Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine
Pretpostavke za određivanje privremene mjere
Članak 344.
(1) Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
(2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
(3) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
SUDSKA PRAKSA
____________________________________________________________
*
Sud donosi ocjenu na temelju činjenica i dokaza koje predlagatelj osiguranja mora navesti u svom prijedlogu o vjerojatnosti postojanja tražbine i opasnosti da će se bez određivanja predložene privremene mjere spriječiti ili otežati naplata tražbine. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-6573
*
O vjerojatnosti postojanja tražbine i opasnost da će se bez određivanja predložene privremene mjere spriječiti ili otežati naplata tražbine sud donosi ocjenu na temelju činjenica i dokaza koje predlagatelj osiguranja mora navesti još u svom prijedlogu.Opasnost nije učinjena vjerojatnom već zbog same objektivno postojeće činjenice da protivnik osiguranja nije podmirio određenu tražbinu koja je među strankama sporna. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-6573/10 od 28.10.2010.)
*
Radi osiguranja tražbine s osnove naknade štete, nastale smrću radnika koji je sudjelovao u poslovima ukrcaja i iskrcaja tereta s broda, može se odrediti privremena mjera zaustavljanjem tog broda. To iz razloga što je, iako nije riječ o članu posade broda, gubitak ljudskog života nastupio tijekom obavljanja poslova na iskorištavanju broda. Pž 6694/2006-3
*
Određene privremene mjere zbog povrede žiga mogu se, što se tiče pretpostavaka za njihovo donošenje odrediti i samo primjenom odredaba članka 79b. Zakona o žigu. U tom slučaju predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati okolnosti iz odredaba članaka 296 (sada čl, 344.). i 298. (sada čl. 347.) Ovršnog zakona kojima su uređene pretpostavke za određivanje privremenih mjera radi osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina općenito. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-7463/10 od 24.12.2010. (TS Rijeka P-1717/10 od 12.11.2010.)
*
Prije svega, predlagatelja osiguranja valja upozoriti da Ovršni zakon (dalje: OZ) predviđa privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine i privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Prema odredbi čl. 293 st. 2 OZ-a, u prijedlogu za određivanje privremene mjere, predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, time da je u prijedlogu dužan navesti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za određivanje privremene mjere, te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju. Prema sadržaju prijedloga radi osiguranja, moglo bi se zaključiti da predlagatelj osiguranja predlaže određivanje privremene mjere zabranom poduzimanja radnje rušenja dijela III uvučene etaže, radi osiguranja nenovčanog potraživanja, pri čemu iz cjelokupnog sadržaja prijedloga nije razvidno koje je to nenovčano potraživanje (nenovčana tražbina) koju predlagatelj osiguranja osigurava predloženom privremenom mjerom. Tražbina po svojoj prirodi može biti:novčana, dakle, radi isplate određene novčane svote, i – nenovčana, dakle, tražbina na činidbu, koja se može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Osnovna je, dakle, dužnost predlagatelja osiguranja bila da u prijedlogu za osiguranje, kao što je izričito navedeno u odredbi čl. 293 st. 2 OZ-a, istakne zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, a koju tražbinu ima prema protivniku osiguranja. Imajući u vidu gore navedeno, očigledno je da predlagatelj osiguranja u momentu podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, nije učinio vjerojatnim postojanje bilo kakve tražbine prema protivniku osiguranja, dakle ni novčane, a ni nenovčane, pri čemu valja upozoriti da predlagatelj osiguranja nije ovlašten zahtijevati osiguranje tražbina koje će eventualno nastati u budućnosti, bez obzira na postojanje eventualnih okolnosti koje ukazuju da bi tražbina predlagatelja osiguranja mogla nastati u budućnosti, a to obzirom da predlagatelj osiguranja, kako tvrdi u žalbi, «osnovano očekuje poništenje nezakonitih rješenja protivnika osiguranja. Gž 1538/2006-2
*
Za razliku od parničnog postupka u kojem tužitelj mora dokazati izvjesnost postojanja svog potraživanja prema tuženiku, u postupku osiguranja je dovoljno da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tog potraživanja. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice od izvjesnosti njezinog postojanja pa sud u postupku osiguranja na temelju vlastite prosudbe ispituje samo postoji li veća mogućnost da određena činjenica postoji od mogućnosti da ona ne postoji. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-374/09 od 11.2.2009.)
