Članak 213.
Sud će prekid postupka odrediti i ako je:
1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.),
2) odlučio podnijeti zahtjev Europskom sudu o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije.
Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.
______________________________________________________________
U Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08. i 123/08.), u članku 213. stavak 1. mijenja se, ranije je glasio:
Sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU – Narodne novine br.: 57/2011.
______________________________________________________________
________ ** ________
Točkom 1. predviđeni su uvjeti za prekid postupka koji nastupaju kad sud pred kojim se vodi postupak zaključi da svrsishodno da prekine postupak i pričeka da o prethodnom pitanju (od kojeg ovisi postojanje nekog prava ili pravnog odnosa) odluči drugi sud ili drugo nadležno tijelo. Sud je ovlašten prekinuti postupak i pričekati donošenje presude kojom bi bilo odlučeno o kaznenonopravnoj odgovornosti, ako od njenog postojanja ovisi postojanje građanskopravne odgovornosti osobe protiv koje se vodi kazneni postupak. Uvjeti za prekid iz toč. 2. stvar su ocjene parničnog suda. O prekidu postupka sud odlučuje rješenjem (koje ima konstitutivni karakter), čije pravno djelovanje nastaje od trenutka pravomoćnosti.
SUDSKA PRAKSA
______________________________________________________________
*
Članak 213. stavak 1. i članak 12. stavak 1.
Pravo tužitelja na povrat odnosno naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nije pitanje o kojem ovisi odluka suda u parnici radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, pa sud u takvoj parnici ne može prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji se vodi povodom zahtjeva tužitelja za naknadu i povrat oduzete imovine. Županijski sud u Vukovaru Gž 1510/2004-2 od 24.1.2005.
*
Članak 213. stavak 1.
Kada tužitelj tužbenim zahtjevom kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik traži zaštitu prava vlasništva povratom stvari (čl. 161. st. 1. ZV), tada nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u kojem treća osoba osporava upisano zemljišnoknjižno stanje.
“U predmetnom postupku tužitelj kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik u okviru odredbe čl. 161 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) traži zaštitu svojeg vlasništva predajom u posjed nekretnine.
Tuženik predlaže prekid postupka iz razloga jer da je treća osoba inicirala parnični postupak, protiv ovdje tužitelja kao tuženika, u kojem postupku da se osporava upisano zemljišnoknjižno stanje.
Osnovna načela zemljišnoknjižnog prava su načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige i načelo javnosti zemljišnih knjiga, čl. 8 st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK) i čl. 122 st. 1 ZV
Stoga vođenje parničnog postupka po tužbi treće osobe ne ukazuje na ispunjenost zakonskih pretpostavki za prekid po čl. 213 st. 1 toč. 1 ZPP-a.” ŽS Rijeka, Gž 656/O1, 09.05.2001.
*
Članak 213. stavak 1.
Dovršenje parnice radi smetanja posjeda ne može biti prethodno pitanje radi kojeg se može prekinuti izvanparnični postupak za uređenje međe u smislu odredaba toč. 2. st. 1. čl. 213. ZPP, jer se u rješenju o smetanju posjeda ne odlučuje o postojanju prava ili pravnog odnosa, već o faktičnoj vlasti posjednika i činu smetanja.
Županijski sud Bjelovar Gž 2330/00 od 14.12.2000.
*
(Čl. 213. st. 2.
Ukoliko je sporno da li je izravni oštećenik imao materijalnopravni status treće osobe te da li tuženici odgovaraju tužiteljici kao osiguratelji, tada pitanje kaznene odgovornosti vozača jednog ili drugog vozila ne može biti u izravnoj vezi sa pitanjem odgovornosti osiguratelja prema tužiteljici za naknadu štete, zbog čega nema procesno pravne osnove za prekid parničnog postupka do okončanja kaznenog postupka.
