NASTAVAK PARNICE; STEČAJNI UPRAVITELJ PRIZNAJE TRAŽBINU – NAKNADA TROŠKA TUŽITELJU

Stečajni zakon – Članak 95. stavak 3. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03)

U slučaju kad je nakon nastavljanja parnice tužitelj povukao tužbu jer je stečajni upravitelj u stečajnom postupku priznao njegovu tražbinu, tužitelj može trošak tog parničnog postupka potraživati samo kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku, a ne u parničnom postupku u kojem je taj trošak nastao.

Napomena: Tek ako bi mu stečajni upravitelj ili koji od stečajnih vjerovnika u stečajnom postupku osporili prijavljenu tražbinu na ime troška parničnog postupka, tuženik bi mogao u parničnom postupku deklaratornim zahtjevom tražiti od suda utvrđenje tražbine na ime troška i to u istom parničnom postupku u kojem je trošak nastao ako je prije otvaranja stečaja podnio zahtjev za naknadom troška, ili u posebnom parničnom postupku ako prije otvaranja stečajnog postupka nije podnio zahtjev za naknadom troška postupka.

Utvrđeno je da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren dana 26. svibnja 2000. godine, i nastupile su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, kada je po sili zakona temeljem članka 212. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP) nastao prekid postupka, o čemu je doneseno deklaratorno rješenje dana 2. kolovoza 2000. godine pod poslovnim brojem P-216/00, a rješenjem od 14. siječnja 2005. godine parnični postupak je nastavljen.

Tužitelj zahtjeva naknadu parničnih troškova koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku nastalih do prekida postupka. Istina, u specifikaciji troškova tužitelj je iskazao i troškove zastupanja na ročištu od 15. veljače 2001. godine (dakle, nakon što je nastupio prekid postupka), međutim, iz spisa proizlazi da ova radnja nije poduzeta jer toga dana u ovom predmetu nije održano nikakvo ročište.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da temeljem članka 95. stavak 3. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, u daljnjem tekstu: SZ) parnične troškove koji su nastali do prekida postupka protivna strana ostvaruje kao stečajni vjerovnik, a kao obveze stečajne mase namiruju se troškovi nastali nakon nastavljanja prekinutog postupka ako stečajni dužnik izgubi parnicu. To dalje znači da je stečajni vjerovnik dužan prijavu svoje tražbine podnijeti stečajnom upravitelju temeljem članka 173. stavak 1. i 2. SZ, jer stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, temeljem članka 96. SZ.

Kako tužitelj potražuje troškove parničnog postupka nastale prije otvaranja stečajnog postupka, a takve troškove može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik, dakle, podnošenjem prijave ove tražbine stečajnom upravitelju u stečajnome postupku, a nesporno tužitelj nije prijavio u stečajnom postupku svoju tražbinu po ovoj osnovi, slijedom čega neosnovano potražuje ove troškove u parnici. Stoga je ovakav zahtjev nedopušten i valjalo ga je odbaciti, a ne odbiti.

VTS RH, PŽ-5180/05 Od 9. rujna 2005. (TS Sisak P-84/05 od 14. lipnja 2005.)