Djelomična presuda

Članak 329.

Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi sa sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda). Pri ocjeni hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku.

Sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za takvu odluku.

U slučaju iz članka 200. ovoga Zakona sud je dužan donijeti djelomičnu presudu ako je tužbeni zahtjev koji se tiče više suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema kojem od suparničara, ili ako je neki od više tužbenih zahtjeva koji se tiču različitih suparničara sazrio na temelju priznanja ili odricanja za konačnu odluku samo prema suparničaru kojeg se tiče.

Djelomičnu presudu sud može (stavak 1.), odnosno dužan je (stavak 2. i 3.) donijeti, u skladu s prethodnim odredbama ovoga članka i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio zahtjev tužbe ili protutužbe.

U skladu s odredbama stavka 1. do 3. ovoga članka sud će postupiti i u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

Što se tiče pravnih lijekova i ovrhe, djelomična presuda smatra se samostalnom presudom.

U slučaju žalbe protiv djelomične presude sud će umnožiti spis i prijepis spisa sa žalbom i odgovorom na žalbu dostaviti drugostupanjskom sudu, a postupak glede zahtjeva ili dijela zahtjeva o kojemu nije odlučio nastaviti.

________ ** ________

Ova odredba predstavlja izuzetak od pravila parničnog postupka da sud jednom presudom odlučuje o svim zahtjevima istaknutim u parnici (čl. 325. st. 2.).

Djelomična presuda se može donijeti ne samo kod objektivne kumulacije (kad tužitelj istakne u jednoj tužbi više zahtjeva protiv jednog tuženika), već kad je u tužbi istaknut samo jedan zahtjev, koji je djeljiv, pa je dio tog zahtjeva sazrio za odlučivanje.

Djelomična presuda se može donijeti i kod subjektivne kumulacije, kad je tužbom zahvaćeno više osobe, pa uslijed priznanja ili na temelju raspravljanja zahtjev sazri prema nekim od suparničara, a radi se o običnom suparničarstvu.

Djelomična presuda ne može se donijeti u odnosu na pojedine suparničare ako je u pitanju jedinstveno suparničarstvo, zatim kod eventualne objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva (čl. 188.) i kod eventualne slubjektivne kumulacije (čl. 197.).

Djelomična presuda ne može biti donijeta ako je istaknut prigovor kompenzacije.

Donošenje djelomične presude mogu predložiti stranke, ali sud nije vezan za njihov prijedlog. Ako sud ocijeni svrsishodnim donošenje djelomične presude, može je donijeti i bez prijedloga stranke.

Protiv rješenja suda kojim se odbija prijedlog stranke da se donese djelomična presuda, nije dozvoljena posebna žalba (budući se ovim rješenjem upravlja parnicom).

Djelomičnom presudom se konačno rješava o jednom zahtjevu ili dijelu zahtjeva.

Protiv djelomične presude mogu se ulagati redovni i izvanredni pravni lijekovi.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Sud smije donijeti djelomičnu presudu i glede dijela zahtjeva koji je među strankama sporan. VS, Rev 1289/06 od 4.1.2007.

*

Djelomičnom presudom može se odlučiti o tužbenom zahtjevu i onda kad je tuženik podnio protutužbu. VSRH, Revt 76/2008-2 od 7.5.2008.

*

Djelomičnu presudu sud može donijeti i kad je podnijeta protutužba, ako je za odluku sazrio samo zahtjev tužbe ili zahtjev protutužbe. Međutim, kada tuženik u parnici istakne svoje protupotraživanje s prijedlogom da sud iz­vrši prijeboj do visine tužbenog zahtjeva a preko toga da naloži tužitelju pla­ćanje, sud ne može djelomičnom presudom prihvatiti tužbeni zahtjev smat­rajući da ga je tuženik priznao. VTS RH, Pž-2396/93 od 15. ve­Ijače 1994.

*

Ne postoji zapreka da se djelomičnom presudom odluči o tužbenom zahtjevu zaposlenika za poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu pokraj postojanja protutužbe poslodavca kojom traži da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu. ŽS u Koprivnici, Gž 28/01 od 8.2.2001.