„Tijekom postupka izravnom oštećeniku, odnosno njegovoj slijednici, za čiju su pravnu poziciju odlučne okolnosti eventualne suodgovornosti izravnog oštećenika za nastalu štetu na tužiteljskoj strani, tuženici stavljaju na teret da je izravni oštećenik znao da je motocikl marke „Honda” neosiguran, da se izravni oštećenik vozio bez zaštitne kacige, da je vozač bio pod utjecajem alkohola, te da je i izravni oštećenik bio pod utjecajem alkohola. Po ocjeni ovoga suda, sve činjenice vezane uz navedene okolnosti trebaju biti utvrđene u ovom postupku, te ovaj sud ne vidi nikakvog opravdanog procesnopravnog osnova za prekid ovog parničnog postupka do okončanja postupka u kaznenom predmetu br. K./09. Iako prvostupanjski sud nedostatno obrazlaže procesnopravnu osnovu za određenje takvog prekida postupka, evidentno je da se radi o tzv. fakultativnom prekidu postupka iz čl. 213. st. 2. ZPP-a prema kojem sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome, jer je učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran… Već je naprijed navedeno da su tuženici osiguratelji, a izravni oštećenik je osoba koja se vozila na motoru koji je sudjelovao u prometnoj nesreći kao suvozač, pri čemu je sporno da li je izravni oštećenik imao materijalnopravni status treće osobe ili nije, te da li slijedom toga tuženici prema njegovoj majci, odgovaraju odštetno, kao osiguratelji, koji odgovaraju i to prvotuženik za odštetnu odgovornost drugog sudionika nesreće, a drugotuženik za odštetnu odgovornost osiguratelja koji odgovara za neosigurani motor na kojem se prevozio i neposredni oštećenik. Prema tome, pitanje kaznene odgovornosti vozača jednog ili drugog vozila nije ni u kakvoj izravnoj vezi s pitanjem odgovornosti prvo i drugo tuženika prema tužiteljici za naknadu štete, nego su za njenu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučna naprijed navedena pitanja kao i čitav niz daljnjih okolnosti o kojima ovisi osnovanosti i visina postavljenih odštetnih zahtjeva a što evidentno ne može predstavljati niti predstavlja predmet odlučivanja u kaznenom postupku. U navedenom smislu prvostupanjski sud može koristiti radi utvrđenja činjeničnog stanja određene rezultate provedenog dokaznog postupka iz kaznenog predmeta prvostupanjskog suda br. K./09, međutim nema nikakvog opravdanog procesnopravnog niti materijalnopravnog razloga za prekid ovog postupka, kako bi se čekao pravomoćni ishod postupka u kaznenom predmetu prvostupanjskog suda br. K./09.”
Županijski sud u Varaždinu, 13 Gž.1552/11-2 od 1. ožujka 2011.
*
Ako u parnici ima više tuženih kao običnih suparničara, a samo za neke od njih su ispunjeni uvjeti za prekid postupka, postupak se prekida u odnosu na te tuženike, a nastavlja u odnosu na ostale. PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1578/92 od 22. rujna 1992.
*
Kada upisani vlasnik nekretnine traži iseljenje tuženih koji su bespravni posjednici, tad nema uvjeta za prekid predmetnog postupka do okončanja postupka u kojem tuženi kao tužitelji traže utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju, a koji pravni posao je bio temelj upisa tužitelja u zemljišne knjige kao vlasnika. ŽS u Rijeci, Gž 1097/98 od 3.4.2002.
*
Sud može prekinuti postupak ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda. To se odnosi na područje na kojem se proteže suverenitet države kojoj sud pripada. Sud dakle može prekinuti postupak ako se stranka nalazi na području Republike Hrvatske koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda, a ne i kad se stranka nalazi na području strane države. PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1807/93 od 7. rujna 1993.
*
Kad je o prethodnom pitanju odlučeno u drugom sudskom postupku pravomoćnom presudom, ne postoje razlozi za prekid postupka zbog toga što je protiv te pravomoćne presude izjavljena revija kao izvanredni pravni lijek. ŽS u Koprivnici, Gž 1525/01 od 31.1.2002.
*
Članak 213. st. 1. toč. 2.
