*

STEČAJNI POSTUPAK – TRAŽBINE STEČAJNIH VJEROVNIKA
Stečajni zakon – Članak 96.  (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03)
Radnik tužitelj koji traži konstitutivnu pravnu zaštitu radi ostvarivanja statusnih prava ne spada u kategoriju stečajnih vjerovnika.
Radnik koji zahtijeva poništaj otkaza ugovora o radu ne postavlja samo imovinsko pravnu zaštitu prema stečajnom dužniku, te nepodnošenje prijave u stečaju nije procesna zapreka za vođenje takve parnice.
“Sud pravilno konstatira da se jedna od pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka očituje u tomu da se imovinskopravne tražbine radnika nastale do otvaranja stečajnog postupka pretvaraju u tražbine stečajnih vjerovnika i tretiraju se kao tražbine osobnih vjerovnika stečajnog dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju kakvu imovinskopravnu tražbinu prema njemu (arg. iz čl. 70. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03). Stečajni vjerovnici dužni su svoja prava ostvarivati u stečaju pravovremenom prijavom tražbine, a tek ako tražbina bude osporena pod određenim uvjetima imaju pravo na podnošenje tužbe radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine odnosno imaju pravo nastaviti već otpočetu parnicu o prijavljenoj tražbini. U tom smislu postoji procesna zapreka za vođenje parnice o novčanoj tražbini radnika kao stečajnih vjerovnika, jer je za ostvarenje takve tražbine propisan poseban put pravne zaštite u cilju skupnog ujednačenog namirenja svih stečajnih vjerovnika.
Opisane zapreke za vođenje parnice ne odnose se na parnice u kojima se traži konstitutivna pravna zaštita radi ostvarivanja statusnih prava radnika. Radnik u pogledu zahtijeva za poništaj otkaza ugovora o radu ne spada u kategoriju stečajnih vjerovnika, jer se ne radi o imovinskopravnoj tražbini prema stečajnom dužniku. Takav tužitelj ne mora dokazivati ni pravni interes za traženje konstitutivne zaštite. Kada bi se i tražilo dokazivanje takvog interesa nema sumnje da radnik ima interesa da sud odluči o njegovom statusu radnika u određenom vremenskom razdoblju, jer o tomu ovise razna prava iz ugovora o radu i u svezi sa tim ugovorom (pravo na staž, mirovinsko osiguranje i si.). To pravo radnik ima i u onom slučaju kada nema uvjeta za vraćanje radnika na ranije radno mjesto, jer će za ono razdoblje za koje se utvrdi da je imao pravo raditi, ostvariti «sporedna» prava iz radnog odnosa prema određenim radničkim fondovima osiguranja.
Zato je sud pogrešno ocijenio da postoji pravna zapreka za vođenje parnice i tužbu odbacio kao nedopuštenu.
” VTS RH PŽ-4299 02 od 15. veljače 2005. Godine

*

STEČAJNI POSTUPAK – STEČAJNI VJEROVNICI
Stečajni zakon – Članak 96. i 173. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03)

Samo stečajni vjerovnici moraju svoje tražbine prijaviti stečajnom upravitelju stečajnog dužnika (dužnika u stečaju). Vjerovnici stečajne mase nisu dužni prijaviti svoje tražbine stečajnom upravitelju.
Prema ocjeni ovog vijeća, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ogleda se u činjenici što je izreka pobijane presude nerazumljiva, a navedeni razlozi nejasni i proturječni s izrekom, te se presuda ne može ispitati. Naime, u izreci stoji kako se utvrđuje postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženiku kao potraživanja prvog isplatnog reda viših isplatnih redova, dok bi iz obrazloženja proizlazilo kako se radi o potraživanju tužiteljice kao vjerovnika stečajne mase. Napominje se da se izreka ne podudara niti s petitom tužbe u kojem se ne navodi prvi isplatni red viših isplatnih redova.
Iz spisa je vidljivo da je tužiteljica prijavila svoju tražbinu u stečajnom postupku nad L. C. d.o.o. Split, gdje joj je tražbina i priznata. Međutim, vidljivo je također da tužiteljica nije prijavila tu istu tražbinu, a koja je predmet ovoga spora, u stečajnom postupku nad tuženikom.
Ukoliko je tužiteljica vjerovnik stečajne mase, svoju tražbinu nije niti bila dužna prijaviti kao stečajni vjerovnik, a niti se o njoj trebao izjasniti stečajni upravitelj na ispitnom ročištu u stečajnom postupku nad tuženikom u ovom predmetu.
Prema odredbi članka 96. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99,129/00,123/03 i 197/03, u daljnjem tekstu: SZ) stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku i to prijavljivanjem svoje tražbine temeljem odredbe članka 173. SZ-a. Daje tražbina tužiteljice bila osporena u stečajnom postupku nad tuženikom tužiteljica bi temeljem odredbe članka 178. stavak 1. SZ-a bila upućena na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine.
VTS RH, PŽ-7278/05 od 3. siječnja 2006. (TS Split P-U13/04-7 od 9. lipnja 2005.)
STEČAJNI POSTUPAK – TRAŽBINE STEČAJNIH VJEROVNIKA

*

Stečajni zakon – Članak 96 (Narodne novine br. 44/96 i 29/99)

Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.
Prijavu podnesenu nakon zaključenja stečajnog postupka odbacit će stečajno vijeće kao nepravodobnu.

“Prema čl. 54. st. 3. SZ rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozvat će se vjerovnici da u određenom roku prijave svoje tražbine stečajnom upravitelju. Rok za prijavu tražbina ne može biti kraći od 15 dana ni dulji od mjesec dana. Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku (čl. 96. SZ), neovisno o tome temelje li svoju tražbinu na ovršnoj ispravi ili ne. Nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika (čl. 98. st. 1. SZ).

Prema tome žalitelj je mogao svoju tražbinu ostvarivati samo u stečajnom postupku podnošenjem prijave stečajnom upravitelju. Na ispitnom ročištu ispituju se tražbine koje su prijavljene u roku. Na ispitnom ročištu ispituju se i tražbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje. Međutim ako stečajni upravitelj ili koji od vjerovnika prigovori takvom ispitivanju ili ako se tražbina prijavi tek nakon ispitnog ročišta, stečajno vijeće će na trošak vjerovnika koji je zakasnio s prijavljivanjem odrediti posebno ispitno ročište (čl. 176. st. 1. SZ). U stečajnom zakonu nije istina propisano do kada stečajni vjerovnici mogu podnositi ove naknadne prijave tražbina. Međutim, po prirodi stvari nakon što je izvršena dioba stečajne mase i stečajni postupak zaključen, prijave se više ne mogu podnositi. Kako je stečajni postupak zaključen 7. travnja 1999. godine i stečajni dužnik M. – M. d.o.o. brisan iz sudskog registra, više ne postoji ni stečajni postupak, a ni stečajni dužnik, pa se nema u kojem postupku podnositi prijava tražbine. Takva prijava više nema ni svrhe, jer je stečajna masa podijeljena vjerovnicima.”
VTS RH Pž-1536/00 od 18. travnja 2000. godine