kako odredbom čl. 154. OZ nije izričito propisana mogućnost izjavljivanja žalbe odnosno prigovora protiv takvog rješenja, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prigovor ovršenika odbacio kao nedopušten. Gž 1780/2004-2
*
Protivnica osiguranja ne može s uspjehom u postupku osiguranja isticati razloge zbog kojih smatra da nije u obvezi podmiriti određeni iznos poreza već ih može isticati u upravnom postupku u kojem je ovršna isprava donesena. (ŽS Ri Gž-1301/12 od 24. 9. 2012.)
*
“Dopuštenost žalbe podnijete protiv rješenja o ovrsi donijetog na temelju ovršne isprave ima se cijeniti u smislu čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku, kojom odredbom je propisano da je žalba nedopuštena ako ju je podnijela neovlaštena osoba, osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe, te osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Mimo ovako taksativno navedenih slučajeva žalba je uvijek dopuštena, kako u parničnom tako i u ovršnom postupku, izuzev ukoliko za pojedini slučaj zakonom nije drugačije određeno (čl. 11. st. 1. Ovršnog zakona, te čl. 378. st. 1. Zakona o parničnom postupku). Žalbeni razlozi taksativno navedeni u čl. 46. Ovršnog zakona ne predstavljaju procesne pretpostavke za podnošenje žalbe, već razloge zbog kojih se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave može s uspjehom pobijati. Dakle, razloge relevantne samo u postupku meritornog ispitivanja osnovanosti žalbe. Drugačijim tumačenjima odredbi o dopustivosti žalbe protiv rješenja o ovrsi donijetog na temelju ovršne isprave, bila bi u izvjesnoj mjeri derogirana odredba čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona, kojom je propisana obveza drugostupanjskog suda preispitivati povodom žalbe, iz određenih razloga, pobijano rješenje o ovrsi po službenoj dužnosti, budući da drugostupanjski sud ne bi bio u prilici upuštati se u meritorno ispitivanje valjanosti pobijanog rješenja, ukoliko ovršenik u žalbi ne bi iznio makar jedan valjani žalbeni razlog.” Gž 481/2006-2
*
Kada se protuovršenik u žalbi na rješenje o protuovrsi kojim se nalaže vraćanje onoga što je primio u ovršnom postupku pozove na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, kojega dokazuje javnom ispravom – pravomoćnom presudom, sud nije dužan postupiti sukladno čl. 52. st. 4. Ovršnog zakona, jer se u tom slučaju ne radi o protuovršnom postupku u užem smislu riječi. Takav žalbeni razlog ovrhovoditelj – protuovršenik može istaknuti, u eventualnom postupku prisilnog ostvarenja tražbine iz rješenja o protuovrsi. (VSRH Revt 194/2010-2 od 27.3.2012.)
*
Kada u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje tog rješenja (jer presuda na temelju koje je zatražena ovrha nije bila ovršna), ali su u vrijeme odlučivanja o žalbi protiv tog rješenja one bile ispunjene, žalbeni sud nije ovlašten ukinuti navedeno rješenje o ovrsi zbog neispunjenja pretpostavki za njegovo donošenje. Gzz 86/2003-2
*
Otkazivanjem ugovora o radu novom odlukom poslodavca (ovršenika) ovršna isprava (pravomoćna presuda), na temelju koje je rješenjem o ovrsi određena ovrha radi vraćanja na rad radnika (ovrhovoditelja), gubi svoju djelotvornost i pravne učinke pa više nema osnova za provedbu ovrhe na temelju takve isprave. (ŽS Bj Gž-455/2010-2 od 16.4.2010.)
*
Odredbom članka 238. ZOP/02 je propisano:(1) Odredbe članka 238. do 244. ovoga Zakona primjenjuju se u postupku prema osobama koje su počinile prekršaj kao maloljetnici, a pri započinjanju postupka nisu starije od devetnaest godina. Ako je neka osoba prekršaj počinila kao maloljetna, a drugi kao punoljetna, i ako se protiv njih vodi jedinstveni postupak, postupak će se voditi po odredbama članka 238. do 244. ovoga Zakona. Ostale odredbe ovoga Zakona primjenjuju se ako nisu suprotne odredbama članka 238. do 244. ovoga Zakona. Odredbo članka 239. ZOP/02 je propisano:Prekršajni postupak prema maloljetniku započinje na temelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Rješenje o započinjanju postupka dostavlja se roditeljima, posvojitelju, skrbniku i drugim osobama koje se skrbe za maloljetnika. Maloljetnika se poziva preko roditelja ili skrbnika. Odredbom stavka 3. članka 87. ZOP/02 je propisano:(3) Na odluke koje se donose u prekršajnom postupku radi pripreme ili vođenja postupka nema mjesta žalbi, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije. Dakle, zadnjom rečenicom članka 238. ZOP/02 se propisuje da se ostale odredbe ZOP/02 u postupku protiv maloljetnih počinitelja prekršaja primijenjuju ako nisu u proturječju s odredbama o postupku protiv maloljetnih počinitelja prekršaja iz čl. 238. do 244. ZOP/02. Rješenje iz članka 239. ZOP/02 o započinjanju prekršajnog postupka protiv maloljetnog počinitelja prekršaja je odluka u prekršajnom postupku radi vođenja postupka, sukladno odredbi stavka 3. članka 87. ZOP/02, a prema istoj odredbi žalba protiv takve odluke nije dopuštena, osim ako prema ZOP/02 nije određeno drukčije. Kako odredbom članka 239. ZOP/02 nije predviđeno pravo žalbe protiv rješenja o započinjanju prekršajnog postupka protiv maloljetnog počinitelja prekršaja, to protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, slijedom čega je, u ovom slučaju, podnesenu žalbu protiv tog rješenja trebalo odbaciti kao nedopuštenu. Ovo i unatoč činjenici da je pobijanim rješenjem dana uputa o pravu na žalbu jer pogrešnom uputom prvostupanjskog suda nije moguće za stranku ustanoviti neko pravo(u ovom slučaju pravo na žalbu protiv rješenja o započinjanju prekršajnog postupka protiv maloljetnog počinitelja prekršaja) koje po zakonu nema. Gž 5605/2003
*
Povrat sredstava državne potpore s osnove kapitalnih ulaganja od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ne mogu biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe ne mogu biti ni sredstva državne potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju i sredstva potpore poljoprivredi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sve dok se ne isplate na račun korisnika. (VTSRH Pž-4279/2010 od 24.8.2010.)
*
Ovršni sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ni odbaciti ni odbiti prijedlog za ovrhu zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, jer se radi o materijalno pravnom prigovoru, koji je moguće uvažiti samo ako bude iznesen kao žalbeni razlog u žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi. (ŽS Bj Gž-1032/10 od 9. 8. 2010.)