*

Stečajni zakon – Članak 199. stavak 4. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)

Zakon o parničnom postupku – Članak 77. stavak 2. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05)

Nakon zaključenja stečajnog postupka i brisanja stečajnog dužnika iz sudskog registra, stečajni dužnik kao pravna osoba više ne postoji. Međutim, unatoč tome, nepodijeljena imovina bivšeg stečajnog dužnika jeste stečajna masa u ime i za račun koje se mogu voditi sporovi. Tu masu zastupa stečajni upravitelj sukladno odredbi članka 25. stavak 1. točka 12. Stečajnog zakona. Tužitelj je kao pravnog slijednika tuženika označio stečajnu masu. Prvostupanjski sud u rješenju ne navodi na koji je način utvrdio da tuženik nema imovinu koja ulazi u stečajnu masu pa ostaje upitno postoji li u stečajnoj masi tuženika garaža koju zahtijeva tužitelj. Isto tako, nedostatak sredstava iz kojih bi se namirila tražbina tužitelja nije zapreka za vođenje parnice radi isplate. Nemogućnost eventualnog budućeg namirenja tražbine nije zapreka da sud u kontradiktornom postupku odluči o tužbenom zahtjevu. Drugo je pitanje, može li tužitelj kondemnatornom tužbom zahtijevati isplatu naknade štete i zatezne kamate protiv stečajnog dužnika. Zaključenjem stečajnog postupka ne gase se ovlasti stečajnog upravitelja u cijelosti. Parnice koje su u tijeku u trenutku zaključenja stečajnog postupka 411 nastavljaju se u ime i za račun stečajne mase stečajnog dužnika. U odnosu na stečajnu masu na odgovarajući način primjenjuju se pravila Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03 i 82/06 – nastavno SZ) o stečajnom dužniku i njegovim tijelima (čl. 199. st. 4. SZ-a). U ime te imovine mogu se i dalje voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja ulazi u stečajnu masu, a stečajni upravitelj i dalje je dužan zastupati stečajnu masu u sporovima koje protiv stečajne mase vode stečajni vjerovnici. Ova pravila se primjenjuju i kada na posebnom računu nisu izdvojena sredstva, a na vjerovniku je da ocijeni ima li interes za vođenje takve parnice. VTS RH, Pž-6471/05 od 2. travnja 2007. (TS Bjelovar P-517/05 od 30. rujna 2005.)

*

STEČAJNA MASA Stečajni zakon – Članak 199. stavak 4. (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06)

Nakon što je stečajni dužnik brisan iz sudskog registra, on više ne može biti stranka u postupku već umjesto njega stranka može biti samo njegova stečajna masa koju zastupa stečajni upravitelj. Stečajni zakon („Narodne novine“, br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06, dalje: SZ) u odredbi iz čl. 199. propisuje pravila za tzv. naknadnu diobu i u okviru tog postupka propisuje izuzetak od pravila iz čl. 77. st. 1. ZPP-a prema kojem stranka u parnici može biti samo fi zička ili pravna osoba. U skladu s odredbom iz čl. 77. st. 2. ZPP-a („…posebnim propisima uređuje se tko može biti stranka u postupku osim fi zičkih i pravnih osoba…“) je odredbom iz čl. 199. st. 4. SZ-a stečajnoj masi dana procesna ili stranačka sposobnost („ius standi in judicio“). Tom je odredbom propisano da se u ime i za račun stečajne mase (i nakon zaključenja stečajnog postupka nad dužnikom i njegovog brisanja iz sudskog registra) mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, nakon što je tuženik iz ove parnice brisan u registru pravnih osoba nadležnog suda, on ne može biti stranka u postupku, već to može biti samo stečajna masa u ime i za račun koje je parnica vođena. U konkretnom slučaju je kao tuženik mogla biti označena samo: „Stečajna masa dužnika I. O. d.o.o., Osijek, Z. p. 18, koju zastupa stečajni upravitelj…“. Osim toga, morale su biti ispunjene i ostale pretpostavke na koje je uputio ovaj sud dopisom poslovnog broja II Pž-3424/05-2 od 21. lipnja 2007., a 412 iz prvostupanjskog rješenja (kao ni iz spisa) nije vidljivo da ih je tužiteljica dokazala, a niti da ih je sud utvrđivao. Zbog navedenog, prvostupanjski sud nije mogao određivati nastavak postupka, bez prethodnog pozivanja tužiteljice na ispravak i dopunu prijedloga za nastavak postupka u smislu pravilnog označavanja tuženika i dostavljanja dokaza o pravovremenom zahtjevu za rezervaciju sredstava radi isplate predmetne tražbine u slučaju utvrđivanja osnovanosti. U svakom slučaju, nastavljanjem postupka protiv tuženika koji više ne postoji, prvostupanjski sud je počinio opisanu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a), na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog njenog postojanja potrebno na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. VTS RH, Pž-6955/07 od 18. siječnja 2008. (TS Osijek P-972/04 od 2. listopada 2007.)