*

STEČAJNI POSTUPAK – UNOVČENJE IMOVINE STEČAJNE MASE NA KOJOJ NE POSTOJI RAZLUČNO PRAVO; UGOVOR O PRI¬JENOSU VLASNIŠTVA STVARI
Stečajni zakon – Članak 158. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03)

Prilikom unovčenja stvari kao dijelova imovine stečajne mase stečajni upravitelj dužan je držati se odluka vjerovnika i odbora vjerovnika.
Međutim, vlasništvo stvari, dakle, dijelova imovine, prenosi se ugovorom između stečajnog dužnika, koga zastupa stečajni up¬ravitelj kao zastupnik prodavatelja (stečajnog dužnika) po zakonu, i kupca, a ne rješenjem stečajnog suca o dosudi kupljene, odnos¬no stečene stvari.
Navedenim je rješenjem odlučeno o produžetku roka ponuditelju za plaćanje cijene kupljene dužnikove imovine do 15. travnja 2003. godine pod prijetnjom gubitka prava na povrat jamčevine. Iz obrazloženja rješenja nije jasno tko zapravo prodaje imovinu stečajnog dužnika, odnosno prodaje li imovinu stečajni upravitelj temeljem ovlasti iz odredaba čl. 25. st. 1. točka 8. i čl. 158. st. 1. i 2. Stečajnog zakona (“Narodne novine” br. 44/96,161/98, 29/99, 129/00, 123/00, dalje SZ), prema kojoj je stečajni upravitelj dužan unovčiti stvari i prava koje ulaze u stečajnu masu uz uvjet da se pri tome drži odluka vjerovnika i odbora vjerovnika o unovčenju, ili imovinu prodaje stečajno vijeće, bilo da se radi o prodaji sukladno odredbi čl. 163. a SZ kojom je ure¬đena prodaja dužnikove imovine kao cjeline, ili odredbi čl. 164. SZ kojom je uređena prodaja imovine na kojoj postoje razlučna prava, odnosno čl. 158. st. 3. SZ prema kojoj stečajni upravitelj može sudu predložiti da se određena imovina unovči po pravilima koja vrijede za sudsku ovrhu radi naplate novčane tražbine. Iz rješenja broj St-41/00-216 od 13. siječnja 2003. godine (lis¬tovi 855. i 856. stečajnog spisa) proizlazi da njime stečajno vijeće ovlašćuje stečajnog upravitelja da objavi prodaju nekretnine i dionica koji ulaze u steča¬jnu masu, te da oglas o prodaji objavi u Večernjem listu, a tim se rješenjem određuju i uvjeti prodaje. U obrazloženju toga rješenja navodi se daje o pred¬loženoj prodaji odlučeno na sjednici odbora vjerovnika. Rješenjem broj St-41/00-221 od 13. veljače 2003. godine (listovi 874. do 876. spisa) stečajno vijeće je odredilo da će ponuditelj čija je ponuda prihvaćena, a to je žalitelj, sa steča¬jnim upraviteljem sklopiti ugovor o prodaji. Iako je o navedenoj prodaji odlučivao i odbor vjerovnika i stečajno vijeće, iz navedenoga, a osobito iz čin¬jenice da se vlasništvo nad predmetima prodaje prenosi ugovorom između kupca i stečajnog upravitelja, a ne rješenjem stečajnog vijeća o dosudi odnos¬no zaključkom o predaji u posjed i upisu prava vlasništva u zemljišne knjige, za zaključiti je da se radi o imovini na kojoj ne postoje razlučna prava, odnos¬no koju ne prodaje stečajno vijeće kao cjelinu, odnosno na prijedlog stečajnog upravitelja po pravilima koja vrijede za sudsku ovrhu radi naplate novčane tražbine. Stoga nije jasno zašto je stečajno vijeće uopće rješenjima odlučivalo o prodaji, uvjetima koje treba zadovoljiti kupac, te o raskidu prodaje i pitan¬ju vraćanja jamčevine.
VTS RH, PŽ-5589/03 Od 21. veljače 2006. (TS Karlovac St-41/00 od 18. ožujka 2003.)
STEČAJNI POSTUPAK – UNOVČENJE STEČAJNE MASE

*

Stečajni zakon – Članak 158.  (Narodne novine br. 44/96, 29/99 I 129/00)

Nakon izvještajnog ročišta stečajni upravitelj je dužan bez odgode unovčiti imovinu dužnika koja ulazi u stečajnu masu.

Stranke, odbor vjerovnika, stečajni upravitelj mogu se sporazumjeti da se prodaja nekretnine obavi neposrednom pogodbom, a javni poziv za dostavu ponuda za kupnju nekretnina nije zakonska obveza.

“Odredbom iz čl. 158. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00) propisano je da je nakon izvještajnog ročišta stečajni upravitelj dužan, bez odgode unovčiti imovinu koja ulazi u stečajnu masu, a da se prigodom toga unovčenja dužan držati odluka vjerovnika i odbora vjerovnika. U stečajnom postupku se pri unovčenju imovine stečajnog dužnika koja ulazi u stečajnu masu, ako tako predloži stečajni upravitelj na supsidijaran način primjenjuju pravila koja vrijede za sudsku ovrhu radi naplate novčane tražbine, odnosno supsidijarno se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (NN broj 57/96, 22/99 i 129/00 – u daljnjem tekstu: OZ).

Odredbom iz čl. 92. OZ-a određen je način prodaje nekretnine radi namirenja tražbina vjerovnika. Između ostalog odredbom iz st. 4. navedene zakonske odredbe propisano je da se stranke mogu sporazumjeti da se prodaja nekretnine obavi u određenom roku neposrednom pogodbom preko osobe ovlaštene za promet nekretnina, sudskog ovršitelja, javnog bilježnika ili na neki drugi način. Odredba iz čl. 99. Ovršnog zakona, nadalje, propisuje da će se u slučaju prodaje neposrednom pogodbom donijeti rješenje o dosudi nekretnine, pošto se utvrdi da je udovoljeno uvjetima za pravovaljanost prodaje. Pobijano rješenje ima značaj takvog rješenja o dosudi.

Iz navedenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da ne postoji nikakvo ograničenje za stranke u postupku (u stečajnom postupku su to: odbor vjerovnika i stečajni upravitelj) da svojim sporazumom o prodaji nekretnine neposrednom pogodbom utvrde uvjete, način prodaje i odaberu ponudu za koju ocijene da je najpovoljnija.

Javni poziv za dostavu ponuda za kupnju nekretnina u slučaju prodaje neposrednom pogodbom nije zakonska obveza. Hoće li ili ne objaviti javni poziv za dostavljanje ponuda stvar je odluke stranaka, u konkretnom slučaju stečajnog upravitelja i odbora vjerovnika, i on ima samo značaj oglašavanja prodaje određene imovine s ciljem prikupljanja što većeg broja, a logično i što povoljnijih ponuda.”
VTS RH Pž-6329/02 od 18. veljače 2003. godine