Članak 221a.
Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
SUDSKA PRAKSA
______________________________________________________________
*
Okolnost da je primjenom pravila o teretu dokazivanja sud uzeo da određene tužiteljeve tvrdnje nisu istinite, ne mora sama po sebi značiti da je tužbeni zahtjev neosnovan.
Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 631/2007-2 od 24.3.2009.
*
Računi iz kojih nije vidljiv primitak robe kupcu ne predstavlja dokaz činjenice da je prodavatelj ispunio svoju ugovornu obvezu predaje stvari. VTSRH, Pž 7491/03 od 13.12.2006.
*
Teret dokazivanja u parnici ne leži uvijek na tužitelju. Naprotiv, tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora. VS, Rev 664/07 od 26.3.2008.
*
Da bi sud mogao o postojanju činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke i to: 1. da je sud izveo predložene dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu.
VSRH Rev 1276/2007-2
*
“Prvostupanjski sud svoju odluku o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice za plaćanje rente zbog izgubljenog uzdržavanje iz sredstava koja je pok. D. Ž. ostvarivao u redovnom radnom odnosu obrazlaže time da tužiteljica niti u tužbi niti tijekom postupka nije podastrla činjenice, niti predložila dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo da je pok. suprug osim sredstava ostvarenih radom u „fušu” izdvajao i iz redovite zarade sredstva za njeno uzdržavanje, pa je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a/ ZPP taj zahtjev tužiteljice odbio. Međutim, to je suprotno stanju spisa i navodima same presude iz kojih je vidljivo da je radi utvrđivanja navedene odlučne činjenice – je li pok. D. Ž. izdvajao iz redovnog rada za uzdržavanje tužiteljice – sud izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (čl. 264. ZPP), a pored toga provedeno je i gospodarsko vještačenje radi utvrđenja visine zarade koju bi pok. D. Ž. ostvarivao u redovnom radnom odnosu da nije bilo štetnog događaja. Prema izričitoj odredbi čl. 221.a/ ZPP tek ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a/ ZPP moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kada je sud izveo dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, konkretno dokaz saslušanjem tužiteljice – ali ga je propustio ocijeniti u smislu čl. 8. ZPP, odredba čl. 221.a/ ZPP nije se mogla primijeniti. Pogrešnom primjenom odredbe čl. 221.a/ ZPP u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je ona utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, a budući da drugostupanjski sud tu povredu nije sankcionirao (čl. 369. st. 1. ZPP) i sam je učinio istu povredu, a na što tužiteljica osnovano ukazuje sadržajem svoje revizije. Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu valjalo je ukinuti u odbijajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. II. izreke ovog rješenja). U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti izvedeni dokaz – iskaz tužiteljice i potom, vodeći računa o svemu naprijed izloženome, ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.” VSRH Rev 1276/2007-2
*
“Pogrešno smatraju tuženici da je teret dokaz u parnici uvijek na tužitelju. Naime, tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda ili prigovora (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Tako je na tuženicima bio i teret dokazati svoje tvrdnje da oporučiteljica nekoliko sati prije smrti nije bila sposobna oporučivati odnosno da svjedok usmene oporuke T. F. nije čuo njezinu posljednju volju, jer sam jako slabo čuje. U tom smislu sud nije bio u mogućnosti provjeriti tvrdnje tuženika, budući da oni i nisu dali dokaze za svoju tvrdnju da oporučiteljica nije bila sposobna za oporučivanje i jer su odustali od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem u odnosu na T. F.. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a u vezi s čl. 8. tog Zakona) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazno).” VSRH Rev 664/2007-2
*
Kad sud ne ocijeni dokaze koje je tužitelj priložio, nije ovlašten odbiti tužbeni zahtjev pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja. VSRH Rev 201/2008-2
*
Kad sud ocijeni dokaze koje je tužitelj priložio, nije ovlašten odbiti tužbeni zahtjev pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja. VS, Rev 201/08 od 28.2.2008.
*
Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu (da postoji potraživanje iz tužbe) o njezinom postojanju ili nepostojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
“Kad tuženik ospori tužiteljevo potraživanje s naslova obračuna zateznih kamata, tada sam obračun zateznih kamata nije dovoljan dokaz za uteeljenost potraživanja (tužbenog zahtjeva) pa je na tužitelju teret dokazivanja kako na utemeljenost tako i za visinu zahtjeva (čl. 219. ZPP-a – NN 53/91).
Slijedom toga, od trenutka kada je tužitelj upoznat sa sadržajem prigovora tuženika, isti je imao obavezu prikupiti dokumentaciju kojom bi dokazao utemeljenost svog zahtjeva za obračun zateznih kamata, te dokazati da li je tuženik uopće dužnik po računu, da li je račun plaćen i da li je plaćen s zakašnjenjem, da li je obračun zateznih kamata pravilan (od dospijeća, broj dana kašnjenja, visinu stope i sl.), a budući se konkretno radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je bio u obvezi te dokaze pružiti sve do zaključenja glavne rasprave. Ako sud na temelju izvođenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP).” PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-267/93 od 8. lipnja 1993.
*
Da bi sud mogao o postojanju činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke i to: 1. da je sud izveo predložene dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1276/2007-2 od 4.6.2008.
*
Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3242/05 od 14.3.2006.
*
Da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo predložene dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu. VS, Rev 1276/2007-2 od 4.6.2008.
BILJEŠKE
______________________________________________________________
*
Okolnost da je primjenom pravila o teretu dokazivanja sud uzeo da određene tužiteljeve tvrdnje nisu istinite ne mora sama po sebi značiti da je tužbeni zahtjev neosnovan.
*
Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.