Po prijavi tražbine koja je identična ranijoj prijavi tražbine, sud ne može stečajnog vjerovnika odnosno osporavatelja uputiti u parnicu radi utvrđivanja osnovanom prijavljene tražbine odnosno radi utvrđivanja osnovanim osporavanja tražbine (niti se po toj drugoj prijavi tražbina može svrstati u tablicu ispitanih tražbina, ako tražbina nije osporena), već je dužan tu kasniju prijavu odbaciti. Kako u pobijanom rješenju nema nikakvih daljnjih razloga (osim gore navedenog da se radi o dvostrukoj prijavi), a niti je vjerovnik priložio žalbi dokaz svojoj tvrdnji, niti je sud umnoženom dijelu spisa priložio predmetnu prijavu, o ovim žalbenim navodima nije se moguće očitovati. Međutim, nije moguće ispitati ni (jedini) navedeni razlog osporavanja tražbine. Ovo stoga što okolnost da se radi o dvostrukoj prijavi sama za sebe nije razlog osporavanja tražbine. Prvostupanjski sud je propustio navesti kada je ispitao prethodnu prijavu tražbine, kao i činjenice iz kojih se zaključuje da je riječ o identičnoj tražbini. Naime, u stečajnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka (čl. 6. SZ-a), pa je stečajni upravitelj dužan – u slučaju da se doista radi o dvostrukoj prijavi – onu kasniju dostaviti stečajnom sucu na daljnji postupak. Pod pretpostavkom da je prethodna (u svemu identična tražbina) već ispitana i pravomoćnim rješenjem utvrđena, kasniju prijavu ne bi ni bilo dopušteno ispitivati (čl. 333. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 6. SZ-a). Ne bi bilo 403 moguće ispitivati ni prijavu tražbine koja je samo zaprimljena u postupku ili ispitana, ali rješenje o utvrđivanju je nepravomoćno. U ovom slučaju bi stečajni upravitelj, također, bio dužan kasniju prijavu dostaviti stečajnom sucu, a ovaj s njom postupiti sukladno odredbi čl. 194. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 6. SZ-a. Sve ove relevantne okolnosti nije moguće utvrditi iz pobijanog rješenja, a ni iz dostavljenog dijela spisa. U spisu, istina, postoji podnesak stečajnog upravitelja (list 22.) i iz njega bi se moglo zaključiti da je stečajni vjerovnik u pravu u pogledu tvrdnje o postojanju ovršne isprave, kao i o činjenici da je tražbina ovog vjerovnika bila predmetom ispitivanja na prethodnim ročištima. Međutim, sve je to dužan utvrditi stečajni sudac. Ako su navodi iz navedenog podneska stečajnog upravitelja točni, postupit će po uputama ovog rješenja (odbaciti prijavu). VTS RH, Pž-4880/07 od 21. studenoga 2007. (TS Zagreb St-225/99 od 21. studenog 2007.)