*
U ovom predmetu ovrhovoditelj je predložio donošenje rješenja kojim će sud privremeno zaplijeniti po štednom ulogu kod predloženih banaka sve štedne uloge ovršenika po osnovi odredbe čl. 154. Ovršnog zakona («NN» br. 57/96, 29/99 i 173/03, dalje OZ), prilažući prijedlogu izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Prvostupanjski je sud odbio taj prijedlog kao neosnovan, u bitnom s obrazloženjem da se ovrha temeljem vjerodostojne isprave provodi nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi (čl. 40. st. 3. OZ), a da ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom u smislu čl. 21. OZ-a već ovršni prijedlog predlaže temeljem vjerodostojne isprave. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema uvjeta za donošenje rješenja o privremenoj pljenidbi. To stoga što u konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja nije ovršna pa nema uvjeta za prisilno zadiranje u imovinu dužnika bez njegovog prethodnog pristanka. Naime, odredba čl. 154. OZ-a propisuje da ovrhovoditelj, ako ne raspolaže potrebnim podacima o štednom ulogu, može predložiti donošenje rješenja kojim će privremeno zaplijeniti sve štedne uloge ovršenika kod određene pravne osobe. Odredba čl. 40. OZ-a određuje da se pojedine ovršne (radnje) provode i prije pravomoćnosti (stavak 1.), te se i tražbina ostvaruje prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi (st. 2.), osim kada je ovrha određena temeljem vjerodostojne isprave (st. III.). Iz dikcije navedene odredbe proizlazi da je postojanje ovršne isprave kojom je naloženo ispunjenje tražbine dužniku preduvjet za poduzimanje ovršnih radnji kojima se prisilno zadire u imovinu ovršenika bez njegovog prethodnog pristanka. Argumentum a contrario i privremena zabrana tražbine po štednom ulogu može se odrediti (i provesti) samo ako postoji ovršna isprava, a ne i u slučaju kada se tvrdnja o postojanju tražbine temelji samo na vjerodostojnoj ispravi, jer se zapljenom štednog računa ograničava i onemogućuje imatelja računa u vršenju vlasničkih prava na njegovim novčanim sredstvima. Slijedom izloženog navodi ovrhovoditelja da nema podataka o štednim ulozima ovršenika ne može biti dovoljan razlog za predloženu zapljenu tražbine po ovršenikovim štednim ulozima, ako se prijedlog temelji na vjerodostojnoj ispravi. Ovrhovoditelj najprije ishoditi valjanu ovršnu ispravu, jer će tek tada primjena instituta privremene zapljene dobiti smisao, budući će ovrhovoditelj samo u takvoj situaciji imati mogućnost predložiti ovrhu i ishoditi rješenje o ovrsi na štednom ulogu ovršenika (čl. 154. st. 5. OZ-a) i privremenu zapljenu štednih uloga zamijeniti zapljenom (tražbine) kojom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini (čl. 180. st. 1. OZ-a). Gžovr 1048/2004-2
*
Dionice izdane u nematerijaliziranom obliku ne upisuju se u knjigu (registar) dionica, već se one u obliku elektroničkog zapisa upisuju na račun vrijednosnih papira u središnjem depozitoriju na kojem je ubilježen nematerijalizirani vrijednosni papir kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva.Zbog toga, prijedlogom za osiguranje predlagatelj osiguranja ne može tražiti određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja dionica i upisom te zabrane u knjigu dionica, već privremenu mjeru kojom bi se Središnjem klirinškom depozitarnom društvu naložilo da na računima nematerijaliziranih vrijednosnih papira protivnika osiguranja upiše zabranu otuđenja i opterećenja dionica. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-4375/09 od 16.7.2009.)