Isprava

Članak 230.

Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

Člankom 8. ZIZPP-a (NN 91/92 stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 1. određene riječi su zamijenjene.

Člankom 119. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen.

Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebala da potječe.

________ ** ________

U smislu građanskog procesnog prava isprava je svaki predmet na kojem je pismom zabilježena neka misao. Isprave mogu biti javne, privatne, domaće, inozemne, itd. Procesno pravo nema odredaba o ograničenju mogućnosti upotrebe isprava u svrhu dokazivanja. Javne isprave su dokaz onoga što se u njima potvrđuje (npr. uvjerenje o državljanstvu, svjedodžba o školskoj i stručnoj spremi, uvjerenje o prebivalištu i boravištu i dr.) ili određuje (npr. rješenje iz upravnog postupka, presude i rješenja sudova iz oblasti kaznenog prava, upravnog prava i dr.). Sadržaj javne isprave mora se odnositi na poslove tijela koje ju je izdalo, odnosno na poslove tijela o kojima ono vodi službenu evidenciju. Zakonska je pretpostavka da su sve javne isprave istinite i u njihov sadržaj sud i sudionici u postupku mogu se pouzdati. U slučaju pojavljivanja sumnje u autentičnost isprave kojom se dokazuje istinitost onoga što se potvrđuje, sud je ovlašten zatražiti po službenoj dužnosti izjašnjenje o tome od tijela koje ju je izdalo. U slučajevima javnih isprava kojima se nešto određuje (npr. pravomoćna presuda ili rješenje suda) isključena je svaka sumnja u njihov sadržaj. Takva javna isprava ne može se osporavati u parničnom postupku, već se samo može pobijati izvanrednim pravnim lijekovima (propisanim prema vrsti postupka u kojem je donijeta). Privatne isprave su one koje izdaje fizička osoba potvrđujući određene činjenice ili određeni odnos. Zakon ne daje isti značaj privatnoj ispravi i javnoj ispravi. Nema razlike u dokaznoj snazi javne i privatne isprave, jer i jednom i drugom se dokazuje ono što one sadrže, ali je razlika u njihovoj vjerodostojnosti. Sadržaj javne isprave dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje i stranka mora, ako želi da se suprotno utvrdi, dokazati neistinitost sadržaja ili same isprave, dok sa privatnom ispravom nije takav slučaj – istinitost njenog sadržaja se ne pretpostavlja, nego se dokazuje.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Članak 230. stavak 1.

Opći uvjeti prodaje toplinske energije nisu javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Županijski sud u Varaždinu Gž 1492/2011-4 od 9.5.2012.

*

Ako postoji dvojba je li žalitelj pobijanu odluku primio datuma koji je slovima upisan na dostavnici ili datuma navedenog u pečatu pošte, sud je datum primitka dužan provjeriti putem pošte. Ako se na taj način ne može utvrditi datum primitka sudske odluke koja se pobija žalbom, sud kao datum primitka mora uzeti kasniji datum. VTSRH, Pž 7635/06 od 19.1.2007.

*

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu plaće za utužena razdoblja obrazlažući to time da je kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske i to kao pripadnik 66. pukovnije Hrvatske vojske, u spomenutim razdobljima za tuženicu obavljao poslove na različitim područjima Republike Hrvatske, te da mu tuženica za objavljeni rad nije isplatila plaću u mjesečnom iznosu od 2.970,00 kn za koju smatraju da im pripada kao djelatnim vojnim osobama.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbijaju tužbeni zahtjev jer smatraju da su tužitelji mogli steći status djelatne vojne osobe tuženice samo na temelju akta o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovora o djelatnoj vojnoj službi (čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske – “Narodne novine”, broj: 23/95., 33/9., 105/99. i 128/99.).

Prema odredbi čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama (“Narodne novine”, broj: 23/95. i dr.) koja se primjenjuje u ovom slučaju, državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe aktom u prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.

Prema pak odredbi čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici (“Narodne novine”, broj: 57/91.) koja se također primjenjuje u ovom slučaju, vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.

Prema tome, u smislu citiranih propisa koji su bili na snazi u vrijeme izdavanja vojne iskaznice vojna iskaznica ne predstavlja akt o prijamu u djelatnu vojnu službu, kako to pogrešno smatra revident.

S druge strane, odredbom čl. 230. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) određena je dokazna snaga javnih isprava u parničnom postupku, pa je tako po odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno dokazivati i suprotno od onog što proizlazi iz sadržaja javne isprave. U konkretnom slučaju je utvrđeno da 66. pukovnija u kojoj je prema tvrdnji tužitelja on bio djelatna vojna osoba, nije bila u sastavu Hrvatske vojske niti postoji ugovor o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu ili ugovor o djelatnoj vojnoj službi za tužitelje, pa vojna iskaznica na koju se poziva tužitelj nema značaj koji joj on pridaje i sama po sebi ne potvrđuje postojanje radnog odnosa tužitelja s tuženicom, kao djelatne vojne osobe.

