Ovršni zakon – Članak 117. i 118. (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05)

Prije donošenja rješenja o namirenju razlučnog vjerovnika sud mora provesti ročište za diobu kupovnine na kojem se raspravlja o namirenju vjerovnika i drugih osoba koje postavljaju zahtjev za namirenje.

U donošenju rješenja („naredbe“) počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a u vezi s čl. 6. SZ-a te u vezi s čl. 19. i  čl. 117. OZ-a. Sud je nezakonitim postupanjem onemogućio žalitelju raspravljanje pred sudom u stvari u kojoj je zakonom propisana obveza suda zakazivanjem ročišta omogućiti strankama raspravu o odlučnim činjenicama.

Prije ostalog valja naglasiti da su neke činjenice koje su odlučne za osnovanost žalbe nesporne:

-u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom DIP P. O. d.d. u stečaju, Ogulin, priznata je tražbina G. M. u iznosu od 617.991,30 kn i tražbina za zakonske zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od 13. travnja 2000. godine do isplate,

-tražbina je osigurana založnim pravom na nekretninama upisanim u z.k. ul. broj 6847 k.o. Ogulin,

-nekretnina je prodana u stečaju, a stečajni upravitelj je izvijestio sud da je kupac položio dio kupovnine,

-po nalogu stečajnog upravitelja FINA je izračunala visinu tražbine koja pripada razlučnom vjerovniku po osnovi zakonskih zateznih kamata na glavnicu osiguranu zalogom.

Kod takve procesne situacije nije bilo mjesta da stečajni sudac naredbom po čl. 10. st. 2. SZ-a naloži stečajnom upravitelju da isplati tražbinu razlučnom vjerovniku. Nekretnine na kojima postoji razlučno pravo stečajni sudac prodaje na prijedlog stečajnog upravitelja, uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini. Namirenje razlučnih vjerovnika obavlja se po pravilima ovršnog prava, a ostalih vjerovnika po pravilima stečajnog prava. Nakon što se unovči nekretnina, iz dobivenog iznosa najprije se namiruju do tada nastali  troškovi postupka prodaje nekretnine, a potom stečajni sudac ima obvezu namiriti razlučne vjerovnike prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog prava, dok će preostali iznos predati stečajnom upravitelju.

Dioba kupovnine može se provesti tek nakon što sud zakaže ročište za diobu na koje pored stranaka poziva i osobe koje prema stanju spisa ili prema podacima iz zemljišne knjige polažu prava da se namire iz tog iznosa. Na ročištu se raspravlja o namirenju vjerovnika i drugih osoba koje postavljaju zahtjev za namirenje. O namirenju sud odlučuje rješenjem (arg. iz  čl. 118. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 164. SZ-a), a ne naredbom upućenom stečajnom upravitelju. Protiv rješenja o namirenju pravo na žalbu imaju stranke i sve osobe koje su polagale pravo na kupovninu.

U ovom slučaju sud je o namirenju odlučio bez održanog ročišta, odlučne činjenice nisu raspravljene, a odluka o namirenju donesena je naredbom. Odluka o odlučnim činjenicama donesena je isključivo na temelju obračuna FINE, pa obrazloženje rješenja (naslovljeno kao naredba) ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

S obzirom na iznijeto sud je u donošenju rješenja poslovni broj St-31/00-309 od 20. srpnja 2006. godine počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, u vezi s čl. 6. SZ-a te u vezi s čl. 19. i čl. 117. OZ-a, pa je rješenje (naredbu) valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

U nastavku postupka sud će zakazati ročište za diobu na koje će pozvati stranke i osobe koje prema stanju spisa ili prema podacima iz zemljišne knjige polažu prava da se namire iz tog iznosa. Odluku o pravu na namirenje sud će donijeti na temelju rezultata raspravljanja. Ako u nastavku postupka ostane sporno koji iznos se ima namiriti razlučnom vjerovniku iz kupovnine, sud će po potrebi vještačenjem utvrditi iznos kamata koje vjerovniku pripadaju na glavnicu od 617.991,30 kn za razdoblje od 13. travnja 2000. godine do isplate.

VTS RH, Pž-5106/06 od 7. veljače 2007. (TS Karlovac St-31/00 od 20. srpnja 2006.)