*
Stečajni sudac sastavlja posebnu tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku prijavljenu tražbinu unosi u kojoj je mjeri tražbina utvrđena prema svom iznosu i svom redu, odnosno tko je tražbinu osporio (čl. 177. stav. 2. SZ). Odredbom čl. 177. stav. 3. SZ popisano je da stečajni sudac donosi rješenje u kojem odlučuje u kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine, na temelju tablice iz čl. 177. stav. 2 . SZ te time rješenjem odlučuju i o upućivanju u parnicu radi utvrđivanja odnosno osporavanja tražbina.
Kada je stečajni upravitelj na ispitnom ročištu osporio prijavljenu tražbinu, stečajni sudac je pravilno postupio kad je na temelju gore citiranih zakonskih odredbi, rješenjem utvrdio da je tražbina osporena i tog vjerovnika uputio na parnicu. Stečajnom vjerovniku time nije uskraćena pravna zaštita; radi se samo o tome da je zakonom propisana druga metoda pravne zaštite, tj. on može dokazivati postojanje osporene tražbine u parnici na koju je upućen i koju je dužan pokrenuti u zakonom propisanom prekluzivnom roku.
Stečajni postupak je po svojoj pravnom prirodi izvanparnični postupak, pa u okviru takvog postupka nije moguće dokazivanje niti raspravljanje o spornim činjenicama. Sve ono što stečajni vjerovnik tvrdi u žalbi na rješenje kojim je upućen u parnicu, može dokazivati u parnici na koju je upućen.
Pž-7146/13 od 24. rujna 2013.
*
STEČAJNI POSTUPAK – RJEŠENJE O UTVRĐIVANJU ODNOSNO OSPORAVANJU PRIJAVLJENIH TRAŽBINA
Stečajni zakon – Članak 177. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Stečajni sudac mora donijeti rješenje kojim odlučuje (de facto utvrđuje) u kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene odnosno osporene pojedine tražbine, kao i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja odnosno osporavanja tražbina. Međutim, tim rješenjem stečajni sudac ne odlučuje o osnovanosti osporenih tražbina, već će o njima odlučivati sud u parničnom postupku. Iz spisa proizlazi da je žalitelj kao stečajni vjerovnik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku u ukupnom iznosu od 1.039.920,30 kn. Tu tražbinu na ispitnom ročištu održanom dana 2. lipnja 2006. godine osporio je stečajni upravitelj stečajnog dužnika, tražbina je posebno raspravljena u skladu s člankom 175. stavak 3. Stečajnog zakona ali osporavanje nije otklonjeno, pa je sud prvog stupnja, temeljem odredbe članka 177. stavak 3. i članka 178. stavak 1. i 5. Stečajnog zakona donio pobijano rješenje.
Odredbom članka 177. stavak 3. Stečajnog zakona određeno je da, na temelju posebne tablice ispitanih tražbina, stečajni sudac donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene odnosno osporene pojedine tražbine, te odlučuje o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja odnosno osporavanja tražbine.
Budući da je prijavljena tražbina žalitelja, na ispitnom ročištu osporena, u I. višem isplatnom redu, u iznosu od 1.017.626,00 kn, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 177. stavak 3. donio rješenje kojim je odlučio o tome da je djelomično osporena tražbina stečajnog vjerovnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u iznosu od 1.017.626,00 kn u I. isplatnom redu.
Navodi žalitelja koji se odnose na dokazivanje postojanja prijavljene tražbine nemaju utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u navedeno dijelu. Naime, u slučaju kada prijavljenu tražbinu stečajnog vjerovnika ospori stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika ili koji od stečajnih vjerovnika, stečajni sudac, temeljem članka 177. stavku 3. Stečajnog zakona, mora donijeti rješenje da je djelomično osporena tražbina stečajnog vjerovnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u iznosu od 1.017.626,00 kn u I. isplatnom redu. Slijedom navedenog, stečajni sudac nije ovlašten donositi odluke o osnovanosti ili neosnovanosti tražbine. Time stečajnom vjerovniku nije uskraćeno pravo na pravnu zaštitu, jer će on u parnici moći dokazivati osnovanost svoje tražbine u pogledu stečajnog dužnika.
Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu stečajnog vjerovnika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu u kojem je djelomično osporena tražbina stečajnog vjerovnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u iznosu od 1.017.626,00 kn u I. isplatnom redu, a temeljem članka 380. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, u svezi s člankom 6. stavak 1. Stečajnog zakona, zbog čega je odlučeno kao pod I. izreke rješenja.
VTS RH, Pž-4318/03 od 9. kolovoza 2006. (TS Slavonski Brod St-20/01 od 5. lipnja 2006.)
