Prava predlagatelja osiguranja u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja

Članak 322.

(1) Umjesto da pristupi unovčenju predmeta osiguranja prema odredbama članka 316. ovoga Zakona, predlagatelj osiguranja ovlašten je zatražiti od protivnika osiguranja nakon dospijeća osigurane tražbine, preko javnoga bilježnika, da ga u roku od trideset dana obavijesti, preko istoga javnog bilježnika, zahtijeva li da se preneseni predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika, uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja (stavak 7.).

(2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka protivnik osiguranja dužan je odrediti najnižu cijenu po kojoj se predmet osiguranja može prodati, imenovati javnog bilježnika koji će obaviti prodaju te priložiti njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju i da će od iznosa dobivenog prodajom prethodno namiriti tražbinu predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te porez na promet.

(3) Najniža cijena koju protivnik osiguranja može odrediti ne smije biti niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate i troškove predlagatelja osiguranja koji će predvidivo dospjeti, odnosno nastati do isteka roka do kojeg javni bilježnik mora prodati predmet osiguranja, te predvidivi porez i druga javna davanja.

(4) Pošto primi obavijest s prilozima iz stavka 2. ovoga članka, predlagatelj osiguranja dužan je u roku od petnaest dana ovlastiti javnog bilježnika iz stavka 2. ovoga članka da proda predmet osiguranja, uz uvjete određene u obavijesti protivnika osiguranja. Predlagatelj odnosno protivnik osiguranja dužan je poduzeti i sve ostale radnje na zahtjev javnog bilježnika kojima se omogućava razgledavanje stvari odnosno upoznavanje sa sadržajem prava, ako je stvar u njegovu posjedu, odnosno ako on raspolaže potrebnim ispravama i podacima o sadržaju prava. Predlagatelj osiguranja dužan je predujmiti troškove prodaje koje je odredio javni bilježnik. U protivnom se prodaja neće provesti.

(5) Prije nego što predlagatelj osiguranja poduzme radnje iz stavka 4. ovoga članka rok u kojemu javni bilježnik treba obaviti prodaju predmeta osiguranja neće početi teći.

(6) Ako javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja u roku od tri mjeseca od dana kada ga je predlagatelj osiguranja na to ovlastio, smatrat će se da se protivnik osiguranja odrekao prava tražiti prodaju predmeta osiguranja. O neuspjehu prodaje javni bilježnik dužan je predlagatelju osiguranja izdati potvrdu u roku od osam dana.

(7) Ako protivnik osiguranja ne postupi prema odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka, odnosno ako javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja u skladu s odredbom stavka 5. ovoga članka, smatrat će se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava koji su na njega preneseni radi osiguranja – za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza. U tom slučaju predlagatelj osiguranja dužan je platiti porez i druga javna davanja u skladu sa zakonom (članak 324. stavak 4.).

(8) U slučajevima iz stavka 7. ovoga članka predlagatelju osiguranja će potvrdu o tome da je postao punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava izdati:

1. zato što protivnik osiguranja nije u roku zatražio da se predmet osiguranja proda preko javnog bilježnika (stavak 2.) – javni bilježnik iz stavka 1. ovoga članka,
2. zato što javni bilježnik kojemu je povjerena prodaja predmeta osiguranja nije u roku od tri mjeseca uspio prodati predmet osiguranja – javni bilježnik iz stavka 6. ovoga članka.

(9) Ako u slučaju iz stavka 7. ovoga članka predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava, osigurana se tražbina smatra izmirenom kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik, odnosno imatelj prava.

(10) Predlagatelj osiguranja može odustati od provedbe postupka prema prethodnim odredbama ovoga članka sve dok javni bilježnik ne proda predmet osiguranja. U slučaju odustanka predlagatelj osiguranja dužan je naknaditi sve troškove koji su provedbom toga postupka imali protivnik osiguranja, javni bilježnik i druge osobe.

(11) Ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava (stavak 7.) ovlašten je tražiti, na temelju potvrde javnog bilježnika o tome, ovrhu radi predaje stvari u posjed, odnosno ovrhu ili poduzimanje drugih radnji radi stjecanja ovlaštenja na slobodno vršenje prava čijim je punopravnim nositeljem postao.

(12) Ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik nekretnine (stavak 7.) ovlašten je tražiti brisanje hipoteke na toj nekretnini upisane u skladu s odredbama članka 319. ovoga Zakona, na temelju potvrde javnog bilježnika da je postao punopravni vlasnik nekretnine.

SUDSKA PRAKSA

____________________________________________________________

*

Naime, tužitelj tvrdi da ne može naplatiti svoje potraživanje osigurano predmetnim nekretninama iz razloga što su sporne nekretnine bile opterećene sa upisanim založnim pravima na iznose koji višestruko premašuju iznos zajma i da zbog toga trpi štetu u visini utuženog potraživanja. Sama okolnost postojanja više založenih prava na predmetnim nekretninama ne znači da tužitelj kao fiducijarni vlasnik nije mogao prodajom tih nekretnina ni djelomično naplatiti svoje potraživanje, jer ako je vrijednost nekretnine veća od neizmirenih tražbina hipotekarnih vjerovnika tužitelj bi mogao dijelom ili u cijelosti namiriti svoju tražbinu u skladu s odredbama Ovršnog zakona (čl. 277. sada 322.). (VSRH Rev 568/2010-2 od 4.12.2012.)

*

Ako nekretnine na kojima se traži osiguranje uknjižbom založnog prava radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja nisu u vlasništvu protivnika osiguranja, već su iste u fiducijarnom vlasništvu treće osobe, tada sud prvog stupnja nije ovlašten na navedenim nekretninama odrediti prisilno zasnivanje založnog prava u smislu odredaba čl. 257. do 260. Ovršnog zakona. Gž 1627/2006-2

*

Predlagatelj je ovlašten tražiti brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva na nekretnini izvršen radi osiguranja i upis prava vlasništva na istoj nekretnini, temeljem potvrde javnog bilježnika, a nakon provedenog postupka iz čl. 277. Ovršnog zakona (sada čl. 322.). (ŽS Vž Gž-3064/11-2 od 3. 8. 2011.)

*

Prema odredbi čl. 69. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96 i 29/99,dalje: OZ) radi ostvarenja novčane tražbine ovrha se određuje i provodi u opsegu koji je potreban za namirenje te tražbine. Kako u mjerama osiguranja ne postoji poseban propis o provedbi mjera osiguranja, to se pri provedbi mjere osiguranja, primjenjuju odredbe o ovrsi. Odredbom čl. 297. st. 1. toč. 1. OZ propisano je da se može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanjem tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi. Budući je u stavku 1. propisano, da se može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, sud je dužan osim zaštite interesa predlagatelja osiguranja voditi brigu i o tome da određena mjera bude što manje tegobna za protivnika osiguranja i što je bitno, utvrditi i odlučiti čime se postiže svrha osiguranja. S obzirom na te zakonske odredbe prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi, da li je za osiguranje tražbine predlagatelja osiguranja bilo potrebno oduzeti sve stvari koje su pohranjene kod predlagatelja ili samo neke. Gž 767/2002-3