*
STEČAJNI POSTUPAK – PRAVNA SREDSTVA POBIJANJA
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03,82/06)
Tužba kojom tužitelj kao stečajni dužnik pobija pravnu radnju raspolaganja nekretninom temeljem koje je upisano opterećujuće pravo u zemljišnoj knjizi mora sadržavati tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku (stečajnom vjerovniku) da pobijatelju izda ispravu podobnu za brisanje tog prava i time uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je postojalo prije poduzimanja radnje.
Prema mišljenju ovog suda niti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži od tuženika da mu vrati vlasništvo na nekretninama nije uredan te je sud prvog stupnja trebao sukladno odredbi članka 109. stavak 1. Zakona o parničnom postupku pozvati tužitelja na ispravak tužbe. Naime, ako je radnjom utemeljeno neko opterećujuće pravo upisano u odgovarajućem upisniku (u konkretnom slučaju u zemljišnoj knjizi i registru dionica) tada tužbeni zahtjev mora biti upravljen na to da se vjerovniku naloži da pobijatelju izda ispravu podobnu za brisanje tog prava i time uspostavu stanja prije poduzimanja radnje. U slučaju da opterećujuće pravo nije upisano u upisnik, tada je dovoljno tražiti utvrđenje da je stečeno opterećenje bez učinka prema stečajnoj masi, a ako vjerovnik ništa nije stekao na temelju pobojne radnje ali bi na temelju nje nešto mogao tražiti od stečajnog dužnika tada zahtjev mora biti upravljen na utvrđenje da je to vjerovnikovo pravo bez učinka prema stečajnoj masi. Prema tome, neovisno o tome je li fiducijarno vlasništvo tuženika upisano u zemljišne knjige, a što sud prvog stupnja nije ispitao budući da spisu umjesto ovjerenih originala prileže preslike zemljišnoknjižnih izvadaka iz kojih proizlazi da ono nije upisano u zemljišne knjige, tužitelj ne može tražiti od tuženika „vraćanje vlasništva nekretnina“. Zbog navedenog, neovisno od činjenice što je prvostupanjski sud (i) taj dio tužbenog zahtjeva odbio, izreka prvostupanjske presude je nerazumljiva.
Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem odredbe članka 369. stavak 1. i članka 370. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
U nastavku postupka sud prvog stupnja će sukladno odredbi članka 109. stavak 1. Zakona o parničnom postupku pozvati tužitelja na ispravak tužbe i dostavu originalnih izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine. Nakon toga, pod pretpostavkom da tužitelj udovolji nalogu suda, sud prvog stupnja će ispitati kada su predmetne radnje poduzete te postoje li zakonski uvjeti za pobijanje tih radnji u povodu stečaja. (…)
VTS RH, Pž-6671/03 od 25. travnja 2006. (TS Rijeka P-470/01 od 12. lipnja 2003.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ODOBRENJE STEČAJNOG SUCA
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Stečajni sudac zaključkom mora točno odrediti za koju pobojnu pravnu radnju daje odobrenje stečajnom upravitelju na podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji. Tom odlukom stečajni sudac mora odrediti i osobu prema kojoj je radnja poduzeta. Ako stečajni upravitelj nema takvo odobrenje stečajnog suca, postupanje po tužbi u parničnom postupku ima značaj povrede odredaba parničnog postupka o zastupanju.
Uz tužbu nije priloženo odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Ako stečajni upravitelj pokrene pobojnu parnicu bez odobrenja stečajnog suca parnični ga je sud dužan pozvati da odobrenje pribavi u određenom roku. Dok stečajni upravitelj ne pribavi potrebno odobrenje, u pobojnoj bi se parnici mogle poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice sukladno čl. 83. st. 4. ZPP-a. Ako stečajni sudac uskrati odobrenje za pokretanje pobojne parnice ili ako rok određen za njegovo pribavljanje bezuspješno protekne parnični je sud dužan rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku i odbaciti tužbu (čl. 83. st. 5. ZPP-a).
