Članak 95.

Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:

1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;

2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva;

3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci.

Odvjetnički vježbenik bez položenoga pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna.

Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez ikakvih ograničenja.

______________________________________________________________

U Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011 i 148/2011 – pročišćeni tekst), u članku 95. stavku 1. točki 1. riječ: “privremenih” briše se.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU – Narodne novine br.: 25/2013.

______________________________________________________________

________ ** ________

Ovom odredbom regulirana su ovlaštenja punomoćnika odvjetnika temeljem punomoći koja nije ograničena samo na određene procesne radnje. U takvoj punomoći dovoljno je navesti da se punomoćnik ovlašćuje za vođenje određene parnice.

Odvjetnik (osoba koja je ovlaštena za vršenje advokature) kao punomoćnik stranke može u postupku poduzimati sve radnje koje po zakonu može poduzimati stranka, odnosno zakonski zastupnik parnično nesposobne stranke koji je izdao punomoć.

Temeljem ovlaštenja za vođenje parnice punomoćnik je ovlašten podnositi i redovne i izvanredne pravne lijekove.

Punomoć obuhvaća i ovlaštenje za pokretanje ovršnog postupka i vršenje svih procesnih radnji u ovršnom postupku koje može poduzimati vjerovnik. Nije predviđeno da se pravno djelovanje punomoći za vođenje parnice koje je u tijeku parnice izdala stranka protiv koje je ovršni postupak pokrenut odnosi i na zastupanje te stranke u ovršnom postupku. Zato stranka protiv koje je ovršni postupak pokrenut mora izdati novu punomoć bez obzira da li za zastupanje u ovršnom postupku ovlašćuje istu osobu koja ju je zastupala u parnici ili ovlast daje drugoj osobi.

U toč. 3 radi se o materijalnopravnom ovlaštenju koja je ograničeno za naplatu dosuđenih troškova postupka. Isplatu dosuđenog potraživanja ili prijem druge činidbe na koju je protivna stranka osuđena punomoćnik ne može primiti na temelju punomoći za vođenje parnice. Takvo ovlaštenje može biti predmet posebnog pravnog posla (npr. prijenos potraživanja radi naplate).

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Kad ovrhovoditelja u ovršnom postupku zastupa punomoćnik odvjetnik koji je na temelju priložene valjane punomoći poduzimao ovršne radnje u postupku, taj punomoćnik ima ovlaštenje na temelju te punomoći zastupati ovrhovoditelja i na ročištu za prodaju broda na kojemu se ovrhovoditelj pojavljuje u svojstvu ponuditelja. On ne mora svoje ovlaštenje za zastupanje ponuditelja-ovrhovoditelja dokazivati posebnom javno ovjerenom punomoći.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-1476/11. od 21.4.2011. (TS Split Ovr-612/10 od 4.2.2011.)

*

Na temelju punomoći u kojoj stranka odvjetniku nije pobliže odredila ovlaštenja, on je ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove postupka. Međutim, odvjetnik na temelju takve punomoći može u ovršnom postupku zahtijevati da se zaplijenjeni novčani iznos troškova postupka umjesno njegovoj stranci isplati njemu (na njegov žiro račun).

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 373/08 od 2.4.2008. (TS Zagreb Ovr-3565/07 od 22.11.2007.)

*

Privremeni zastupnik stranke u parničnom postupku ne može imati zamjenu jer ima status zakonskog zastupnika, a ne punomoćnika stranke kojoj je postavljen. ŽS u Vukovaru, Gž 664/03 od 4.9.2003.

*

Čl. 95. st. 2.

Punomoćnik koji je zastupao ovrhovoditelja u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava ovlašten je stavljati zahtjev za ovrhu i poduzimati potrebne radnje u povodu takvog zahtjeva.

„Neosnovana je i tvrdnja ovršenika da punomoćnik ovrhovoditeljice nema valjanu punomoć za zastupanje u ovom postupku, budući da je isti punomoćnik zastupao ovrhovoditeljicu i u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, pa je u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07; 84/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) ovlašten na temelju takve punomoći stavljati zahtjev za ovrhu i poduzimati potrebne radnje u povodu takvog zahtjeva.”

Županijski sud u Varaždinu, Gž.3896/13-2 od 10. siječnja 2014.

*

Na temelju punomoći u kojoj stranka odvjetniku nije pobliže odredila ovlaštenja, on je ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove postupka. Međutim, odvjetnik na temelju takve punomoći ne može u ovršnom postupku zahtijevati da se zaplijenjeni novčani iznos troškova postupka umjesto njegovoj stranci isplati njemu (na njegov račun).

VTS RH, Pž-373/08 od 2.travnja 2008. (TS Zagreb Ovr-3565/07 od 22.studenog 2007.)

*

Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja.

S obzirom na naprijed iznijeto i po pravnom stajalištu ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nagodba koju je u ime i za račun tužiteljice zaključila odvjetnica kao njezina punomoćnica u okviru valjane punomoći obvezuje tužiteljicu i djeluje prema trećim osobama bez obzira na to jesu li na strani tužiteljice (koja je također potpisala nagodbu) u trenutku sklapanja iste eventualno postojale mane volje navedene u odredbama čl. 60. do 66. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Zato su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili kao neosnovan zahtjev tužiteljice za poništenje predmetne nagodbe. VSRH, Rev 259/07 od 18.7.2007).

