- IZVRŠITELJI OPORUKE
Određivanje izvršitelja oporuke
Članak 60.
(1) Oporučitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvršitelje oporuke.
(2) Izvršitelj oporuke može biti svaka poslovno sposobna osoba, a i pravna osoba.
(3) Osoba određena za izvršitelja oporuke nije dužna primiti se te dužnosti.
(4) Smatra se da je prihvatila dužnost izvršitelja ostaviteljeve oporuke osoba koju je ostavitelj oporukom za to odredio, ako odmah po proglašenju oporuke kojem je bila nazočna nije pred sudom izričito izjavila da se te dužnosti ne prihvaća.
(5) Smatra se da nije prihvatila dužnost izvršitelja ostaviteljeve oporuke osoba koju je ostavitelj oporukom za to odredio, a koja nije bila nazočna proglašenju oporuke, ako nije sudu, pošto ju je obavijestio da je određena za izvršitelja ostaviteljeve oporuke, u roku koji joj je sud odredio, bez odgađanja izjavila da tu dužnost prihvaća.
SUDSKA PRAKSA
__________________________________________________________________
*
Pošavši od nesporne činjenice da tužitelj nije vlasnik spornog novčanog iznosa već izvršitelj oporuke pok. Z. D. sud prvog stupnja je zbog pomanjkanja aktivne legitimacije zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio. U ovom stadiju postupka sporna je aktivna legitimacija tužitelja kao izvršitelja oporuke. Ako oporučitelj nije što drugo odredio, dužnost je izvršitelja oporuke naročito da se stara o čuvanju ostavine, da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i zapisa, i uopće da se stara da oporuka bude izvršena onako kako je to oporučitelj htio (čl. 102. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (“NN” 52/71 i 47/78). Navedenom zakonskom odredbom, suprotno tvrdnji žalitelja, izvršitelju oporuke nije dano ovlaštenje da u ime nasljednika tuži. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva isplatu spornog iznosa na temelju odredbi građanskog prava o stjecanju bez osnove. Prema odredbi čl. 210. st. l. Zakona o obveznim odnosima (“NN” 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Aktivnu građanskopravnu legitimaciju ima ona osoba koja je subjekt ovlaštenja građanskopravnog odnosa. Već prema činjeničnim navodima tužbe proizlazi da sporna novčana sredstva predstavljaju imovinu oporučnih nasljednika, a ne tužiteljevu imovinu, pa kad bi i bile točne tvrdnje tužitelja da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, do toga nije došlo prijelazom imovine tužitelja, pa tužitelj s tog naslova nema ovlaštenje zahtijevati vraćanje stečenog bez osnove. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije aktivno legitimiran u pravnoj stvari, te zbog pomanjkanja aktivne legitimacije, tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio. ŽS Zg Gž 5531/2001