Sadržaj tužbe

Članak 186.

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

Člankom 98. ZIDZPP-a (NN 117//03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003). u stavku 1. riječi: »da sadrži« zamijenjene su riječju: »sadržavati«.

Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

Člankom 98. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 2. izmijenjen.

Sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

Čl. 186. a. st. 1.

Kada zahtjev za mirno rješenje spora podnijet državnom odvjetništvu u smislu čl. 186. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne sadrži sve potrebne podatke za tužbu za naknadu štete, obzirom je zahtjevom tužitelj predložio obnovu kaznenog postupka i provođenje statusnih postupaka utvrđivanja očinstva, dok u tužbi traži naknadu štete nakon što se provedu zatraženi postupci, tada zahtjev i tužba nemaju isti identitet spora, time da je i različita visina zatražene naknade štete, zbog čega se ima smatrati da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu. Županijski sud u Varaždinu, Gž. 118/10-2 od 09.III.2010.

*

Članak 186. st. 2.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1842/05-2 od 19. srpnja 2005.

Protiv ovog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predlaže da se obje odluke sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu.

U odgovoru na reviziju tuženici predlažu da se reviziju odbije.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora, a što je u smislu odredbe čl. 186. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) bio dužan naznačiti već u tužbi.

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji nisu primijenili navedenu odredbu Zakona o parničnom postupku.

Vrijednost predmeta spora utvrdili su posredno iz zahtjeva za naknadu troškova tužitelja.

Na osnovu tog zahtjeva su obzirom na visinu zatražene naknade izveli zaključak da je riječ o vrijednosti predmeta spora od svega 20.000,00 kn, radi čega su pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP utvrdili da revizija nije dopuštena.

Izloženo postupanje je pogrešno, jer sudovi nisu bili ovlašteni otkloniti primjenu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP u kojoj je upravo i propisano kako treba sud postupiti kada tužitelj propusti odrediti vrijednost predmeta spora.

Time što nije primijenjena odredba čl. 40. st. 4. ZPP učinjena je relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer je to moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Zato su na temelju odredbe čl. 400. st. 2. i 3. ZPP u vezi čl. 394. st. 1. ZPP ukinute odluke drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, time da postupi prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP. VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Broj: – Rev 230/07-2

*

Za ocjenu pravne prirode spora nije od značaja kako je tužitelj tužbu pravno kvalificirao jer sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju je naveo tužitelj. VS, Gž 3/99 od 8.7.1999.

*

Tužbeni zahtjev mora biti konkretan i određen i to kako u pogledu stranaka, tako i u pogledu predmeta spora.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3103/03 od 2.10.2007.

*

Okolnost da tužitelj nije naveo odgovarajuću osnovu svog tužbenog zahtjeva bez utjecaja je na odluku suda o tom zahtjevu. VS, Rev 1513/01 od 12.2.2004.

*

Tužbeni zahtjev mora biti konkretan i određen, i to kako u pogledu stranaka, tako i u pogledu predmeta spora. VTSRH, Pž 3103/03 od 2.10.2007.

*

Svrha prethodnog obraćanja (RH kao potencijalnog tužitelja) sa zahtjevom za mirno rješenje spora je izvan sudsko uređenje (nagodbom) nekog spornog pravnog odnosa i izbjegavanje vođenja sudskog postupka, a ta svrha ne može se postići kada osoba potencijalnog tuženika nema u Republici Hrvatskoj poznato ni prijavljeno prebivalište i boravište, pa u tom slučaju postupak prethodnog obraćanja nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv takve osobe. Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1226/10-2, od 9. XII. 2010.

BILJEŠKE

______________________________________________________________

*

Tužba nije nepotpuna i nerazumljiva ako tužitelj uz tužbu dostavi dokaze na koje se u tužbi poziva.

Zato nije nastupila procesna pretpostavka za odbacivanje tužbe po članu 109. st. 4. ZPP-a, zbog neurednosti ili nerazumljivosti tužbe kad tužitelj po pozivu suda ne dostavi dokaze.

*

Tužbeni zahtjev mora biti određen tako da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik treba učiniti.

*

Pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suđenje. Takav zahtjev (u konkretnome slučaju bez navođenja stvari koje se pojedinačno traži, stavljanjem znaka od tri točke na kraju rečenice) ne može se materijalno-pravno presuditi (ni odbiti ni usvojiti) već treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak, a za slučaj izostanka propisanog postupka, primijeniti sankciju iz čl. 109. Zakona o parničnom postupku.

*

Tužba sadrži određeni zahtjev u pogledu sporednih traženja s osnova kamata kad se zahtijeva isplata “zakonskih kamata.