*
STEAČJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE I OSIGURANJA Stečajni zakon – Članak 98. (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03)
Zabrana ovrhe i osiguranja ne odnosi se na tražbine nastale nakon otvaranja steajnog postupka, jer vjerovnik takve trabine nije stečajni vjerovnik, nego vjerovnik stečajne mase.
Vjerovnik stečajne mase ostvaruje svoju trabinu izvan stečajnog postupka, te ima pravo ustati tubom radi namirenja svoje tražbine.
U odnosu na žalbeni navod ovršenika da je ovrha nedopučtena protiv pravne osobe u stečaju, ukazuje se alitelju da je odredbom članka 98. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99,129/00 i 123/03, nastavno : SZ) propisana zabrana ovrhe i osiguranja protiv stečajnog dunika, a radi namirenja tražbina steajnih vjerovnika, dakle osobnih vjerovnika dunika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsku trabinu prema dužniku.
Meutim, takva zabrana se ne odnosi na potraivanja koja su nastala nakon otvaranja stečajnog postupka, jer vjerovnik takve trabine nije stečajni vjerovnik, nego vjerovnik stečajne mase. Vjerovnik stečajne mase svoju trabinu ostvaruje kao da stežaj nije ni otvoren. Dakle, vjerovnik ima pravo ustati tubom radi namirenja svoje tražbine, ukoliko steajni dunik dobrovoljno ne namiri tražbinu, a potom istu prisilno naplatiti u ovršnom postupku.
Kako je u konkretnom sluaju temeljem pravomočne i ovrne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1767/00 od 21. siječnja 2003. god. prvostupanjski sud donio pobijano rjeenje o ovrsi radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine nastale nakon otvaranja steajnog postupka nad ovrenikom, dakle zasnovane pravnom radnjom stečajnog upravitelja, to se ovrenikov prigovor nedopuštenosti ovrhe ukazuje u cijelosti neosnovanim., VTS RH PŽ-7820 03 od 15. rujna 2004.
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE I OSIGURANJA
Stečajni zakon – Članak 98 (Narodne novine br. 44/96, 29/99 I 129/00)
Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka.
Razlučno pravo i tražbine razlučnih vjerovnika nisu predmetom ispitivanja u stečajnom postupku, te stečajno vijeće nije ovlašteno ispitivati tražbine razlučnih vjerovnika.
“Rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozivaju se vjerovnici da stečajnom upravitelju u roku od 15 dana prijave svoja razlučna prava na pokretnim stvarima i stvarima dužnika, te razlučna prava na nekretninama dužnika koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, odnosno razlučno pravo na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, ako ta razlučna prava nisu upisana u tim knjigama (čl. 54. st. 4. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00)). Razlučni vjerovnici se dakle ne pozivaju da prijave svoje tražbine, već razlučna prava. Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku (čl. 96. SZ), iz čega proizlazi da razlučni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati izvan stečajnog postupka. Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Pokrenuti postupak ovrhe i osiguranja kojeg su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka nastavit će i provesti ovršni sud po pravilima ovršnog postupka (čl. 98. st. 5. SZ).
Prema tome, razlučno pravo i tražbine razlučnih vjerovnika nisu predmet utvrđivanja u stečajnom postupku. Ako je vjerovnik uvjeren da ima razlučno pravo, a pokaže se da ga nema, rizik pada isključivo na vjerovnika. U ovršnom postupku stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika ovršenika će imati prilike iznijeti tvrdnju i dokazati da tražbina ne postoji ili da nije osigurana razlučnim pravom. Pokaže li se da nema razlučno pravo, vjerovnik se neće moći u sudskom postupku namiriti iz vrijednosti zaloga, a neće se moći namiriti ni u stečajnom postupku, ako nije podnio prijavu tražbine kao stečajni vjerovnik.
Da se tražbine razlučnih vjerovnika ne utvrđuju u stečajnom postupku, jasno proizlazi iz odredbe čl. 54. st. 4. SZ, jer dužnost podnošenja prijave ne tereti sve razlučne vjerovnike, a i oni koji se pozivaju da prijave svoja razlučna prava ne gube razlučno pravo, ako propuste podnijeti prijavu. Ako bi osporavanje od strane stečajnog vijeća proizvodilo pravne učinke, nastala bi paradoksalna situacija tj. u boljem položaju bi bili oni razlučni vjerovnici koji nisu podnijeli prijavu od onih vjerovnika koji su to učinili da bi obavijestili stečajnog upravitelja o postojanju razlučnog prava.”
VTS RH Pž-5023/00 od 7. studenog 2000. godine
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE
Stečajni zakon – Članak 98. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Za dopustivost ovrhe protiv stečajnog dužnika kao ovršenika odlučna je činjenica je li ovrhovoditelj stečajni vjerovnik ili razlučni vjerovnik, obzirom da se zabrana ovrhe protiv stečajnog dužnika odnosi samo na stečajne vjerovnike.
Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem nastavio i obustavio ovrhu u uvodno označenoj ovršnoj pravnoj stvari uz obrazloženje da je po rješenju istoga suda od 27. 10. 1999. godine prekinut ovršni postupak radi otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom pod brojem St-17/99 od 23. 2. 1999. godine pa da je temeljem članka 98. stavak 1. i stavak 3. Stečajnog zakona ovako valjalo riješiti. (…)
Ispitavši pobijano rješenje temeljem članka 365. stavak 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) u svezi s člankom 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, dalje: OZ) ovaj sud nalazi da su ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuju žalitelji, kao i razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer prvostupanjski sud nije proveo postupak u skladu sa propisima koje je u ovom slučaju trebao primijeniti te donio rješenje u kojem je propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama čime je počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
Prema odredbi članka 98. stavak 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03 i 187/04 – dalje: SZ) nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupke ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Prekinuti postupci ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka nastavit će i provesti ovršni sud po pravilima ovršnog postupka. Nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika. (…) Postupci ovrhe i osiguranja se u odnosu na navedene stečajne vjerovnike i druge vjerovnike, a koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju. Nakon što ti postupci budu nastavljeni ovršni će ih sud obustaviti. Stoga je naslovljeni sud prije donošenja odluke o nastavku odnosno obustavu ovršnog postupka bio dužan provjeriti je su li ovrhovoditelji stečajni ili razlučni vjerovnici te zavisno od toga, pod uvjetom da postupak bude nastavljen ovršni postupak obustaviti ili ga nastaviti i provesti po pravilima ovršnog postupka. U konkretnom slučaju u pogledu navedenih odlučnih okolnosti prvostupanjski sud nije donio nikakav zaključak a ako jeste taj zaključak ni na koji način u rješenju nije obrazložio. Sud je u pobijanom rješenju pošao samo od činjenice da je zbog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom konkretni ovršni postupak prekinut te da je sukladno pozivu suda stečajni upravitelj ovršenika postupak preuzeo a što se tiče postojanja kakvih razlučnih ili drugih prava ovrhovoditelja o razlozima rješenja nema nikakvog zaključka što čini rješenje posve nejasnim. Ovo i stoga što ovrhovoditelji u ovom postupku upravo iznose okolnosti kojima ukazuju na prava koja su stekli prije otvaranja stečajnog postupka a koje je i ovdje trebalo nedvojbeno utvrditi kod donošenja pobijanoga rješenja. Time su i odlučne okolnosti ostale neutvrđene, neraspravljene i neocijenjene, pa se zaključak prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti kao pravilan. Imajući u vidu iznijete razloge, valjalo je rješenje ukinuti po članku 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a u svezi sa člankom 19. OZ-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će najprije otkloniti bitne povrede postupka na koje je ukazao ovaj žalbeni sud, te će uz pravilni pristup u primjeni materijalnoga prava navedene odlučne okolnosti ponovno utvrđivati i ocijeniti.
VTS RH, Pž-7479/04 od 27. srpnja 2006. (TS Zagreb Ovr-1235/98 od 20. rujna 2004.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE I OSIGURANJA
Stečajni zakon – Članak 98. stavak 5. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Zabrana ovrhe i osiguranja nakon otvaranja stečajnog postupka ne odnosi se na razlučne vjerovnike koji i nakon otvaranja stečajnog postupka mogu pokrenuti ovršni postupak radi namirenja tražbine osigurane razlučnim pravom. Međutim, zabrana ovrhe i osiguranja odnosi se na stečajne vjerovnike.
Točna je tvrdnja prvostupanjskog suda kako se prema članku 98. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03; nastavno: SZ) nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika. Postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju se, a nakon što ti postupci budu nastavljeni, ovršni sud će ih obustaviti (čl. 98. st. 3. SZ). (…)
Prema odredbi čl. 98. stavka 5. Stečajnog zakona (”Narodne novine” br. 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03 i 187/04, dalje SZ), nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni su vjerovnici ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka.
Dakle, nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe i osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Razlučno pravo i tražbine razlučnih vjerovnika nisu predmetom ispitivanja u stečajnom postupku, te stečajno vijeće nije ovlašteno ispitivati tražbine razlučnih vjerovnika.
Naime, rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozivaju se vjerovnici da stečajnom upravitelju u roku od 15 dana prijave svoja razlučna prava na pokretnim stvarima i stvarima dužnika, te razlučna prava na nekretninama dužnika koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, odnosno razlučno pravo na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, ako ta razlučna prava nisu upisana u tim knjigama (članak 54. stavak 4. Stečajnog zakona). Dakle, razlučni vjerovnici se ne pozivaju da prijave svoje tražbine, već razlučna prava. Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku (članak 96. SZ-a), iz čega proizlazi da razlučni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati izvan stečajnog postupka. Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Pokrenuti postupak ovrhe i osiguranja kojeg su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka nastavit će se i provesti ovršni sud po pravilima ovršnog postupka (članak 98. stavak 5. Stečajnog zakona).
