Pristupanje ovrsi

Članak 85.

(1) Nakon upisa zabilježbe ovrhe ne može se za namirenje druge tražbine istoga ili drugoga ovrhovoditelja na toj nekretnini provesti poseban ovršni postupak.

(2) Ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupa u već pokrenuti ovršni postupak.

(3) Pokrenutom ovršnom postupku može se pristupiti do pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu.

(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti ovrhovoditelja u čiju je korist prije obavljena zabilježba.

(5) Razlozi zbog kojih ovrha nije dopuštena u korist pojedinih od više ovrhovoditelja u čiju se korist ovrha provodi na istoj nekretnini, odnosno razlozi za obustavu ovrhe u odnosu na pojedine od ovrhovoditelja bez utjecaja su na provedbu postupka u korist drugih ovrhovoditelja.

(6) Ako se razlog za odgodu ovrhe tiče samo jednoga od više ovrhovoditelja, ovrha se neće odgoditi, nego će sud pri donošenju rješenja o namirenju odrediti odgodu namirenja toga ovrhovoditelja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju toga ovrhovoditelja sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih ovrhovoditelja, odnosno predat će se ovršeniku.

SUDSKA PRAKSA

____________________________________________________________

*

Ovrhovoditelji po čijim su prijedlozima pokrenute kasnije ovrhe na istoj nekretnini, dužni su prihvatiti ovršni postupak u stanju u kojem je bio, što znači da isti prihvaćaju i provedene sve ovršne radnje sukladno Ovršnom zakonu mjerodavnom u vrijeme pokretanja ovršnog postupka u koji su stupili. (ŽS VŽ Gžx-118/11-2 od 12. 9. 2011.)

*

Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio pozivom na odredbu čl. 80. Ovršnog zakona koji propisuje da nakon upisa zabilježbe ovrhe ne može se za namirenje druge tražbine istog ili drugog ovrhovoditelja na toj nekretnini provesti poseban ovršni postupak već ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupi u već pokrenuti ovršni postupak. Dakle, po ocjeni ovoga suda, za pristupanje ovrsi drugog ovrhovoditelja na istim nekretninama je prema st. 2. čl. 80. OZ-a bitna činjenica da je za njegovu tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini. Međutim, u ovom predmetu ne proizlazi da je za A. kasnije određena ovrha na nekretninama ovršenika već oni kao svoju osnovu stupanja u već započeti ovršni predmet navode javnobilježničku ispravu. Ta isprava predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može odrediti ovrha protiv ovršenika, no međutim, podnositelji prijedloga niti ne tvrde da je za njihovu tražbinu određena ovrha. Zbog toga, po ocjeni ovoga suda, dok za tražbinu drugog ovrhovoditelja nije određena ovrha ne postoje uvjeti da taj drugi ovrhovoditelj stupi u već pokrenuti ovršni postupak na temelju odredbe čl. 80. st. 1. Ovršnog zakona. Prema tome, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog A. za pristupanje ovrsi zbog čega je po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. Ovršnog zakona, valjalo žalbu ovršenika uvažiti i na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a prvostupanjsko rješenje preinačiti i odbiti prijedlog A. za pristupanje ovrsi u ovom predmetu. Gž 111/2003-2

*

Sve dok za tražbinu ovrhovoditelja ovrha ne bude određena rješenjem o ovrsi ne može se tražiti pristupanje u neki drugi ovršni postupak bez obzira što ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom. (ŽS Kc Gž-111/2003-2 od 6. 2. 2003.)