*
STEČAJNI POSTUPAK – ZAVRŠNO ROČIŠTE I ZAKLJUČENJE STEČAJNOG POSTUPKA Stečajni zakon (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)
Članak 193. i 196.
Dnevni red završnog ročišta propisan je Stečajnim zakonom, ali nema zapreke da, kad to okolnosti konkretnog slučaja zahtijevaju, u rješenju stečajnog suca o sazivanju završnog ročišta pojedine zakonom propisane točke dnevnog reda budu izostavljene, kao i to da se na tom ročištu odlučuje i o nekim drugim točkama dnevnog reda osim onih propisanih odredbom članka 193. stavak 1. Stečajnog zakona. Premda se nakon zaključenja stečajnog postupka javno mora objaviti rješenje i osnova zaključenja stečajnog postupka, propust suda da u oglasu o zaključenju stečajnog postupka navede osnovu zaključenja postupka nema za posljedicu bitnu povredu odredaba stečajnog postupka zbog koje bi rješenje o zaključenju stečajnog postupka povodom žalbe trebalo ukinuti.
*
STEČAJNI POSTUPAK – ZAKLJUČENJE STEČAJNOG POSTUPKA
Stečajni zakon (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10)
Zaključenje stečajnog postupka moguće je tek nakon okončanja završne diobe i nakon što su stečajni vjerovnici na završnom ročištu odlučili o neunovčenim predmetima stečajne mase. Međutim, u slučaju kada dioba nije niti provedena, a imovina stečajnog dužnika je poznata premda je trenutno nije moguće unovčiti, sud ne može zaključiti stečajni postupak i odrediti da će se ta imovina unovčiti u naknadnoj diobi.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je stečajni postupak zaključen na osnovi odredbe članka 196. SZ-a nakon održanog završnog ročišta. U skladu s navedenim propisom rješenje o zaključenju stečajnog postupka stečajni sudac može donijeti nakon okončanja završne diobe. Međutim, iz pobijanog rješenja, kao i iz sadržaja predmetnog spisa, proizlazi da u predmetnom stečajnom postupku ne samo da nije bilo nikakve završne diobe, već uopće nije bilo dioba. Iz rasprave na ročištu od 4.svibnja 2010 godine, koje prvostupanjski sud smatra završnim ročištem, kao i iz podataka iz podnesaka koje je stečajni upravitelj predočio vjerovnicima, proizlazi da nijedan stečajni vjerovnik nije u postupku namiren niti djelomično, te da nije uopće sačinjen diobni popis.
Proizlazi da stečajni upravitelj i stečajni sudac smatraju da se stečajni postupak može zaključiti jer je „imovina stečajnog dužnika trenutno neunovčiva“. U vezi s tim valja reći da stečajna masa (imovina stečajnog dužnika) ili postoji ili ne postoji. Ako postoji, njenim unovčenjem namiruju se, nakon namirenja troškova stečajnog postupka i ostalih obveza stečajne mase, stečajni vjerovnici. Moguće je da nakon izvršene djelomične diobe stečajne mase, ostane i dio stečajne mase koji nije unovčen, jer je neunovčiv, Međutim, u tom slučaju vjerovnici na završnom ročištu mogu odlučiti o takvoj masi (članak 193.stavak 1.točka 3. SZ-a), na način da npr., preuzmu takvu imovinu umjesto namirenja u kvoti prema utvrđenim tražbinama, da netko od vjerovnika za određenu cijenu kupi takvu imovinu itd. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da je „na završnom ročištu raspravljano o neunovčenim predmetima stečajne mase i nenaplaćenim traćbinama“, no iz zapisnika s ročišta od 4.svibnja 2010 ne proizlazi da su vjerovnici o tome donijeli ikakvu odluku niti da je stečajni sudac to od njih tražio, iako je navedeno da je donošenje takve odluke predviđeno u pozivu za to ročište.
Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da stečajni upravitelj u ovakvoj situaciji može u ime stečajne mase nastaviti s unovčenjem imovine i naknadnom diobom. Slučajevi u kojima se postupak nakon njegova zaključenja može nastaviti radi naknadne diobe propisani su odredbom članka 199.stavka 1. SZ-a, a onaj ovdje propisani slučaj koji se tiče naknadnog unovčenja dužnikove imovine odnosi se na naknadni pronalazak imovine koja ulazi u stečajnu masu, a ne na unovčenje imovine za koju se zna u vrijeme zaključenja postupka, ali postoje problemi u njenom unovčenju te stečajni vjerovnici nisu odlučili o neunovčivoj imovini. Osim toga, kako proizlazi da u ovom postupku uopće ne postoji objavljeni diobni popis, nije jasno na koji način, odnosno prema kojim kriterijima bi se izvršila „naknadna“ dioba u ovom postupku.
VTS RH, Pž-4441/10 od 31.kolovoza 2010. (TS Zadar St-18/02 od 4.svibnja 2010.)