Prvostupanjski sud je propustio pozvati stečajnog upravitelja da dostavi odobrenje stečajnog suca ali je tužitelj u privitku podneska od 27. ožujka 2002. godine dostavio odobrenje (list 57. spisa). Uvidom u odobrenje stečajnog suca ovaj sud je utvrdio da ono nije valjano iz sljedećih razloga. Odredba čl. 17. st. 1. SZ-a određuje ovlasti stečajnog suca. Stečajni sudac, između ostalog, odlučuje i o svim drugim pitanjima stečajnog postupka, osim o onima o kojima po Stečajnom zakonu odlučuje koje drugo tijelo stečajnog postupka. Odredba čl. 141. st. 4. SZ-a određuje da stečajni upravitelj može podnijeti tužbu za pobijanje pravnih radnji samo na temelju odobrenja stečajnog suca. Slijedom navedenih odredbi stečajni sudac odlučuje za koje će pravne radnje stečajni upravitelj podnijeti tužbu za pobijanje. O tome ne odlučuje neko drugo tijelo stečajnog postupka a to znači ni stečajni upravitelj. Iz navedenih razloga odobrenje za podnošenje tužbe mora biti u obliku naredbe (nakon Novele iz 2006.godine – zaključka) kojom stečajni sudac točno određuje za koju će radnju stečajni upravitelj podnijeti pobojnu tužbu. Iz odobrenja koje se nalazi u spisu može se utvrditi da se odobrava podnošenje tužbe protiv Z. B. d.d. za pobijanje pravne radnje ali nije određeno koja se radnja pobija. S navedenim odobrenjem odluka o pobijanju određene pravne radnje prenesena je sa stečajnog suca na stečajnog upravitelja što je protivno odredbi čl. 17. u vezi s čl. 141. st. 4. SZ-a. Osim navedenog, stečajni sudac odobrio je podnošenje tužbe protiv Z. B. d.d. ali ne i protiv drugotuženika B.-B. d.d. u stečaju. Postupanje po tužbi koja je podnesena bez odgovarajućeg odobrenja stečajnog suca ima značenje bitne povrede odredaba parničnog postupka o zastupanju iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a.
VTS RH, Pž-4508/03 od 24. listopada 2006. (TS Split P-3228/01 od 25. studenoga 2002.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – TUŽBA ZA POBIJANJE PRAVNIH RADNJI
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Rok u kojem stečajni vjerovnici i stečajni upravitelj mogu podnijeti tužbu za pobijanje pravnih radnji iznosi dvije godine od dana otvaranja stečajnog postupka. Taj je rok prekluzivne naravi pa sud tužbu podnesenu nakon proteka tog roka mora odbaciti.
Tužiteljev tužbeni zahtjev usmjeren je na pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika-prvotuženika, nad kojim je otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-156/00 12. veljače 2001. Prema pravilima pobijanja, redovno pravno sredstvo pobijanja je tužba koja se može podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečajnog postupka, najkasnije do njegovog zaključenja (čl. 141. st. 2. SZ-a). Taj rok je prekluzivne naravi, koji također vrijedi do zaključenja stečajnog postupka – zaključenog prije proteka tog roka. Zato je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako je protekom prekluzivnog roka od dvije godine, s obzirom na to da je stečajni postupak otvoren 12. veljače 2001., a tužba podnijeta 29. svibnja 2003., tužitelj zakasnio s postavljanjem svojeg zahtjeva. Protekom prekluzivnog roka dolazi do gubitka prava na tužbu (bez obzira na to je li stečajni postupak zaključen ili ne). Odatle pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
VTS RH, Pž-696/04 od 11. srpnja 2007. (TS Osijeku P-527/03 od 12. studenog 2003.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ODOBRENJE STEČAJNOG SUCA ZA PODNOŠENJE TUŽBE ZA POBIJANJE PRAVNIH RADNJI
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Ako tužbu radi pobijanja pravne radnje podnosi stečajni vjerovnik, njemu za podnošenje tužbe nije potrebno odobrenje stečajnog suca, čak niti u slučaju da je i sam stečajni vjerovnik u stečaju kojeg zastupa stečajni upravitelj.
Ipak, budući da će sud prvog stupnja u nastavku postupka morati ispitati postojanje pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u povodu stečaja, ovaj sud napominje da je tužitelj upravo svojom prijavom tražbine u stečajnom postupku St-4/04 stekao kao stečajni vjerovnik aktivnu procesnu legitimaciju za vođenje parnice radi pobijanja dužnikove pravne radnje u smislu odredbe članka 141. stavak 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06). S tim u svezi ovaj sud napominje da je pogrešno mišljenje žalitelja da je tužitelj (odnosno njegov stečajni upravitelj) za vođenje ove parnice morao imati odobrenje stečajnog suca prema odredbi članka 141. stavak 4. Stečajnog zakona. Naime, u ovom postupku odnosno u stečajnom postupku nad G. d.o.o. u stečaju ovdje tužitelj nije stečajni dužnik već stečajni vjerovnik stečajnog dužnika G. d.o.o. u stečaju. Upravo zbog toga tužitelju odnosno njegovu stečajnom upravitelju nije potrebno odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe u ovom postupku za pobijanje pravne radnje; za podnošenje tužbe za pobijanje pravne radnje odobrenje stečajnog suca bilo bi potrebno stečajnom upravitelju G. d.o.o. u stečaju U. Ž., ako je on u ime G. d.o.o. u stečaju kao stečajnog dužnika namjeravao podnijeti tu tužbu. Prema tome, tužitelju kao stečajnom vjerovniku G. d.o.o. u stečaju za podnošenje tužbe u ovom predmetu nije potrebno odobrenje stečajnog suca neovisno od činjenice što je i sam tužitelj u stečaju i što tužitelja sukladno odredbi članka 89. Stečajnog zakona zastupa stečajni upravitelj.
