IZDAVANJE PLATNOG NALOGA

Članak 445.a

Člankom 259. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 445.a.

Ako u ovoj Glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku za izdavanje platnog naloga primjenjivat će se ostale odredbe ovoga Zakona.

Članak 446.

Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog).

U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu.

Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.

Platni nalog izdat će sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.

______________________________________________________________

U Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08. i 123/08.), u članku 446. stavak 2. mijenja se, ranije je glasio:

Platni nalog izdat će sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU – Narodne novine br.: 57/2011.

______________________________________________________________

______________________________________________________________

U Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011 i 148/2011 – pročišćeni tekst), u članku 446. dodaje se novi stavak 3.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU – Narodne novine br.: 25/2013.

______________________________________________________________

________ ** ________

Mandatni postupak je posebna vrsta parničnog postupka koji se provodi po tužbama radi isplate novčanog potraživanja koje se dokazuje vjerodostojnim ispravama priloženim uz tužbu.

Odluka o tužbenom zahtjevu donosi se u obliku platnog naloga i tuženom se istovremeno sa tužbom i prilozima dostavlja i odluka o tužbenom zahtjevu.

U platnom nalogu se osuda na isplatu utuženog novčanog potraživanja izriče uvjetno, ako tuženi u zakonskom roku ne uloži prigovor protiv platnog naloga. Nakon prigovora, ako je uložen, postupak po tužbi se nastavlja po pravilima redovnog postupka. Prigovor protiv platnog naloga koji je pravodobno podnesen ima supenzivan značaj, a sprječava i nastupanje pravomoćnosti napadnutog platnog naloga.

Uvjeti za izdavanje platnog naloga su: da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, da je to potraživanje dospjelo, da se to potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom uz tužbu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.

Vjerodostojnim ispravama mora biti dokazano postojanje novčanog potraživanja i da je to potraživanje u trenutku podnošenja tužbe dospjelo.

U st. 2. navedene su pojedine vrste vjerodostojnih isprava, ali te isprave nisu taksativno određene, tako da će se vjerodostojnim ispravama, smatrati i druge isprave za koje se prema subjektu koji ih je izdao, okolnostima pod kojim su izdane i njihovom sadržaju može pretpostaviti da su istinite.

Ako tužitelj predloži izdavanje platnog naloga, a uz tužbu ne priloži vjerodostojne isprave ili ih dostavi u običnom prijepisu, sud će postupiti po odredbi čl. 109.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

Članak 446

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u gornjoj pravnoj stvari pozivom na odredbu čl. 446. st. 4. i 5. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92, 112/99 – ZPP).

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka.

Protiv te odluke tužitelj je izjavio reviziju zbog apsolutne bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se oba rješenja nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužbenim zahtjevom tužitelj u ovom predmetu traži da sud solidarno obveže tuženike na isplatu iznosa od 720.187.81 kn uz pripadajuće zakonske kamate, kao i na naknadu parničnog troška.

Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj od I-tuženika navedeni iznos potražuje na temelju ispostavljenih faktura zaisporučenu robu koju je I-tuženik preuzeo, a nije platio.

Od II-tuženika utuženi iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete pozivom na odredbu čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine”, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 – dalje: ZTD), jer II-tuženik kao direktor i osnivač društva I-tuženika nije vodio poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika (čl. 430. ZTD).

Prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrdio drugostupanjski sud odbačena je tužba tužitelja protiv oba tuženika kao nedopuštena, jer da je tužitelj ustao tužbom protivno odredbi čl. 446. st. 4. ZPP-a, budući da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a tužitelj nije dokazao pravni interes za pokretanje parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 446. st. 1. ZPP-a u slučaju da se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom u tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog).

St. 3. istog članka propisuje da će sud izdati platni nalog iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje tog naloga ako je udovoljio svim uvjetima za izdavanje platnog naloga. Prema st. 4. i 5. iste odredbe kad se na temelju vjerodostojne isprave može zahtijevati ovrha po Zakonu o ovrsi sud će izdati platni nalog samo ako tužitelj učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga, a u protivnom sud će tužbu odbaciti.