Presudom suda prvog stupnja usvojen je otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu u K., te je tuženicima naloženo da taj stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju.
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.
Protiv te presude suda drugog stupnja izjavili su tuženici reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižih sudova preinače odnosno ukinu.
Tužitelj na reviziju nije odgovorio, dok Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom izjašnjenju predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.
Revizija nije osnovana.
U dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je da tuženici duže od tri mjeseca uzastopno nisu platili stanarinu za sporni stan te da ga oni i članovi njihovog porodičnog domaćinstva ne koriste neprekidno duže od šest mjeseci. S obzirom na to su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 97. st. 1. toč. 3. i čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima – “Narodne novine”, br. 51/85, 42/86 i 22/92 – dalje: ZSO) kad su udovoljili tužbenom zahtjevu.
Revizijski navodi tuženih da su sudovi nižeg stupnja bitno povrijedili odredbe parničnog postupka svode se zapravo na tvrdnju da nije primijenjena odredba čl. 213. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91 i 91/92 – dalje: ZPP). Takva tvrdnja nije međutim opravdana. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi sud će odrediti prekid postupka ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda. Da bi odredba čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP došla do primjene, potrebno je utvrditi postojanje u njoj navedenih okolnosti, a ono u ovoj pravnoj stvari nije utvrđeno.
Nisu revidenti u pravu kad tvrde da postoji opravdani razlog za njihovo nekorištenje stana (čl. 99. st. 2. ZSO) koji oni vide u tome što je sporni stan dat na korištenje prognanicima prije nego što je proteklo šest mjeseci od dana na koji su ga oni prestali koristiti. Tuženici nisu, naime, dokazali da im je zbog okolnosti da se u stanu nalaze treće osobe onemogućeno njegovo korištenje, a jedino tada bi navedena okolnost mogla predstavljati opravdani razlog za njihovo izbivanje iz tog stana.
Tuženici nisu dokazali ni postojanje okolnosti navedenih u čl. 101. ZSO, pa se neosnovano pozivaju i na tu zakonsku odredbu.
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP). VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Rev 1093/1994-2
*
– ustavna tužba protiv pravomoćne presude koja se odnosi na glavnu tražbinu kao razlog za prekid postupka
Čl. 213. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i NN 2/07 –Odluka Ustavnog suda RH).
Ustavna tužba podnesena protiv pravomoćne presude, kojom je odlučeno o glavnoj tražbini, nije razlog da parnični sud prekine postupak po službenoj dužnosti kada je u nastavku parničnog postupka potrebno odlučiti samo o sporednim tražbinama.
„Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
«I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
II. Postupakće se nastaviti kad se završi postupak kod Ustavnog suda povodom tužbe radi poništenja presude Općinskog suda u Đ. br. P.131/01 od 15.6.2001. g. i presude Županijskog suda u Koprivnici br. Gž.1011/01 od 29.1.2002. godine.»
Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu uložio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje.
Protiv rješenja žalbu su uložili i tuženici, a iz sadržaja žalbe zaključuje se dažalbu ulažu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlažu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno raspravljanje.
Žalbe nisu osnovane.
Donoseći pobijano rješenje sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 213. Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP), jer je rješenje donijeto protivno odredbi čl.213. st. 1. ZPP-a.
Naime sud prvog stupnja u razlozima rješenja navodi da je svrsishodno prekinuti ovaj parnični postupak do donošenja odluke ustavnog suda po ustavnoj tužbi tuženika protiv pravomoćnih presuda koje se odnose na glavnu tražbinu, jer bi ukoliko tuženici uspiju, glavnica bila daleko manja od one koja je presuđena. Ovi razlozi prvostupanjskog suda u suprotnosti su s uvjetima koji se traže za prekid postupka u odredbi čl. 213. st. 1. ZPP-a jer u toj zakonskoj odredbi, kao i u odredbi čl. 212. ZPP-a koje propisuju uvjete za prekid postupka nije navedeno da se postupak prekida po službenoj dužnosti u situaciji kada tuženici podnesu ustavne tužbe protiv pravomoćnih presuda koje su donijete u tom postupku, a potrebno je u nastavku postupka odlučiti o sporednim tražbinama.„
ŽS u Koprivnici, Gž.1243/06-2 od 02. kolovoza 2006. godine
*
U sporu za naknadu štete koja je nastala uslijed izjave tuženika putem sredstava javnog priopćavanja, odluka suda ne ovisi o tome da li takva izjava ima obilježja krivičnog djela pa slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka. PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-2093/91 od 13. kolovoza 1991.
