Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine
Članak 224.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:
- o kojima ovisi sastav ostavine,
- o kojima ovisi predmet zapisa.
(2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
(3) Kad sud u slučaju iz stavka 1. ovoga članka prekida postupak, prethodno će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju, pa će ga donijeti ako su ispunjene.
(4) Prekid postupka iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na ono što je obuhvaćeno djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju.
SUDSKA PRAKSA
__________________________________________________________________
*
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlastoručna oporuka sada pok. B. M. od 11. svibnja 1995. godine valjana, te je u revizijskoj fazi postupka sporno radi li se o presuđenoj stvari, radi li se o nepravovaljanoj oporuci, odnosno je li navedena oporuka ništava. U skladu s time nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev, jer cijene da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u ovom konkretnom slučaju ne veže tužitelja, jer iako je sudjelovao u ostavinskom postupku sve činjenice u tom postupku nisu bile nesporne. Stoga nižestupanjski sudovi cijene da tužitelj može sukladno odredbi čl. 224. st. 5. i čl. 231. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, broj 52/71 i 47/78 – dalje ZN) u posebnoj parnici kao što je ova utvrditi da je oporuka oporučitelja od 11. svibnja 1995. godine pravovaljana. Nižestupanjski sudovi cijene da se radi o pravovaljanoj vlastoručnoj oporuci sastavljenoj u smislu odredbe čl. 68. ZN jer je istu oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, te da činjenica što je svom potpisu dodao i otisak kažiprsta ne utječe na valjanost takve oporuke, a da sporna oporuka nije ništava, jer razlog zbog kojeg je oporučitelj ostavio svu imovinu tužitelju, a ne tuženicama, nije plaćanje usluge zastupanja majci tužitelja odvjetnici D. P. budući tu činjenicu tuženice ničim nisu dokazale. Sa ocjenom nižestupanjskih sudova da ostavinski sud nije mogao utvrditi pravno nevaljanom oporuku B. M. od 11. svibnja 1995. godine slaže se i ovaj sud. Usprkos činjenice da se punomoćnica majke i zakonske zastupnice tada malodobnog L. P., odvjetnica Branka P., nije protivila da ostavinski sud utvrdi oporuku nevaljanom, istovremeno je najavila (zapisnik od 13. lipnja 2000. godine i podnesak od istog datuma) da će pokrenuti parnični postupak za utvrđenje da je oporuka valjana. Prema tome činjenica od koje zavisi pravo na nasljedstvo tada malodobnog L. P., je bila sporna i ostavinski sud nije mogao utvrditi da je oporuka B. M. od 11. svibnja 1995. godine pravno nevaljana već je trebao prekinuti postupak i uputiti na parnicu tada malodobnog L. P. na utvrđenje pravovaljanosti oporuke u smislu odredbe čl. 221. st. 1. i st. 2. toč. 1. ZN. Kako međutim, ostavinski sud to nije učinio već je sam raspravio gore navedenu spornu činjenicu tada, unatoč pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju tužitelj može u posebnoj parnici tražiti utvrđenje radi li se o valjanoj oporuci, jer je ta pravna situacija iznimka od pravila da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže sve stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku (čl. 231. ZN u svezi čl. 224. st. 5. ZN).” VSRH Rev 436/2003-2
*
Na parnicu se u smislu odredbe čl. 224. st. 2. Zakona o nasljeđivanju upućuje stranka koja osporava predmnjevu o istinitosti javne odnosno javno ovjerovljene isprave, a ne stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim. ŽS Zg Gž 1332/2006-2
*
Ne može se uputiti nasljednika na parnicu radi utvrđivanja da određeni dar ostavitelja učinjen jednom od nasljednika za vrijeme života ostavitelja ulazi u ostavinsku imovinu, već se na parnicu može uputiti samo radi utvrđenja da li se taj dar uračunava ili ne uračunava u nasljedni dio nasljednika daroprimca. ŽS Kc Gž 172/1998
*
Prvostupanjski sud navodi da je izmenu nasljednika sporno koji novčani iznos sa štednih računa ostaviteljice ulazi u ostavinsku imovinu. Bez točnog definiranja o kojim štednim računima se radi, kod koje banke i koliko su novčani iznosi koje se vode na tim računima ne može se definirati niti predmet spora, a pri tome je pogrešno žalitelja koji tvrdi da u ostavinsku imovinu spada manje novaca upućivati na parnicu da novčano potraživanje u odrenenom iznosu spada u ostavinsku imovinu. Naime, nakon definiranja činjeničnih tvrdnji, žalitelja je moguće uputiti na parnicu samo radi utvrnenja da odreneni novčani iznos (u izreci rješenja prije toga potrebno je definirati novčane iznose za koje se vode računi te tvrdnje stranaka glede vlasništva tog iznosa) ne spada u ostavinsku imovinu. Posebno treba istaći da bez odrenenja računa na kojima se vode novčana potraživanja i iznosa na koje ti računi glase nije moguće definirati predmet spora, obzirom na činjenične tvrdnje skrbnika mljt. da se na bankovnim računima otvorenim na ime ostaviteljice nalaze novčani iznosi koji su im oni darovali (bez oznake računa nije moguće utvrditi tijek kolanja novca, a time niti postojanje takve imovine). Županijski sud u Varaždinu, Gž. 619/03-2 od 27. svibnja 2003.
*
Kad je ostavinski sud utvrdio oporuku nevaljanom, a trebao je stranku uputiti na parnicu, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne spriječava vođenje parnice radi utvrđenja valjanosti oporuke. VSRH Rev 436/2003-2