S obzirom na primjenu posebnih propisa (čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama) neosnovani su i svi daljnji navodi tužitelja kojima pokušava dokazati postojanje radnog odnosa.

Iz svih navedenih razloga o tužbenom zahtjevu pravilno je odlučeno kad je odbijen kao neosnovan, pa kako nisu ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. ZPP) reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Revr 803/07-2

*

Čl. 230. st. 1. i 2.

Izjava o dugovanju na kojoj je ovjeren potpis dužnika ne predstavlja javnu ispravu zbog čega takva izjava u procesno pravnom smislu predstavlja dokaz koji je sud ovlašten ocjenjivati kao i svaki drugi dokaz u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Županijski sud u Varaždinu, Gž. 309/09-2 od 09.VI.2009.

*

Čl. 230. st. 1.

Opći uvjeti prodaje toplinske energije nisu javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

„Prigovorom tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da Opći uvjeti prodaje toplinske energije tužitelja (koje je tužitelj donio primjenom odredbe čl. 22. st. 3. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN br. 96/03) nisu javna isprava u smislu čl.

230. st. 1. ZPP-a (u smislu te odredbe radi se o ispravi koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu i koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje), pa nije ostvaren niti razlog za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 5. ZPP-a prema kojoj se pravomoćno okončan pravomoćni postupak može ponoviti i ako se odluka temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj). U odnosu na prigovor tuženika da nije niti znao da postoje Opći uvjeti prodaje toplinske energije tužitelja, valja samo kratko reći da su navedeni Opći uvjeti objavljeni u Službenom vjesniku Varaždinske županije br. 5/04, a objava u službenom županijskom glasilu nesporno ima značaj javne objave (prema odredbi čl.

22. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača, trgovac mora potrošaču omogućiti upoznavanje unaprijed sa svim uvjetima korištenja javnih usluga i te uvjete javno objaviti).”

Županijski sud u Varaždinu, 11 Gž.1492/11-4 od 09. svibnja 2012.

*

Za činjenice navedene na dostavnici važi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno.

Županijski sud u Splitu, Gž-2101/97. od 31.10.1997. Izbor 1/98.

*

Dostava pismena (poziva) uredno je obavljena i u slučaju kad je uručeno u sudu odvjetničkom pripravniku.

“Dostava pismena neposredno u sudu je propisani način dostave (čl. 133. ZPP-a), a isto tako nije suprotno Zakonu da se pismena uruče i namje­šteniku u odvjetničkom uredu (čl. 139. ZPP-a). Prema stajalištu ovog suda nema zapreke da se namješteniku (a namještenik je i odvjetnički priprav­nik) pismena uruče i neposredno u sudu, tim više što odvjetnika može za­mijeniti odvjetnički pripravnik koji je kod njega zaposlen (čl. 95. st. 3. ZPP-a).U spisu postoji potvrda o obavljenoj dostavi koja predstavlja urednu ispravu u smislu čl. 149. ZPP-a. Dostavnica je javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP-a). S obzirom na naprijed rečeno i obavijest predsjednika vijeća prvostepenog suda o načinu dostave pismena (poziva za ročište) punomoćnicima tužitelja, ovaj sud nalazi da žalba nije osnovana.” PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-634/92 od 2. lipnja 1992.

*

Vojna iskaznica sama po sebi ne dokazuje postojanje radnog odnosa tužitelja kao djelatne vojne osobe (VS, Revr 761/06 od 17.1.2007.

*

Ukoliko opći uvjeti nisu javno objavljeni, tada se ne smatraju materijalnim pravom već samo činjenicama.

Zaključak sjednice Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 06. listopada 2011.

BILJEŠKE

______________________________________________________________

*

Obveza poslodavca da radniku uruči pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu odnosi se na situaciju kad ugovor o radu postoji ali nije sklopljen u pisanom obliku, a ne na slučaj kad takav ugovor ne postoji.

*

Dostavnicu potpisuje primatelj koji na njoj mora napisati datum primitka, a kad je on pravna osoba, uz svoj potpis mora otisnuti i pečat ili štambilj. Ako je primatelj svojim potpisom te pečatom ili štambiljem ovjerio primitak dostavnice, ali nije upisao datum primitka, dostavnica kao javna isprava o obavljenoj dostavi nije uredna, te sud radi utvrđivanja činjenice kada je pismeno dostavljeno primatelju može izvoditi dokaze.