*

Upis u zemljišne knjige na temelju presude protiv tuženika koji nisu uknjiženi kao vlasnici, zemljišnoknjižni sud dopustit će ako je u izreci presude utvrđeno da se radi o isključivim nasljednicima odnosno o svim pravnim sljednicima knjižnog prednika u svim drugim slučajevima nužno je uz prijedlog za upis i presudu dostaviti knjižne isprave koje dokazuju slijed od knjižnog prednika do tuženika.

Županijski sud u Splitu Gžzk 523/2011 od 21.6.2011.

*

Članak 40. do 42.

Članak 81. do 84.

Zabilježba spora ne može se provesti jedino ako se upis zahtijeva protiv onoga koji je u vrijeme podnošenja zahtjeva za upis upisan kao nositelj knjižnog prava glede kojeg se zahtijeva upis ili bude istovremeno uknjižen ili predbilježen.

Županijski sud u Splitu Gž 6677/2007 od 28.3.2008.

*

Članak 40. do 42.

Članak 81. do   84.

Zabilježba spora ima pravni učinak da pravomoćna presuda donesena u povodu tužbe djeluje i protiv onih koji su stekli knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Županijski sud u Šibeniku Gž 595/2010-2 od 29.3.2010.

*

Članak 40.

Članak 108. stavak 1.

Kad se uknjižba zahtijeva na temelju presude, zemljišnoknjižni sud nije ovlašten o knjižnom predniku ispitivati jesu li tuženici nasljednici upisanih osoba.

 Županijski sud u Splitu Gžzk 587/2009 od 11.11.2009.

*

Članak 40.

Članak 41.

Tužitelj iz spora o pravu vlasništva na nekretnini može tražiti zabilježbu spora iako tuženik u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik nekretnine, ako uz prijedlog za zabilježbu priloži ispravu koja je podobna za upis takvoga tuženikovog prava.

Županijski sud u Virovitici Gž 312/2010-2 od 11.11.2010.

*

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 21. biv. Zakona o zeljišnim knjigama, koje se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (“Narodne novine”, broj 71/91), upisi su dopušteni jedino protiv onoga, koji je u vrijeme podnesene molbe u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik zemljišta ili imalac prava, u pogledu kojega ima da se čini upis, ili koji bude bar u isto doba kao takav uknjižen ili predbilježen. Ako pravni prednik osobe koja zahtijeva upis nije upisan kao nositelj knjižnog prava na koga se odnosi zahtjev za upis, zemljišnoknjižni sud će, u skladu s načelom legaliteta, odbiti zahtjev za uknjižbu jer njezina provedba ne bi bila u skladu sa zemljišnoknjižnim stanjem (pravno pravilo iz paragrafa 104. st. 1. toč. 1. Zakona o zemljišnim knjigama). Budući da u konkrentom slučaju nije kao vlasnik predmetne nekretnine upisana osoba u odnosu na koju se traži uknjižba, već je upisana treća osoba, zatražena uknjižba prava vlasništva nije mogla biti provedena s obzirom na citirano pravno pravilo iz paragrafa 21. Zakona o zemljišnim knjigama, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog za uknjižbu.” Napomena: Sada vidi članak 40. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine”, broj 91/96).

Županijski sud u Splitu ŽS St Gž 1666/1996

*

Tužitelj je u tužbi, koja je zaprimljena kod prvostupanjskog suda dana 24. siječnja 1995. godine, naveo, da je s tuženom dana 11. veljače 1994. godine sklopio kupoprodajni ugovor za nekretninu upisanu u zk.ul.br. 2523 k.o. C., koja se sastoji od stambene zgrade, garaže i dvorišta, da je isplatio kupoprodajnu cijenu i podmirio porezne obveze, te da tužena odbija priznati tužitelju pravo vlasništva i u međuvremenu je darovnim ugovorom otuđila iste nekretnine.U tužbenom zahtjevu tužitelj je tražio da se utvrdi vlasnikom kupljene nekretnine i da mu tužena izda tabularnu ispravu.Tijekom parnice u podnesku zaprimljenom kod prvostupanjskog suda dana 10. listopada 1997. godine tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način opisan u izreci drugostupanjske presude.U obrazloženju drugostupanjske presude, sud drugog stupnja navodi utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužena dana 9. svibnja 1994. godine sklopila ugovor o darovanju predmetne nekretnine sa sinom V. M., te da je V. M. upisani vlasnik te nekretnine, ne ulazeći u ocjenu da li je tužena potpisala citiranu punomoć na temelju koje je D. M. kao punomoćnik tužene sklopio sa tužiteljem citirani ugovor o prodaji iste nekretnine, te da li se slijedom toga radi o valjanom ugovoru sklopljenog na temelju zastupanju u okviru odredbe čl. 88. Zakona o obveznim odnosima, te da tužena više nije upisana vlasnikom predmetne nekretnine, već njezin sin V. M..Prihvaćajući činjenice relevantne za presuđenje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, sud drugog stupnja pravilno je ocijenio imajući na umu odredbu čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ranije čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima), da tužena nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.Naime, sud drugog stupnja pravilno je zaključio, da bi se zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi mogao postaviti prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi (čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama). Dakle, pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u zemljišnu knjigu, pa kupac iz ugovora o prodaji nekretnine ne može tražiti da ga se kao kupca utvrdi vlasnikom nekretnine, već je ugovor o prodaji pravni osnov za stjecanje vlasništva na nekretnini, a način stjecanja je uknjižba u zemljišne knjige. Sud drugog stupnja pravilno je zaključio, da se ne radi o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave, koja se osniva na ugovornom odnosu između stranaka, tj. kada se traži ispunjenje obveze iz ugovora o kupoprodaji nekretnina ukoliko isti ugovor nije sposoban za zemljišno-knjižnu provedbu, jer u sebi ne sadrži tzv. klauzulu intabulandi.Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom za razliku od suda prvog stupnja, koji je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev.Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP. Rev 1337/02-2

*

Predlagatelj upisa je prijedlogu priložio javnu ispravu – pravomoćnu presudu u kojoj je protustranka označena kao „Novogradnja“ d.d. u stečaju D., dok je nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja GP „Novogradnja“ D., pa kako predlagatelj prijedlogu nije priložio elaborat o pretvorbi društvenog poduzeća GP „Novogradnja“ D. iz kojeg bi proizlazilo da su predmetne nekretnine unesene u društveni kapital te pravne osobe u postupku pretvorbe, ne može se dopustiti upis nekretnina koje se u zemljišnoj knjizi vode kao društveno vlasništvo s pravom korištenja GP „Novogradnja“ D. u korist predlagatelja.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-43/07-2, od 22. ožujka 2007.