VTS RH, Pž-4104/06 od 17. kolovoza 2006. (TS Slavonski Brod Ovrv-350/06 od 31. svibnja 2006.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE I OSIGURANJA
Stečajni zakon – Članak 98. st. 5. (Narodne novine br. 44/96, 29/99 i 129/00)
Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka.
Nepodnošenje prijave razlučnog vjerovnika u stečajnom postupku i-ili nepravodobno podnošenje prijave ima samo za posljedicu da razlučno pravo neće biti ispitano u stečajnom postupku, ali ne znači da je razlučni vjerovnik izgubio svoje razlučno pravo.
“Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Prekinuti postupak ovrhe i osiguranja koji su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka, nastavit će i provesti ovršni sud po pravilima ovršnog postupka čl. 98. st. 5. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99 i 129/00). Iz te odredbe jasno proizlazi da razlučni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati mimo stečajnog postupka. Razlučni vjerovnici mogu naravno podnijeti i prijavu svog razlučnog prava ali okolnost da je neko razlučno pravo osporeno ne utječe na pravo vjerovnika da svoju tražbinu osiguranu razlučnim pravom namiri izvan stečajnog postupka u skladu sa Stečajnim zakonom (čl. 178. st. 12. SZ).
Prema tome, nepravodobno podnošenje prijave ima samo za posljedicu da razlučno pravo neće biti ispitano u stečajnom postupku, ali to ni u kom slučaju ne znači da je razlučni vjerovnik izgubio svoje razlučno pravo.”
VTS RH Pž-5726/01 od 20. studenog 2001. godine
*
Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni vjerovnici ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika.
Rješenje stečajnog suca kojim daje suglasnost na djelomičnu diobu nije ovršna isprava na temelju koje se može predlagati ovrha.
Po ocjeni prvostupanjskog suda prijedlog za ovrhu nije dopušten.
Prema čl. 98. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99 i 129/00, 123/03 nastavno: SZ), kao jedna od osnovnih pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom nastupa zabrana ovrhe i osiguranja u korist pojedinih dužnikovih vjerovnika („…nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika…“).
Stečajni postupak je generalna ovrha nad imovinom stečajnoga dužnika. Svi stečajni vjerovnici trebaju biti u načelu u istom položaju i namiriti se razmjerno na dužnikovoj imovini. Iz tog razloga postoji pravilo da nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti niti ovrhu niti osiguranje na dužnikovoj imovini, koja ulazi u stečajnu masu, pa niti u slučaju da raspolažu ovršnom ispravom. Oni mogu ostvarivati svoja prava putem podnošenja prijave stečajnom upravitelju (čl. 173. st. 1. SZ-a). Ovo pravilo nije apsolutnog karaktera, jer postoje iznimke od tog pravila. Prema odredbi čl. 98. stavka 4. SZ-a nakon otvaranja stečajnog postupka izlučni vjerovnici mogu radi ostvarenja svojih prava pokrenuti protiv dužnika postupke ovrhe i osiguranja po općim pravilima OZ-a. Oni postupci ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici prije pokrenuli, nastavit će se i dovršiti po pravilima ovršnog postupka (članak 98. stavak 4. Stečajnoga zakona). Zabrana ovrhe i osiguranja ne odnosi se niti na razlučne vjerovnike. Nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe i osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Ako su ranije pokrenuti postupci ovrhe i osiguranja, koje su razlučni vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka prekinuti, ovi postupci će se nastaviti i provest će ih ovršni sud po općim pravilima ovršnog postupka (čl. 98. st. 5. SZ-a).
Ako ovrhovoditelj ima koje od prava koje bi mu omogućilo nastavak postupka (izlučno ili razlučno) on će predložiti nastavak postupka. U protivnom, svoju tražbinu može ostvariti samo prijavom tražbine u stečajnom postupku. U konkretnom predmetu ne radi se o izlučnim niti razlučnim vjerovnicima, već o vjerovnicima prvog višeg isplatnog reda, a koji svoju tražbinu ostvaruju samo u okviru stečajnog postupka.
Pravilno sud prvoga stupnja zaključuje da prijedlog za ovrhu nije dopušten te da ovrhovoditelji svoje pravo na puno namirenje mogu ostvarivati pravnim sredstvima u stečajnom postupku, u okviru kojeg stečajni upravitelj nakon unovčenja (dijela) stečajne mase i nakon odobrenja, vrši isplatu vjerovnicima.