*
Stečajni sudac sastavlja posebnu tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku prijavljenu tražbinu unosi u kojoj je mjeri tražbina utvrđena prema svom iznosu i svom redu, odnosno tko je tražbinu osporio (čl. 177. stav. 2. SZ). Odredbom čl. 177. stav. 3. SZ popisano je da stečajni sudac donosi rješenje u kojem odlučuje u kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine, na temelju tablice iz čl. 177. stav. 2 . SZ te time rješenjem odlučuju i o upućivanju u parnicu radi utvrđivanja odnosno osporavanja tražbina. Kada je stečajni upravitelj na ispitnom ročištu osporio prijavljenu tražbinu, stečajni sudac je pravilno postupio kad je na temelju gore citiranih zakonskih odredbi, rješenjem utvrdio da je tražbina osporena i tog vjerovnika uputio na parnicu. Stečajnom vjerovniku time nije uskraćena pravna zaštita; radi se samo o tome da je zakonom propisana druga metoda pravne zaštite, tj. on može dokazivati postojanje osporene tražbine u parnici na koju je upućen i koju je dužan pokrenuti u zakonom propisanom prekluzivnom roku. Stečajni postupak je po svojoj pravnom prirodi izvanparnični postupak, pa u okviru takvog postupka nije moguće dokazivanje niti raspravljanje o spornim činjenicama. Sve ono što stečajni vjerovnik tvrdi u žalbi na rješenje kojim je upućen u parnicu, može dokazivati u parnici na koju je upućen.
St-257/13 od 21. lipnja 2013. potvrđeno rješenjem Pž-7146/13 od 24. rujna 2013.
*
STEČAJNI POSTUPAK – UTVRĐIVANJE TRAŽBINE
Stečajni zakon – Članak 177. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Rješenje kojim se odlučuje o tome o kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine donosi stečajni sudac na temelju posebne tablice ispitanih tražbina koju je obvezan sam sačiniti. U rješenju mora biti određeno navedena svaka pojedina tražbina svakog pojedinog vjerovnika; sud tim rješenjem ne može navesti ukupan iznos svih osporenih tražbina svih stečajnih vjerovnika. Rješenje se dostavlja svakom vjerovniku čija je tražbina osporena, odnosno koji je upućen na parnicu, u pravilu u obliku izvatka, koji mora sadržavati samo one podatke koje sadrži i rješenje o utvrđivanju odnosno osporavanju tražbina, a ne i podatke kojih nema u rješenju na temelju kojega je izvadak izrađen.
Pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Prema sadržaju dostavljenog dijela spisa – iz zapisnika s ispitnog ročišta, nakon kojeg je sud donio pobijano rješenje razvidna je izjava stečajnog upravitelja o osporavanju vjerovničkih tražbina u ukupnom iznosu od 220.136,30 kn, ali nije razvidno koju je konkretnu tražbinu kojem od vjerovnika koji su tražbine prijavili stečajni upravitelj ili netko od nazočnih vjerovnika osporio, niti su navedeni razlozi pojedinih osporavanja (osim za jednog od vjerovnika – Matice Hrvatske). Podaci u zapisniku s ispitnog ročišta ne sadržavaju podatke o tome u kojem je iznosu žaliteljeva prijavljena tražbina osporena i tko je tu tražbinu osporio (stečajni upravitelj ili netko od nazočnih vjerovnika), a niti tablice za koju se navodi da je sastavni dio zapisnika, u dostavljenom dijelu spisa nema. Takve podatke ne sadrže niti razlozi obrazloženja pobijanog rješenja, a niti se u spisu nalazi posebna tablica ispitanih tražbina iz čl. 177. st. 2. SZ koju je dužan stečajni sudac sastaviti nakon ispitnog ročišta i u koju unosi sve te gore navedene podatke na temelju kojih zatim donosi rješenje o ispitanim tražbinama.
Stoga je u pravu žalitelj kada navodi da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge u odnosu na odlučnu činjenicu o konkretnom osporavanju žaliteljeve prijavljene tražbine čime je rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a budući da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Pritom valja navesti da, bez obzira što je sud u izvatku rješenja koji je izradio, u obrazloženju toga izvatka naveo razloge osporavanja tražbine žalitelja (list 26. dijela spisa) takav je izvadak nezakonit jer ne sadrži one podatke koje sadrži rješenje na temelju kojeg je izvadak izrađen, nego neke druge podatke kojih u samom rješenju nema. Prema odredbi čl. 177. st. 4. SZ-a rješenje o ispitanim tražbinama objavljuje se na oglasnoj ploči suda i dostavlja, u pravilu u obliku izvatka svakom vjerovniku čija je tražbina osporena, odnosno koji je upućen na parnicu. To rješenje svaki vjerovnik može pobijati žalbom u dijelu koji se tiče njegove prijavljene tražbine, odnosno tražbine koju je osporio. To znači da kada sud dostavlja rješenje u obliku izvatka onda to rješenje – izvadak treba sadržavati samo one podatke koji se nalaze u samom rješenju i samo one razloge koji su u rješenju navedeni, a ne i neke druge razloge kojih u samom rješenju nema kao što je razvidno iz predmetnog izvatka.
U konkretnom slučaju, pobijano rješenje ne sadrži pravilno označenu osobu vjerovnika kao niti razloge osporavanja tražbine, a na što upućuje i sam žalitelj, slijedom čega rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama pa se ne može ni ispitati.
Zbog navedene bitne povrede odredaba postupka rješenje je valjalo ukinuti i vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu, a na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 6. st. 1. SZ.