VTS RH, Pž-7716/04 od 11. rujna 2007. (TS Varaždin P- 784/03 od 28. listopada 2004.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ODOBRENJE STEČAJNOG SUCA ZA PODNOŠENJE TUŽBE ZA POBIJANJE PRAVNIH RADNJI
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Prilikom zaprimanja tužbe radi pobijanja pravne radnje u povodu stečaja koju je u ime stečajnog dužnika podnio stečajni upravitelj sud mora ispitati postojanje tužiteljeve procesne legitimacije za podnošenje tužbe. To znači da sud mora ispitati ima li stečajni upravitelj odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe te, ako utvrdi da tog odobrenja nema, dužan je pozvati stečajnog upravitelja da pribavi to odobrenje. Bez potrebnog odobrenja stečajnog suca sud ne može voditi parnični postupak povodom tužbe stečajnog upravitelja za pobijanje pravne radnje.
Napomena: Odobrenje stečajnog suca potrebno je samo u slučaju ako je tužbu za pobijanje pravnih radnji podnio stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika. Ako je to učinio pojedini stečajni vjerovnik, odobrenje stečajnog suca nije potrebno.
Međutim, unatoč tome, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. Zakona o parničnom postupku jer prethodno nije ispitao ima li tužitelj uopće ovlaštenje za vođenje postupka. Naime, budući da je ovaj postupak radi pobijanja pravnih radnji pokrenuo kao tužitelj stečajni dužnik po svom zastupniku po zakonu (stečajnom upravitelju), on je sukladno odredbi članka 141. stavak 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03) za podnošenje tužbe morao imati odobrenje stečajnog suca. Iz spisa ne proizlazi da je stečajni upravitelj za podnošenje tužbe pribavio potrebno odobrenje stečajnog suca, pa je stoga sud prvog stupnja u ovom parničnom postupku i to još u stadiju prethodnog ispitivanja tužbe morao sukladno odredbi članka 83. stavak 3. Zakona o parničnom postupku rješenjem pozvati tužitelja da dostavi sudu odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe. Međutim, sud prvog stupnja to nije učinio, pa stoga ovaj sud ne može ispitati je li tužitelj uopće ovlašten za pokretanje ovog postupka odnosno ima li on procesnu legitimaciju za vođenje parnice. Bez utvrđenja te činjenice sud nije mogao ni donijeti pobijano rješenje o prekidu postupka.
VTS RH, Pž-4559/04 od 24. svibnja 2007. (TS Rijeka P-2314/03 od 1. travnja 2004.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – PRAVNA SREDSTVA POBIJANJA
Stečajni zakon – Članak 141. stavak 9. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Pravne radnje stečajnog dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici. Taj se prigovor, jednako kao i tužba, može podnijeti samo protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta.
Glede prihvaćanja tuženikovog prigovora u smislu odredbe čl. 141. st. 7. (sada stavak 9.) SZ-a, ističe se da odluka o prigovoru pobijanja, kojeg je moguće istaknuti bez obzira na vremenska ograničenja propisana odredbom čl. 141. st. 2. SZ-a, kako to pravilno ukazuje prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju nije mogla biti unijeta u izreku presude. Naime, prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a izreka presude sadrži odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. Odluka o tuženikovom prigovoru radi pobijanja pravne radnje, ne predstavlja odluku o istaknutom tužbenom zahtjevu. Odluka o tako istaknutom prigovoru bila bi od prejudicijelnog značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, no po shvaćanju ovoga suda, ne prema tužbenom zahtjevu ovdje tužitelja, već eventualno kada bi tužbeni zahtjev postavio vjerovnik iz Sporazuma koji se pobija, dakle, jedna od stranaka toga Sporazuma. Naime, prema odredbi čl. 141. st. 3. SZ-a u svezi s čl. 141. st. 7. (sada stavak 9.) SZa, tužba radi pobijanja pravne radnje, odnosno prigovor radi pobijanja pravne radnje, podnose se protiv osobe prema kojoj je pravna radnja poduzeta, odnosno protiv dužnika, ako on nije tužitelj. U konkretnom slučaju prigovor je izjavio stečajni dužnik, dakle, prigovor bi mogao izjaviti prema drugoj strani, prema kojoj je pravna radnja poduzeta, kada bi ta druga strana iz Sporazuma, dužniku postavila određeni zahtjev utemeljen na Sporazumu. U ovoj parnici druga strana iz Sporazuma, tj. društvo V. I. d.o.o., nije parnična stranka, pa slijedom toga, tuženik prigovor pobijanja, po shvaćanju ovog suda, nije mogao s uspjehom istaknuti prema tužitelju. Tužitelj nije niti nasljednik, niti univerzalni pravni slijednik društva V. I. d.o.o., u smislu odredbe čl. 143. SZ-a protiv kojih se također može pobijati pravna radnja prema odredbama Stečajnog zakona.
