STEČAJNI POSTUPAK – ZAVRŠNA DIOBA

Stečajni zakon – Članak 192. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06)

Preduvjet za održavanje završne diobe jeste da je sud prethodno pravomoćno odlučio o svim prigovorima na završni popis. Bez toga sud ne može pristupiti završnoj diobi niti može donijeti rješenje o zaključenju stečajnog postupka.

            Prema odredbi čl. 196.st.1.SZ-a rješenje o zaključenju stečajnog postupka donosi stečajni sudac odmah nakon okončanja završne diobe. Da bi se moglo pristupiti završnoj diobi potrebno je odlučiti o prigovorima na završni popis koi se mogu istaći najkasnije na završnom ročištu (čl.193.st.1.t.2.SZ-a), o kojima također na završnom ročištu rješenjem odlučuje stečajni sudac (čl.193.st.3. SZ-a). Na odluku stečajnog suca o prigovorima vjerovnika, sukladno odredbi čl.193.st.4. SZ-a na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl.190.st.2,3,4. SZ-a.

            Prema odredbi čl. 190.st.2.SZ-a na rješenje stečajnog suca kojim se odbija prigovor vjerovnik ima pravo žalbe te se prema odredbi čl. 190.st.4.SZ-a završnoj diobi može pristupiti tek po pravomoćnosti rješenja o prigovoru na završni popis.

            Dakle, da bi se pristupilo završnoj diobi i da bi se ona mogla okončati potrebno je da prethodno rješenje o prigovorima na završni popis postane pravomoćno, iz čega dalje proizlazi da nije moguće ni donijeti rješenje o zaključenju stečajnog postupka ako prethodno nije rješenje o prigovorima postalo pravomoćno i tek nakon toga okončana završna dioba.

            U ovom konkretnom slučaju, je kako proizlazi iz spisa, zapisnika sa završnog ročišta održanog 16.svibnja 2008 godine (list 1211 do 1214 spisa), na što ukazuju i žalitelji, bilo prigovora na završni popis o kojima na završnom ročištu stečajni sudac nije odlučivao, iako je to bio dužan učiniti prema odredbi čl.193.st.3.SZ-a, nego je na tom ročištu donio rješenje kojim je pozvao stečajnog upravitelja da se detaljno očituje na prigovor na diobni popis stečajnog vjeovnika C.b.d.d. nakon čega će odlučiti o prigovoru. Iz zapisnika dalje proizlazi da je nakon toga dalje raspravljano o izvješću i završnom računu nakon čega je sud riješio da se ročište zaključuje, a da će naknadno odlučiti o istaknutim prigovorima i o nastavku postupka i ponovno pozvao stečajnog upravitelja da se u roku od 15 dana očituje na navode sudionika na ročištu. Dalje iz spisa proizlazi da stečajni sudac ne samo što nije o prigovorima na završni diobni popis odlučio na završnom ročištu, nego to nije učinio čak ni naknadno kako je riješio na završnom ročištu da će učiniti, dakle, nije uopće donio rješenje o prigovorima, na što također ukazuju žalitelji. Dalje iz spisa proizlazi da je nakon završnog ročišta dalje nastavljeno unovčenje preostale imovine stečajnog dužnika te je uslijedilo više očitovanja stečajnog upravitelja i pojedinih vjerovnika, da bi sečajni sudac po prijedlogu stečajnog upravitelja od 28.rujna 2009 godine (list 1395 spisa), 16.listopada 2009 godine donio pobijano rješenje o zaključenju stečajnog postupka. U prijedlogu stečajnog upravitelja je navedeno da prije rješenja o zaključenju stečajnog postupka treba donijeti rješenje o razvrstavanju tražbine stečajnog vjerovnika C.b.d.d., dok se u tom prijedlogu stečajnog upravitelja ne navodi da je okončana završna dioba, niti dalje u spisu ima podataka da je sud riješio razvrstavanje tražbine stečajnog vjerovnika C.b.d.d. koji je i imao prigovor na završni popis.

            Dakle, iz navedenog proizlazi da je stečajni sudac donio rješenje o zaključenju stečajnog postupka iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 196.st.1.SZ-a, jer nije odlučio o prigovorima na završni popis niti je okončana završna dioba kojoj se nije ni moglo pristupiti prije pravomoćnosti rješenja o prigovorima na završni diobni popis, koje opet nije moglo postati pravomoćno jer nije ni doneseno.

            VTS RH, Pž-7812/09 od 25.siječnja 2010. (TS Zadar St-7/02 od 16.listopada 2009.)