U ponovnom će postupku prvostupanjski sud prije svega pravilno označiti osobu stečajnog vjerovnika koja može biti nositelj prava, odnosno obveza u stečajnom postupku – i zatim donijeti novo rješenje u kojem će sukladno odredbama Stečajnog zakona obrazložiti razloge osporavanja prijavljene tražbine kako u odnosu na osnovu tako i visinu, a zatim i ovisno o tome ima li vjerovnik ovršnu ispravu za osporenu tražbinu ili takvu ispravu nema, pravilno vjerovnika uputiti u parnicu i dati mu za to primjereni rok.
VTS RH, Pž-1226/07 od 21. ožujka 2007. (TS Zagreb St-174/06 od 14. prosinca 2006.)
*
STEČAJNI POSTUPAK – UTVRĐIVANJE TRAŽBINE
Stečajni zakon – Članak 177. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10)
Razvrstavanje ispitanih tražbina u isplatne redove predstavlja primjenu materijalnog prava koja je u isključivoj ovlasti stečajnog suca. Zato je stečajni sudac dužan, kada sastavlja tablicu ispitanih tražbina i na temelju te tablice donosi rješenje kojim odlučuje o utvrđivanju i osporavanju tražbina i njihovom razvrstavanju u isplatne redove, ocijeniti pravilnost izjašnjenja stečajnog upravitelja u pogledu razvrstavanja tražbine u isplatni red.
Prvostupanjsko rješenje sadrži samo navode izjašnjenja stečajnog upravitelja vezano uz razvrstavanje tražbina vjerovnika V.Z. iz Velike, u drugi viši isplatni red. Obrazloženje stečajnog suca o razlozima odluke svodi se na jednu rečenicu u kojoj je navedeno da je sud „… imajući u vidu jasno i određeno izjašnjenje stečajnog upravitelja u svezi razloga razvrstavanja tražbine vjerovnika V.Z. u tražbine drugog višeg isplatnog reda…“ Takvim nekritičnim pozivanjem i preuzimanjem obrazloženja stečajnoga upravitelja prvostupanjski sud je propustio izraziti svoje uvjerenje o odlučnim činjenicama i potkrijepiti ga uvjerljivim i logičnim razlozima. Zbog navedenog, po ocjeni ovoga suda pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa je time učinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, u vezi s čl.6.st.1. SZ-a.
S tim u vezi potrebno je upozoriti stečajnog suca kako su njegove ovlasti u odnosu na ispitivanje tražbina (i njihovo utvrđivanje) različite od ovlasti koje ima kod razvrstavanja tražbina u isplatni red. Naime, ispitivanje tražbina predstavlja utvrđivanje činjenica u najširem smislu te riječi i zakonom je određeno da ovlaštenje na ispitivanje i osporavanje (u pravilu) tražbina prijavljenih u stečajnom postupku pripada stečajnom upravitelju (čl. 177.st.1 u vezi s čl.178.st.1.SZ-a). Međutim, razvrstavanje ispitanih tražbina u isplatne redove predstavlja primjenu materijalnog prava koja je u isključivoj ovlasti stečajnog suca. Zbog toga na temelju izjašnjenja stečajnog upravitelja stečajni sudac sastavlja posebnu tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku prijavljenu tražbinu unosi u kojoj je mjeri tražbina utvrđena prema svom iznosu i svom redu, odnosno tko je tražbinu osporio (čl. 177.st.2. SZ-a). Na temelju te tablice stečajni sudac donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu i u kojem isplatnom redu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Dakle, kada sastavlja tablicu ispitanih tražbina i kada na temelju te tablice rješenjem odlučuje o utvrđivanju/osporavanju tražbina i njihovom razvrstavanju u isplatne redove od stečajnog suca se očekuje, kroz filtar kritičkog rasuđivanja, ocijeniti pravilnost izjašnjenja stečajnog upravitelja u pogledu razvrstavanja tražbine u isplatni red i valjana primjena materijalnog prava.
VTS RH, Pž-7152/11 od 22.veljače 2012. (TS Osijek, Stalna služba u Slavonskom Brodu St-59/11 od 20.srpnja 2011)
*
STEČAJNI POSTUPAK – UTVRĐIVANJE TRAŽBINA; PRIGOVORI NA DIOBNI POPIS
Stečajni zakon – Članak 177. i 190. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)
Zakon o parničnom postupku – Članak 342. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05)
Nakon što sud pravomoćnim rješenjem odluči o tome u kojem su iznosu i isplatnom redu utvrđene pojedine tražbine, sud više ne može niti po službenoj dužnosti niti na prijedlog kojeg od stečajnih vjerovnika donijeti rješenje o ispravku rješenja o utvrđenim tražbinama na način da tim rješenjem mijenja isplatni red utvrđene tražbine.
Diobni popis sastavlja se prema utvrđenim tražbinama iz rješenja stečajnog suca. Vjerovnici mogu staviti prigovore na diobni popis, ali se ti prigovori mogu odnositi samo na pravilnost namirenja, a ne i na (pravomoćno) utvrđen isplatni red tražbine drugog vjerovnika.