Poništenje oporuke zbog mana oporučiteljeve volje
Članak 27.
(1) Oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
(2) Prijetnja, sila ili prijevara razlog su za poništenje oporuke i kad potječu od treće osobe.
(3) Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja.
(4) Ako su samo neke oporučne odredbe napravljene pod prijetnjom ili silom, zbog prijevare, ili u zabludi, to ne povlači za sobom nevaljanost i ostalih odredaba ako one mogu opstati bez te odredbe.
SUDSKA PRAKSA
__________________________________________________________________
*
Nema pravni interes za utvrđivanje nevaljanosti oporuke ostavitelja onaj zakonski nasljednik koji je svojom nasljedničkom izjavom oporuku priznao pravno valjanom. VSRH Rev 1141/1997
*
Ovdje valja posebno napomenuti da je oporuka pok. H.P. i V. sastavljena dana 04. ožujka 2001., a da je ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljica s H.P. i V. sklopila dana 14. ožujka 2001., dakle nakon sastava same oporuke. I u oporuci je navedeno da predmetne nekretnine pripadaju tuženiku, pod uvjetom da upravo tužiteljica uzdržava primatelje uzdržavanja. Tužiteljica je prema tome, trebala uzdržavati H.P. i V., a tuženik bi, na temelju oporuke, stekao izvanknjižno pravo vlasništvo na nekretninama. I ta kontradikcija u oporuci govori u prilog zaključku suda, da je u konkretnom slučaju namjera primatelja uzdržavanja bila da nekretnine, koje su predmet ovog postupka, stekne osoba koja ih uzdržava. Osim toga valja navesti da i činjenica, da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 10 dana nakon sastava same oporuke, govori u prilog zaključku da su primatelji uzdržavanja raspolagali stvarima koje su bile predmet oporuke, pa u smislu čl. 107 ZN-a, svako kasnije raspolaganje od strane oporučitelja određenom stvari koju je bio nekome namijenio, ima za posljedicu opoziv namjene te stvari.” ŽS Vž Gž 1360/2006-2