Kako priloženi računi uz tužbu u smislu odredbe čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj: 57/96, 29/99 – dalje: OZ) predstavljaju vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu, to su nižestupanjski sudovi pravilno odbacili tužbu u odnosu na I-tuženika, jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga odnosno za pokretanje ovog parničnog postupka, pa je stoga pravilno i odbačena tužba u odnosu na I-tuženika temeljem odredbe čl. 446. st. 4. i 5. ZPP-a.

Kako je dakle tužitelj pravnu zaštitu radi namirenja svoje novčane tražbine prema I-tuženiku trebao ostvarivati u ovršnom postupku podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

U odnosu na pak II-tuženika sudovi su učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 446. ZPP-a.

To stoga, a kako se osnovano tvrdi i u reviziji II-tuženik nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, pa račune koje je izdao I-tuženik čiji je on direktor ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu u odnosu na II-tuženika. Naime, tužitelj je utužio tuženika s osnova naknade štete na temelju njegove izvanugovorne odgovornosti.

Stoga je u odnosu na II-tuženika valjalo temeljem čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske odluke, te predmet vratiti sudu prvog stupnja da provede redoviti parnični postupak.

Suprotno tvrdnji tužitelja u reviziji iz sadržaja tužbe, a s obzirom na navedeni činjenični i pravni osnov odgovornost tuženika nije solidarna, a nije riječ o suparničarima u smislu čl. 196. ZPP-a.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Revt 99/06-2

*

Ugovor o zajmu s potpisom zajmoprimca koji je ovjerilo nadležno tijelo vjerodostojna je isprava na temelju koje je sud ovlašten izdati platni nalog. VS, Rev 1023/90 od 20.9.1990.

*

Članak 446. stavak 3.

Predlaganje izdavanja platnog naloga umjesto predlaganja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave ne može se opravdati većom efikasnošću ni manjim troškovima tog postupka za tužitelja, jer to ni nisu pravni razlozi, već ekonomski (financijski) razlozi koji nisu relevantni pri ocjeni postojanja pravnog interesa za izdavanje platnog naloga. Županijski sud u Bjelovaru Gž 3385/2011-2 od 11.5.2012.

*

čl.446.st.3.

Predlaganje izdavanja platnog naloga umjesto predlaganja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave ne može se opravdati ni većom efikasnošću ni manjim troškovima tog postupka za tužitelja, jer to ni nisu pravni razlozi, već ekonomski (financijski) razlozi koji nisu relevantni pri ocjeni postojanja pravnog interesa za izdavanje platnog naloga.

„Prvostupanjski sud donio je rješenje broj Pl-304/11-2 od 16. rujna 2011. godine kojim je odbacio tužbu tužiteljice kao nedopuštenu. Donoseći navedeno rješenje sud je utvrdio da je tužiteljica protiv tuženika predložila izdavanje platnog naloga radi isplate iznosa od 240.010,11 kn, navodeći da ima pravni interes za stavljanje takvog prijedloga s obzirom da joj je postupak za izdavanje platnog naloga efikasniji i da su manji troškovi u odnosu na troškove koji nastanu podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave.

Pravilnom primjenom odredbe čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 148/11- pročišćeni tekst – dalje: ZPP) prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu, pravilno ocjenjujući da navedeni razlozi tužitelja kojim nastoji opravdati postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, a koji se očituju u nižim sudskim troškovima u odnosu na troškove izvan sudske ovrhe nisu opravdani razlozi za podnošenje ove tužbe.

Žalbeni navodi tužiteljice u kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kojima smatra da mjenica bez protesta nije vjerodostojna isprava i da zbog toga nije niti mogao pokrenuti ovršni postupak nisu osnovani, jer i čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ), kao i čl. 446. st. 2.t. 3. ZPP-a jednako određuju što se smatra vjerodostojnom ispravom, a to je upravo mjenica, pri čemu nije odlučno radi li se o mjenici s protestom ili bez protesta, jer se i u jednom i drugom slučaju radi o vjerodostojnoj ispravi. Upravo je na temelju izdane mjenice tužiteljica zatražila izdavanje platnog naloga, a razlog tužitelja kojeg navodi i opravdava svoj prijedlog za izdavanje platnog naloga, umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, i koji se sastoji u nižim sudskim troškovima nisu opravdani, i stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 446. st. 3. ZPP-a i odbacio tužbu kao nedopuštenu.” Županijski sud u Bjelovaru, Gž-3385/11-2, od 11. V. 2012.