Stečajni plan ne odnosi se na vjerovnike stečajne mase budući da njihove nesporne tražbine stečajni upravitelj mora namiriti prije pravomoćnosti rješenja o potvrdi stečajnog plana, a za sporne tražbine pružiti odgovarajuće jamstvo. Zato nije moguće rješenjem o potvrdi stečajnog plana odrediti namirenje njihovih tražbina. Osnovani su žalbeni navodi žalitelja M. B. i drugih, koje zastupa punomoćnica R. P. I., o povredi odredbe čl. 254. st. 2. SZ-a. Navedeni žalitelji s pravom ukazuju na svoj pravni status kao vjerovnika stečajne mase, na koje se prema navedenoj zakonskoj odredbi, ali i prema drugim odredbama Stečajnog zakona koje reguliraju donošenje stečajnog plana, stečajni plan ne odnosi. Prema citiranoj odredbi stečajni upravitelj je dužan prije zaključenja stečajnog postupka namiriti nesporne obveze stečajne mase, a za sporne pružiti odgovarajuće osiguranje. Prema stavku 1. čl. 254. SZ-a stečajni sudac će donijeti rješenje o zaključenju stečajnog postupka čim rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravomoćno. To znači da bi već prilikom pravomoćnosti rješenja o potvrdi stečajnog plana sve nesporne obveze stečajne mase trebale biti namirene, jer se na vjerovnike stečajne mase stečajni plan ne odnosi. Kako je pobijanim rješenjem podmirenje tražbina vjerovnika stečajne mase predviđeno u okviru stečajnog plana i to točkom 8. provedbene osnove, to je jasno da je rješenje o potvrdi stečajnog plana nezakonito, jer stečajni plan mijenja pravni položaj vjerovnika stečajne mase, iako to nije dopušteno. U tom smislu osnovani su žalbeni navodi navedenih žalitelja da su rješenjem o prihvaćanju stečajnog plana povrijeđena njihova zakonska prava na prvenstveno namirenje. Stečajni plan bi se na vjerovnike stečajne mase mogao odnositi samo kada bi ti vjerovnici dali određenu izjavu kojom bi pristali na predviđenu odgodu naplate svojih tražbina, što bi također trebao biti prilog stečajnom planu. Bez potrebne izjave volje vjerovnika stečajne mase, koji nisu sudionici stečajnog plana, nezakonito je odgađanje ispunjenja dospjelih obveza stečajne mase te uključivanje tih obveza u okvir stečajnog plana. Zbog navedenog je stečajni sudac trebao uskratiti potvrdu izglasanog stečajnog plana, iako je po shvaćanju ovog suda konkretni stečajni plan trebao već odbaciti po službenoj dužnost odmah nakon podnošenja po stečajnom upravitelju, zbog očite nemogućnosti ostvarenja prava sudionika stečajnog plana. VTS RH, Pž-3472/07 od 11. srpnja 2007. (TS Split St-13/02 od 23. travnja 2007.)