Trajanje godišnjeg odmora

Članak 77.

(1) Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana.

(2) Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka.

(3) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.

_________________________*_________________________

*

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svaki radnik imao pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, ovisno o uvjetima za stjecanje prava i za odobravanje takvog odmora utvrđenim nacionalnim propisima i/ili praksom.

Najkraći plaćeni godišnji odmor ne može se zamijeniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa. DIREKTIVA 2003/88/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena.

SUDSKA PRAKSA

__________________________________________________________________

*

Ako je radnik sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme, zaključno s određenim danom, pa nakon isteka tog dana nastavi koristiti godišnji odmor, ne smatra se da je nastavio s radom, odnosno da je ostao na radu zbog čega bi se smatralo da je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer nije nastavio s radom odnosno ostao na radu, zbog izvršenja poslova i radnih zadataka, zbog kojih je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen. ŽS Bj Gž 249/2005-2

*

Kada zaposlenik tijekom otkaznog roka prema odluci poslodavca koristi godišnji odmor, a poslodavac za to razdoblje ne produži trajanje otkaznog roka, dužan je zaposleniku naknaditi štetu koju ovaj trpi u visini naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. ŽS Kc Gž 87/1999

*

Iznosi isplaćenog regresa za godišnji odmor ne čine plaću niti ulaze u osnovicu za izračune otpremnine. VSRH Rev 27/1999

*

Radnik ostvaruje pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće. Ako krivnjom poslodavca nije koristio godišnji odmor, radniku pripada pravo na naknadu štete zbog povrede njegova prava iz radnog odnosa. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3440/07 od 10.7.2008.

*

Okolnost da je jedna od ugovornih strana Gospodarska komora RH nije zapreka da se njegovo važenje produži sukladno ugovornim odredbama i nakon početka primjene Zakona o radu neovisno o tome što njegovim odredbama Gospodarska komora RH nije predviđena kao ugovorna strana prilikom sklapanja kolektivnih ugovora. VSRH Rev 1294/1999

*

Zaposlenik koji nije iskoristio godišnji odmor i slobodne dane jer mu je na njegov zahtjev prestao radni odnos, nema pravo na naknadu zbog neiskorištenog godišnjeg odmora i neiskorištenih “slobodnih” dana. VSRH Rev 2437/1995

*

Radnik kojem je poslodavac onemogućio korištenje godišnjeg odmora, ima pravo ne samo na naknadu plaće za vrijeme koje bi koristio kao godišnji odmor, već i na naknadu štete koju je eventualno pretrpio zbog nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora. ŽS Bj Gž 279/2004-2

*

Ocijenjeno je da se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o skrivljenom postupanju radnika kad je prilikom odlaska na godišnji odmor u skladu s uobičajenom praksom da se drugi dio godišnjeg odmora koristi prema potrebi, pisanim zahtjevom prethodno o tome obavijestio direktora, koji nije s time izrazio neslaganje. VSRH Revr 2/2005-2

*

Poslodavac je ovlašten rješenjem o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora utvrditi trajanje godišnjeg odmora radnika samo u radnim danima a ne u satima, iz razloga što je u satima određeno samo trajanje dnevnog odmora i tjednog odmora. Županijski sud u Varaždinu, Gž. 114/09-2 od 10.II.2009.