Izuzimanje od ovrhe
Članak 172.
Izuzeti su od ovrhe:
- primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja,
- primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju,
- primanja po osnovi socijalne skrbi,
- primanja po osnovi privremene nezaposlenosti,
- primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno,
- primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima,
- naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika,
- primanja po osnovi odličja i priznanja,
- rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno,
- utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke,
- naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
- dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
- naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda,
- potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
- ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.
SUDSKA PRAKSA
____________________________________________________________
*
Prema čl. 14. st. 1. OZ-a troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja. Prema stavku 4. toga članka ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Pri tome nije propisano da ovršenik snosi troškove ovrhe tek ako je ovrhovoditelj uspio s provođenjem ovrhe, već naprotiv ovršenik ima obvezu snositi troškove koji su bili potrebni radi provođenja ovrhe, bez obzira na činjenicu je li ovrha uspješno provedena ili nije. Kada je ovrhovoditelj zatražio provođenje ovrhe na ovršenikovim pokretninama, a sud je takvu ovrhu dozvolio, tada je trošak predujma za izlazak sudskog ovršitelja trošak koji je bio potreban za provođenje ovrhe, bez obzira na činjenicu je li ovrha uspješno provedena i je li ovrhovoditelj nakon neuspjelog pokušaja pljenidbe odlučio predlagati nastavak takve ovrhe ili je odustao od te ovrhe. U tom smislu osnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 14. Ovršnog zakona, te da su pravila o naknadi troškova u ovršnom postupku regulirana upravo tim propisom, pa nema potrebe za odgovarajućom primjenom odredaba ZPP-a. Stoga je pravilno ovrhovoditelj sukladno st. 6. čl. 14. OZ-a postavio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u roku od 30 dana od završetka ovrhe, tj. od donošenja rješenja o obustavi ovrhe 25. travnja 2006. Pž 6429/2006-3
*
Invalidska mirovina nije izuzeta od ovrhe. (ŽS VŽ Gž-1246/08-2 od 16.10.2008.)
*
Što se tiče žalbenih navoda ovršenice da je prvostupanjski sud prodajom nekretnina opisanih u toč. I izreke postupio protivno odredbi čl. 86 OZ-a, valja ukazati da je odredbom čl. 86 st. 1 OZ-a određeno da poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca ne mogu biti predmet ovrhe u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji, te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Dakle, citiranom odredbom čl. 86 st. 1 OZ-a ograničena je mogućnost ovrhe na određenom dijelu imovine poljodjelca u svrhu zaštite ovršenika – poljodjelca. Međutim, pravila o izuzimanju i ograničenju ovrhe na određenim predmetima koja su propisana u cilju zaštite ovršenika, relativne su prirode, jer sud na povredu tih pravila ne pazi po službenoj dužnosti, već isključivo po prigovoru ovršenika, a tijekom ovršnog postupka do donošenja pobijanog rješenja ovršenica se uopće nije pozivala na činjenicu da je predmet ovrhe poljoprivredno zemljište i da se ona bavi poljoprivredom i da je stoga mogućnost ovrhe na tom zemljištu ograničena, sukladno odredbi čl. 86 st. 1 OZ-a, zbog čega prvostupanjski sud nije niti bio ovlašten ocjenjivati i utvrđivati da li nekretnine koje su predmet ovrhe mogu biti predmet ovrhe i da li je ovrha na tim nekretninama ograničena, slijedom čega je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud postupao protivno odredbi čl. 86 OZ-a, potpuno neutemeljena. Gž 213/2008-2
*
Sredstva koja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplaćuje privatnom zdravstvenom djelatniku (liječniku) za plaćanje troškova zdravstvene zaštite (glavarina) nisu sredstva koja su izuzeta iz ovrhe. (ŽS Kc Gž-1511/2003-2 od 16. 2. 2003.)
*
Naknada za rad osuđenika izuzeta je od ovrhe koja se proovodi radi namirenja troškova kaznenog postupka koji je proveden protiv ovršenika. (ŽS Kc Gž-46/1998)