Ukoliko stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja odvjetnika, tada se ne može u ovršnom postupku tražiti da se dosuđeni parnični troškovi s računa protivne stranke prenesu na račun odvjetnika.

„Opće prihvaćeno stajalište sudske prakse izraženo u rješenjima Visokog trgovačkog suda koje u žalbi spominje ovršenik (isto takvo pravno stajalište zauzeto je u odluci Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-2158/07 od 21. lipnja 2007.g., objavljeno u Zbirci 14/119, iz kojeg je sentenca, ocijenjena kao relevantna sudska praksa, objavljena i u knjizi I. Grbina: Zakon o parničnom postupku sa sudskom praksom…, u izdanju Informatora, iz 2012.g., uz čl. 95. ZPP-a (str. 119 toč. 10)), prema kojem na temelju punomoći u kojem stranka nije pobliže odredila ovlaštenja odvjetnik je ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove postupka. Međutim, na temelju takve punomoći on ne može u ovršnom postupku zahtijevati da se taj trošak, umjesto njegovoj stranci, isplati njemu (da se zaplijenjeni novčani iznos s računa protivne stranke prenese na račun odvjetnika). U prvostupanjskom predmetu punomoćnik ovrhovoditelja ima upravo opću punomoć, koja je izdana sukladno sadržaju čl. 95. ZPP-a, dakle nema ovlast svog opunomoćitelja da se novac isplati izravno na njegov račun, što, i po ocjeni ovog suda (u čemu ovaj sud prihvaća žaliteljevo procesnopravno stajalište), navedeni zahtjev za prijenos novčanih sredstava nije u skladu sa sadržajem ovršne isprave, što predstavlja manjkavost ovršnog prijedloga u smislu primjene odredbe čl.

35. st. 1 i čl. 37. OZ-a, u kojem slučaju odredba čl. 35. st. 3. ZPP-a propisuje obvezu suda odbaciti ovršni prijedlog bez pozivanja njegovog podnositelja na ispravak ili dopunu.”

Županijski sud u Varaždinu, Gž.3989/12-2 od 07. studenog 2012.

*

Članak 95. stavak 3.

Odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita može zamijeniti odvjetnika kod kojeg je zaposlen u postupku pred sudom prvog stupnja ako vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kn. Ovo se odnosi i na slučaj kad odvjetnik kojem je stranka izdala punomoć za vođenje parnice prenese punomoć na drugog odvjetnika kod kojeg je odvjetnički vježbenik zaposlen.

Zbog toga, ako je na prvom ročištu za glavnu raspravu u sporu male vrijednosti stranku zastupao odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita koji je zamjenjivao odvjetnika kod kojeg je zaposlen, sud tom odvjetničkom vježbeniku ne smije uskratiti pravo zastupanja.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 259/06 od 22.1.2009.

*

Zbog toga što je pravnu osobu u sporu čija je vrijednost naznačena sa 101.000,00 kuna zastupao odvjetnički vježbenik koji nema položen pravosudni ispit, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. ŽS u Bjelovaru, Gž 1864/06 od 1.3.2007.

*

Dostava pismena (poziva) uredno je obavljena i u slučaju kad je uručeno u sudu odvjetničkom pripravniku.

“Dostava pismena neposredno u sudu je propisani način dostave (čl. 133. ZPP-a), a isto tako nije suprotno Zakonu da se pismena uruče i namje­šteniku u odvjetničkom uredu (čl. 139. ZPP-a). Prema stajalištu ovog suda nema zapreke da se namješteniku (a namještenik je i odvjetnički priprav­nik) pismena uruče i neposredno u sudu, tim više što odvjetnika može za­mijeniti odvjetnički pripravnik koji je kod njega zaposlen (čl. 95. st. 3. ZPP-a).U spisu postoji potvrda o obavljenoj dostavi koja predstavlja urednu ispravu u smislu čl. 149. ZPP-a. Dostavnica je javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP-a). S obzirom na naprijed rečeno i obavijest predsjednika vijeća prvostepenog suda o načinu dostave pismena (poziva za ročište) punomoćnicima tužitelja, ovaj sud nalazi da žalba nije osnovana.”

PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-634/92 od 2. lipnja 1992.

*

Odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita može zamijeniti odvjetnika kod kojeg je zaposlen u postupku pred sudom prvog stupnja ako vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kn. Ovo se odnosi i na slučaj kad odvjetnik kojem je stranka izdala punomoć za vođenje parnice prenese punomoć na drugog odvjetnika kod kojeg je odvjetnički vježbenik zaposlen.

Zbog toga, ako je na prvom ročištu za glavnu raspravu u sporu male vrijednosti stranku zastupao odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita koji je zamjenjivao odvjetnika kod kojeg je zaposlen, sud tom odvjetničkom vježbeniku ne smije uskratiti pravo zastupanja.

VTS RH, Pž-259/06 od 22.siječnja 2009. (TS Zagreb P-4044/05 od 24.listopada 2005.)