Naknada plaće u slučaju vraćanja zaposlenika na rad

Članak 270.

(1) Ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.

(3) Rješenjem kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti.

(4) Ovršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plaće.

(6) Ovrhovoditelj može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred nadležnim sudom.

(7) Ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovrhovoditelja da ostatak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom.

SUDSKA PRAKSA

____________________________________________________________

*

Ovrhovoditelj koji sudu nije podnio prijedlog za ovrhu da bude vraćen na rad ne može u ovršnom postupku predlagati sudu donošenje odluke kojom će sud odrediti ovršeniku da mu isplati na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke o vraćanju na rad pa dok ne bude vraćen na posao. Novčani iznosi plaće dospjeli prije pravomoćnosti odluke o vraćanju na rad ne mogu biti predmetom odlučivanja u ovršnom postupku po odredbi članka 240. Ovršnog zakona (sada čl. 270), već u odnosu na tu tražbinu ovrhovoditelj mora ishoditi ovršnu ispravu i na temelju te isprave pokrenuti ovršni postupak. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-3218/07 od 16.7.2007.)

*

Kad ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogla odrediti plaća, to ne čini ugovor ništavim jer je zakonodavac predvidio da će se u tom slučaju zaposleniku isplatiti primjerena plaća, ili u nedostatku mjerila za istu, plaću će utvrditi sud. Rev 2135/2000-2

*

Ovrhovoditelj za zahtjev za naknadu plaće u smislu čl. 240. OvršnoG zakona (sada čl. 270) koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, ne mora imati ovršnu ispravu za isplatu naknade plaće, već ovrhovoditelj na temelju zakona može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao. Ta naknada u biti predstavlja akontaciju naknade plaće koju bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu, čija se visina određuje na temelju prijedloga ovrhovoditelja i podataka ovršenika. (Županijski sud Bjelovar Gž-19/00 od 13.1.2000.)

*

“Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radi se o specifičnoj vrsti ovršnog postupka, u kojem su procesne pozicije stranaka izjednačene, bez obzira što je M. J. u konkretnom slučaju ovrhovoditeljica, a A. P. ovršenica: naime postupak se provodi radi civilne diobe nekretnina koji se provodi sudskom prodajom predmetnih nekretnina uz očekivani rezultat podjele kupovnine prema suvlasničkim omjerima (pri čemu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnina, odnosno suvlasničkog dijela protivne strane). Dakle, ne radi se o postupku u kojem je pasivna strana prouzročila potrebu provođenja postupka te se pretpostavlja i njena odgovornost za naknadu prouzročenih troškova postupka (troškovi postupka u ovom slučaju mogu se namiriti i od polučene kupovnine u smislu odredbe čl. 106. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ) radi čega je bespotrebna, odnosno neosnovana dodatna ovrha prodajom pokretnina ovršenice radi namirenja troškova postupka. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, način snošenja troškova ovršnog postupka regulira odredba čl. 14. st. 1. OZ-a koja propisuje da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj i odredba čl. 14. st. 4. OZ-a prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, no to tek nakon provedenog postupka i prvenstveno na način određen spomenutom odredbom čl. 106. st. 1. toč. 1 OZ-a, a nikako istovremenim provođenjem ovrhe na pokretninama ovršenice, radi namirenja razmjernog dijela troškova ovršnog prijedloga.” Gž 1981/2005-2