*

Prvostupanjskom djelomičnom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu kojim su zahtijevale poništenje rješenja od 10. 1. 1992. godine o prestanku radnog odnosa tužiteljica s danom 10. 1. 1992. godine.

Prvostupanjski sud je odlučio da će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (vraćanju na rad, isplati plaća, kao i alternativnom zahtjevu drugotužiteljice sve pobliže navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske odluke) odlučiti naknadno budući da po stajalištu prvostupanjskog suda taj dio zahtjeva nije sazrio za odlučivanje

Drugostupanjskom odlukom odbačena je žalba tužiteljica zbog nedostatka pravnog interesa kako u odnosu na prihvaćeni zahtjev kojim su poništena rješenja o prestanku radnog odnosa tako i u odnosu na odluku da će o preostalim zahtjevima sud odlučiti naknadno, a sukladno odredbi čl. 329. Zakona o parničnom postupku.

Opravdavajući reviziju tužiteljice prvenstveno ističu, da nisu postojali uvjeti za izricanje djelomične presude u smislu čl. 329. Zakona o parničnom postupku (“NN” br. 53/91, 91/92, 112/99 – ZPP), budući da se radi o jedinstvenom tužbenom zahtjevu za poništenje odluke, vraćanju na poslove i radne zadatke i isplatu plaća, a u smislu čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“NN” br. 34/91 – ZOPRO).

To stoga, što da pravomoćno rješenje odluke o prestanku radnog odnosa ima za posljedicu da se radnopravni status radnika vraća u stanje kao da iste odluke nije ni bilo, dakle sa svim pravima i obvezama iz radnog odnosa.

Tužiteljice smatraju da je drugostupanjski sud ujedno i počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer nije odgovorio na istaknute prigovore u žalbi, a koje tužiteljice sada ističu i u reviziji.

Prvostupanjski sud je ovlašten cijeniti da li je neki od više istaknutih zahtjeva zreo za presuđenje, te je u tom slučaju ovlašten o takvom zahtjevu donijeti djelomičnu presudu, što spada u djelokrug odlučivanja, a protiv takvih odluka nije dopuštena žalba.

Djelomična presuda predstavlja samostalnu odluku, pa u pogledu bitnih svojstava nema razlike između potpune i djelomične presude s obzirom na zahtjev o kome se njime odlučuje.

Stoga je drugostupanjski sud pravilno postupio kada je u odnosu na zahtjev koji je prihvaćen, a radi se o poništenju odluka tuženika kojima je tužiteljicama prestao radni odnos odbacio žalbu tužiteljica zbog nedostatka pravnog interesa, jer je na taj način postupio prema odredbi iz čl. 358. st. 1. i 3. ZPP.

Stoga drugi istaknuti prigovori i nisu pravno odlučni, te ih drugostupanjski sud i nije trebao cijeniti u svojoj odluci, budući da u smislu čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja trebao ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Samo uzgred se stoga napominje, da u smislu čl. 329. ZPP donošenje djelomične presude moguće i kad je istaknut samo jedan zahtjev, budući da st. 1. citiranog propisa dopušta mogućnost da sud donese djelomičnu presudu i u slučaju ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, a u konkretnom slučaju se i ne radi o jedinstvenom zahtjevu kako pogrešno smatraju tužiteljice, već o kumulaciji zahtjeva.

Kako se dakle nisu ostvarili revizijski razlozi, a niti je učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Rev 2478/00-2

*

Članak 329. stavak 2.

Okolnost da sud nije donio presudu na temelju priznanja bez odgađanja već po proteku dva mjeseca, može imati značenje samo relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1093/2008-2 od 8.9.2010.

*

Djelomičnu presudu sud može donijeti i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio samo zahtjev tužbe ili zahtjev protutužbe, ali ne i tada kada je tuženi svoje protupotraživanje istaknuo u obliku prigovora radi prebijanja. VTS RH, Pž-3223/93 od 14. rujna 1994.