Zbog navedenog, osim ostvarenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je došlo i do pogrešne primjene odredbe čl. 141. st. 7. SZ-a u odnosu na istaknuti prigovor pobijanja pravne radnje.
VTS RH, Pž-7285/04 od 15. svibnja 2007. (TS Varaždin P-303/04 od 21. rujna 2004.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEČAJNOG DUŽNIKA
Stečajni zakon – Članak 141. st. 3. (Narodne novine br. 44/96 i 29/99)
Tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnikovog suugovaratelja, te protiv stečajnog dužnika, osim ako je isti tužitelj.
U tužbi za pobijanje ističu se dva zahtjeva:
a) utvrđenje da je pobijana pravna radnja bez učinka prema stečajnoj masi,
b) da se protivnik pobijanja obveže vratiti stečajnoj masi sve imovinske koristi stečene temeljem pobijane pravne radnje.
“Tužba za pobijanje podnosi se protiv osobe prema kojoj je pravna radnja poduzeta te protiv dužnika, ako on nije tužitelj (čl. 141. st. 3. S Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96 i 29/99). Potpuno je dakle irelelvantno to što tužitelj nema potraživanje prema Stambenoj zadruzi “S.” Zagreb i prema R. I. d.o.o. Zagreb. Oni su pasivno legitimirani, ako je pravna radnja prema njima poduzeta tj. ako su stranke iz ugovora čije se pobijanje zahtijeva.
Ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijana pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna strana je dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijane radnje (čl. 141. st. 5. SZ).
Prema tome, ako protivnik pobijanja još nije ništa stekao na temelju pobijane radnje (odnosno ako je stekao samo obvezno pravni zahtjev npr. da mu stečajni dužnik preda stvar), tužbom se traži utvrđenje da je pobijana radnja bez učinka prema stečajnoj masi. Ako je protivnik pobijanja već nešto stekao, u tužbi se ističu dva zahtjeva; a) da se utvrdi da je pobijana radnja (u ovom slučaju ugovor broj 1/97 od 15. 04. 1997. i ugovor broj 2/97 od 15. 10. 1997.) bez učinka prema stečajnoj masi i b) da se protivnik pobijanja osudi da u stečajnu masu vrati sve imovinske koristi stečene na temelju pobijane radnje. Ovaj drugi kondemnatorni zahtjev predstavlja tražbinu u smislu čl. 293. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99) i radi osiguranja te tražbine može se odrediti privremena mjera.”
VTS RH Pž-3511/00 od 19. rujna 2000. godine
*
STEČAJNI POSTUPAK – PRAVNA SREDSTVA POBIJANJA
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Stečajni upravitelj mora imati odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe radi pobijanja točno određenih pravnih radnji, ali ne i za sam sadržaj kondemnatornog zahtjeva kojim stečajni upravitelj traži od suda da obveže tuženika da vrati u stečajnu masu ostvarene koristi stečene tim pravnim radnjama. Kako će u svakom pojedinom slučaju kondemnatorni zahtjev glasiti, ovisi o koristima koje je protivnik pobijanja stekao, ali i od volje stečajnog upravitelja.
VTS RH, Pž-5258/06 od 15.prosinca 2009. (TS Rijeka P-379/06 od 29.lipnja 2006.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – ODOBRENJE STEČAJNOG SUCA ZA PODNOŠENJE TUŽBE ZA POBIJANJE PRAVNIH RADNJI; ODBAČAJ TUŽBE
Stečajni zakon – Članak 141. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Zakon o parničnom postupku – Članak 83.stavak 3 i 5 (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08)
Stečajni upravitelj može podnijeti tužbu za pobijanje pravnih radnji samo na temelju odobrenja stečajnog suca. Ako je ta tužba podnesena bez odobrenja stečajnog suca, sud će pozvati stečajnog upravitelja (putem odvjetnika po članku 138. Zakona o parničnom postupku) da pribavi potrebno odobrenje stečajnog suca. U slučaju da stečajni upravitelj u sudskom roku to ne učini, sud će tužbu odbaciti i ukinuti radnje koje su (eventualno) provedene u postupku.
VTS RH, Pž-1510/08 od 16.listopada 2008. (TS Pazin P-410/07 od 31.siječnja 2008.)