*

STEČAJNI POSTUPAK – STEČAJNI VJEROVNIK; IZLUČNI VJEROVNIK

Stečajni zakon – Članak 70. i 79. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03)

Vjerovnik koji prije otvaranja stečaja stečajnom dužniku uplati određeni novčani iznos nije izlučni vjerovnik, koji bi mogao potraživati od stečajnog dužnika povrat tog iznosa, već je stečajni vjerovnik. Novčana tražbina ne može biti predmet izlučnog prava.

U odnosu na tuženikov protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži od suda da se njegova protučinidba od 202.520,00 kn izdvoji iz stečajne mase odnosno da mu se isplati to novčano potraživanje, sud prvog stupnja je pravilno odbio taj zahtjev tuženika. Naime, prema odredbi članka 142. stavak 1. Stečajnog zakona ako protivnik pobijanja vrati ono što je primio, njegova tražbina ponovno oživljuje, a prema stavku 2. istoga članka Stečajnog zakona on ima pravo tražiti da mu se njegova protučinidba vrati iz stečajne mase ako se iz te mase još može izdvojiti ili ako je masa obogaćena vrijednošću činidbe; inače protivnik pobijanja može svoje pravo na povrat protučinidbe ostvarivati kao stečajni vjerovnik.

U konkretnom slučaju novčano potraživanje tuženika je njegova protučinidba za primljene imovinske koristi (tužiteljeve pokretnine). Naime, tuženik nije tužitelju predao predmet koji spada u stečajnu masu tužitelja, već je tužitelju predao novac. Stoga tuženik nije izlučni vjerovnik koji u smislu odredbe članka 79. Stečajnog zakona može dokazivati da predmet koji je predao tužitelju ne spada u stečajnu masu, već je on stečajni vjerovnik koji u stečajnom postupku može ostvarivati svoja prava na povrat protučinidbe kao i ostali stečajni vjerovnici čije su tražbine priznate odnosno utvrđene u stečajnom postupku.

Budući da je protutužbenim zahtjevom tuženik tražio od suda da obveze tužitelja da tuženiku kao izluinom vjerovniku isplati iznos od 202.520,00 kn, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 79. i 142. Stečajnog zakona taj zahtjev tuženika odbio.

VTS RH, PŽ-231/04 od 18. listopada 2005. (TS Rijeka P-295/03 od 9 rujna 2003.)

*

Kamate na tražbine stečajnih vjerovnika od otvaranja stečajnog postupka. Za razliku od odredbe čl. 70. st. 1. SZ (o namirenju stečajnih tražbina po isplatnim redovima), koja je odredba općeg karaktera, odredba čl. 72. st. 3. SZ-a je posebnog karaktera i vrijedi isključivo za stečajne tražbine s naslova kamata. U tom smislu, tražbine kamata od otvaranja stečajnog postupka na tražbine drugog višeg isplatnog reda namiruju se tek nakon što se u cijelosti namire tražbine kamata od otvaranja stečajnog postupka na tražbine prvog višeg isplatnog reda.

P-243/01 od 22. rujna 2009., potvrđeno odlukom VTS RH broj Pž-6267/09.

*

Stečajni zakon – Članak 70. st. 1. i Članak 87. (Narodne novine br. 44/96, 29/99 i 129/00)

Stečajni vjerovnik je osobni vjerovnik dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka ima imovinsko pravnu tražbinu prema njemu.

Tražbine vjerovnika stečene nakon otvaranja stečajnog postupka predstavljaju tražbinu prema stečajnoj masi (ostale obveze stečajne mase) i ne ostvaruju se podnošenjem prijave.

 “Stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsku tražbinu prema njemu (čl. 70. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99 i 129/99).

Stečajni postupak je otvoren dana 23. veljače 1999. godine, pa ovaj sud ne može odgovoriti žalitelju na pitanje je li on imao neku imovinsko-pravnu tražbinu prema stečajnom dužniku na taj dan i u čemu se ona sastoji. To najbolje zna sam vjerovnik.

Ako je žalitelj stekao koju imovinsko-pravnu tražbinu nakon otvaranja stečajnog postupka (nakon 23. veljače 1999.) onda je on u pogledu te tražbine vjerovnik stečajne mase (arg. iz čl. 87. st. 1. toč. 1. SZ). Te tražbine (dakle one koje su nastale za vrijeme trajanja stečajnog postupka), vjerovnici ne ostvaruju podnošenjem prijave. O tome kakve su pravne posljedice nastupile u pogledu dvostrano-obveznih ugovora sklopljenih prije otvaranja stečaja, pa tako i ugovora sklopljenog među strankama dana 28. 12. 1998. godine, vjerovnik se upućuje na odredbu čl. 110. SZ kojim je to uređeno.”

VTS RH Pž-4161/00 od 3. listopada 2000.