*
Odluka zavoda za intelektualno vlasništvo o proglašenju ništavim rješenje o priznanju žiga nema značaj prethodnog pitanja u parničnom postupku radi povrede žiga. VTSRH, Pž 1795/04 od 16.1.2007.
*
Dovršenje parnice radi smetanja posjeda ne može biti prethodno pitanje radi kojeg se može prekinuti izvanparnični postupak za uređenje mede u smislu odredaba toč. 2 . st. 1. čl. 213. ZPP, jer se u rješenju o smetanju posjeda ne odlučuje o postojanju prava ili pravnog odnosa, već o faktičnoj vlasti posjednika i činu smetanja.
“Osnovano ističe predlagatelj u žalbi da je počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 12. i čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP. Naime, sud prvog stupnja donio je rješenje o prekidu postupka u skladu s odredbama čl. 12. ZPP, jer smatra da je pitanje utvrđivanja posljednjeg stanja mirnog posjeda prethodno pitanje.
Takovo stajalište suda prvog stupnja ne može se prihvatiti, jer se u parnici o smetanju posjeda ne radi o utvrđivanju da li postoji ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos, već se raspravlja o postojanju nekog faktičnog stanja i o zašiti tog stanja od protupravnog djelovanja.” ŽS Bjelovar, Gž 2330/00, 14.12.2000.
*
Odluku da sam neće rješavati o prethodnom pitanju sud ne unosi u izreku rješenja o prekidu postupka niti će o tome posebno odlučivati. VTS RH, Pž-6735/12 od 23.listopada 2012. (TS Rijeka P-3275/11 od 21.lipnja 2012.)
*
Kada tužitelj tužbenim zahtjevom kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik traži zaštitu prava vlasništva povratom stvari (čl. 161. st. 1. ZV-a), tada nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u kojem treća osoba osporava upisano zemljišnoknjižno stanje. ŽS u Rijeci, Gž 656/01 od 9.5.2001.
BILJEŠKE
______________________________________________________________
*
U sporu za naknadu štete koja je nastala uslijed izjave tuženika putem sredstava javnog priopćavanja, odluka suda ne ovisi o tome da li takva izjava ima obilježja kaznenog djela pa slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka.
*
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 212. toč. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
*
Pravo tužitelja na povrat, odnosno naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nije pitanje o kojem ovisi odluka suda u parnici radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, pa sud u takvoj parnici ne može prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji se vodi povodom zahtjeva tužitelja za naknadu i povrat oduzete imovine.
*
Ne postoje pretpostavke za prekid postupka u kojem bivši bračni drug traži uzdržavanje, a zbog utvrđenja eventualne sposobnosti/nesposobnosti za rad koje se provodi vještačenjem u drugom postupku povodom tužbe mldb. djece za uzdržavanje.
*
U slučaju kad je postupak prekinut zbog smrti stranke koja nije imala punomoćnika, sud smije nastaviti postupak samo ako se ostvari barem jedna od pretpostavki iz člana 215. stav 1. ZPP. Sud u takvom slučaju nije ovlašten pozvati tužitelja da uredi tužbu označavanjem nasljednika umrloga niti smije odbaciti tužbu kad tužitelj ne postupi po nalogu suda, u određenom roku.
*
Za nastavak prekinutog postupka dovoljno je da sud, na prijedlog protivne strane, pozove pravnog slijednika pravne osobe da preuzme postupak, a ne traži se i njegova izjava da preuzima postupak.