Unovčenje stečajne mase je faza u provođenju stečajnog postupka u kojoj je stečajni upravitelj nakon izvještajnog ročišta dužan bez odgode unovčiti imovinu koja ulazi u stečajnu masu kako to propisuje odredba čl. 158. st. Stečajnog zakona (”Narodne novine” br. 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03 i 187/04, dalje SZ) pa pogrešno žalitelj smatra da se radi o posebnom pojmu stečajnog prava.
Rješenje kojim se daje suglasnost na djelomičnu diobu stečajne mase, na temelju kojega su rješenja ovrhovoditelji stavili prijedlog za ovrhu, po mišljenju ovoga suda ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbi čl. 21. Ovršnog zakona (“Narodne novine” br. 57/96, 29/99, 42/02, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, dalje OZ).
VTS RH, Pž-6322/06 od 7. ožujka 2007. (TS Slavonski Brod Ovr-172/06 od 13. rujna 2006.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE Stečajni zakon- Članak 98. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Ovrhovoditelj u postupku koji je započeo prije otvaranja stečajnog postupka, a u kojem je rješenje o ovrsi dostavljeno banci na provedbu nakon otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom nije razlučni vjerovnik te se on ne može pozivati na svoje razlučno pravo. Ovršni postupci koji su bili u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju se, a nakon što budu nastavljeni, ovršni ih sud mora obustaviti.
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE I OSIGURANJA
Stečajni zakon – Članak 98. (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00 i 123/023)
Zabrana ovrhe i osiguranja nakon otvaranja stečajnog postupka ne odnosi se na tražbine vjerovnika zasnovane pravnom radnjom stečajnog upravitelja.
Dopuštena je ovrha i osiguranje radi namirenja tražbine radnika temeljem ugovora o radu koji je s radnikom zaključio stečajni upravitelj.
“Prijedlog za ovrhu podnio je radnik čiji je poslodavac V. – KONFEKCIJA d.d. u stečaju, a tražbina se temelji na ugovoru o radu na određeno vrijeme zaključenog između poslodavca u stečaju i zaposlenika B. B. temeljem članka 24. i 120. stavak 5. Stečajnog zakona (“Narodne novine” broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03) i članka 10. stavak 1. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03)
– tražbina se odnosi na isplatu plaća i dospjela je tijekom stečajnog postupka,
– poslodavac nije ispunio svoju obvezu na isplatu plaće, a prema konstataciji suda koju žalitelj ne osporava u stečajnom postupku još nisu namireni troškovi stečajnog postupka koji se namiruju prije ostalih obveza stečajne mase razmjerno njihovoj veličini,
– prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sadrži sve elemente koje mora sadržavati prema Ovršnom zakonu, a prijedlogu je priložen prikaz obračuna plaće ovjeren po poslodavcu koji u smislu odredbe članka 83. stavak 3. Zakona o radu predstavlja vjerodostojnu ispravu.
Kod ovakvog činjeničnog stanja nije bilo osnova odbaciti prijedlog za ovrhu.
Stečajni zakon uređuje pravila o zabrani provođenja ovrhe tražbina određenih kategorija vjerovnika. Pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika. Kategorije vjerovnika za čije tražbine je propisana zabrana ovrhe i osiguranja utvrđene su u odredbi članka 98. Stečajnog zakona.
I nakon otvaranja stečajnog postupka pojedine kategorije vjerovnika mogu radi ostvarenja svojih prava pokrenuti protiv dužnika postupke ovrhe i osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka odnosno osiguranja.
Tako je između ostalog propisano da se zabrana ovrhe ne odnosi na tražbine zasnovane pravnom radnjom stečajnog upravitelja.
Zato je dopuštena ovrha radi namirenja tražbine zaposlenika temeljem ugovora o radu koji je sa zaposlenikom zaključio stečajni upravitelj.
Okolnost da u stečajnom postupku još nisu namireni troškovi stečajnog postupka koji se temeljem članka 85. stavak 2. Stečajnog zakona namiruju prije ostalih obveza stečajne mase ne priječi donošenje rješenja o ovrsi. Pravila po redoslijedu namirenja iz članka 85. Stečajnog zakona primjenjuju se u postupku provedbe ovrhe kao što primjerice pravila o redoslijedu namirenja koja primjenjuju banke koje za svoje klijente obavljaju poslove platnog prometa odnosno pravila koja je ranije primjenjivao ZAP, određuju kojim redoslijedom će se tražbina naplatiti a ne priječe donošenje rješenja o ovrsi.”
VTS RH Pž-7038/02 od 1. srpnja 2003. Godine
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZABRANA OVRHE; OVRŠNA ISPRAVA
Stečajni zakon – Članak 98. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Ovršni zakon – Članak 21. (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05)
Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni vjerovnici ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika.
Rješenje stečajnog suca kojim daje suglasnost na djelomičnu diobu nije ovršna isprava na temelju koje se može predlagati ovrha.